Međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava

Međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava su međunarodni sporazumi, povelje i drugi dokumenti koji služe kao izvori međunarodnog prava ljudskih prava. Brojni instrumenti usvojeni od strane različitih grupa i organizacija najšire mogu da se podele na deklarativne (neobavezujuće dokumente koji pružaju preporuke) i bar nominalno obavezujuće instrumente (gde kontrola provedbe značajno varira).[1] Mehanizmi mogu da se podele i na opšte (odnose se na sve), globalne (usvojene od velikog broja zemalja širom sveta, najčešće u okviru UN-a) i regionalne. Uz međunarodne instrumente za zaštitu ljudskih prava ova su prava prepoznata i zaštićena i nacionalnim mehanizmima za zaštitu ljudskih prava koji su usvojeni u pojedinoj zemlji. Primer nacionalnog pravnog mehanizma za zaštitu ljudskih prava je i američki Zakon o građanskim pravima.

Popis međunarodnih mehanizama

Ovaj popis sadržava najvažnije međunarodne mehanizme za zaštitu ljudskih prava i kao takav nije sveobuhvatan.

Deklaracije

Opšte ili globalne

  • Deklaracija o pravima deteta (1923.)
  • Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (UN, 1948.)
  • Deklaracija o pravima osoba sa invaliditetom (UN, 1975.)
  • Deklaracija o pravu na razvoj (UN, 1986.)
  • Bečka deklaracija i program delovanja (Svetska konferencija o ljudskim pravima, 1993.)
  • Pekinška deklaracija i Platforma za delovanje (Četvrta svetska konferencija o ženama, 1995.)
  • Deklaracija o ljudskim dužnostima i odgovornostima (UNESCO, 1998.)
  • Opšta deklaracija UNESCO-a o kulturnoj raznolikosti (UNESCO, 2001.)
  • Deklaracija o pravima domorodačkih naroda (UN, 2007.)
  • Deklaracija Ujedinjenih nacija o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu (UN, 2008.)

Regionalne

  • Američka deklaracija o pravima i dužnostima čovjeka (OAD, 1948.)
  • Američka deklaracija o pravima domorodačkog stanovništva (OAD, 2016.)
  • Deklaracija o temeljnim dužnostima naroda i vlada ASEAN-a (Regionalni savet za ljudksa prava u Aziji, 1983.)
  • ASEAN-ova deklaracija o ljudskim pravima (ASEAN, 2009.)
  • Deklaracija o ljudskim pravima u islamu (OIS, 1990.)

Konvencije

Opšte ili globalne

UN-ov Ured Visokog komesara za ljudska prava devet konvencija smatra temeljnim konvencijama za zaštitu ljudskih prava.[2]

  • Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije: ICERD (21. decembar 1965.)
  • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima: ICCPR (16. decembar 1966.)
  • Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima: ICESCR (16. decembrar 1966.)
  • Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena: CEDAW (18. decembar 1979.)
  • Konvencija Ujedinjenih nacija protiv torture: CAT (10. decembar 1984.)
  • Konvencija o pravima deteta: CRC (20. novembar 1989.)
  • Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica: ICMW (18. decembar 1990.)
  • Konvencija o pravima osoba s invaliditetom: CRPD (13. decembar 2006.)
  • Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka: CPED (20. decembar 2006.)

Ostale opšte ili globalne konvencije su i sledeće:

  • Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948.)
  • Konvencija o smanjenju apatridije (1961.)
  • Konvencija o statusu izbeglica (1951.) i Protokol o statusu izbeglica (1967.)
  • Međunarodna konvencija o suzbijanju i kažnjavanju zločina apartheida (1973.)
  • Konvencija o autohtonim i plemenskim narodima (1989.)

Regionalne (u Evropi)

Regionalne (ostale)

  • Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda
  • Afrička povelja o pravima i dobrobiti deteta
  • Protokol iz Maputa
  • Američka konvencija o ljudskim pravima
  • Međuamerička konvencija o sprečavanju i kažnjavanju mučenja
  • Međuamerička konvencija o prisilnom nestanku osoba
  • Konvencija iz Belém do Pare
  • Međuamerička konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije osoba sa invaliditetom
  • Arapska povelja o ljudskim pravima

Izvori

Vezani članci