Lanac transporta elektrona

Lanac transporta elektrona (engl. electron transport chain - ETC) povezuje elektronski transfer između donora elektrona (kao što je NADH) i akceptora elektrona (kao što je O2) sa transferom H+ jona (protona) kroz membranu. Rezultujući elektrohemijski protonski gradijent se koristi za generisanje hemijske energije u obliku adenozin trifosfata (ATP).[1] Lanci elektronskog transporta su ćelijski mehanizmi koji se koriste za ekstrakciju energije iz sunčevog svetla u fotosintezi, kao i iz redoks reakcija, poput oksidacije šećera (respiracija).[2]

Lanac elektronskog transporta mitohondrije je mesto oksidativne fosforilacije kod eukariota. NADH i sukcinat generisani u Krebsovom ciklusi se oksiduju, čime se oslobađa energija za rad ATP sintaze.
Lanac fotosintetičkog elektronskog transporta tilakoidne membrane.

U hloroplastima, svetlost proizvodi konverziju vode do kiseonika i NADP+ do NADPH sa transferom H+ jona kroz hloroplastne membrane. U mitohondriji, to je konverzija kiseonika do vode, NADH do NAD+ i sukcinata do fumarata, što generiše protonski gradijent. Neke bakterije imaju lance elektronskog transporta sa komponentama sličnim sličnim onima u hloroplastima ili mitohondrijama, dok druge koriste različite elektronske donore i akceptore. Respiratorni i fotosintetički elektronski transportni lanci su glavna mesta preranog prenosa elektron na kiseonik. Time nastaje superoksidi i to potencijalno dovodi do povećanog oksidativnog stresa.

Reference

Literatura

Spoljašnje veze