Naturalizam (filozofija)
Naturalizam (njem. Naturalismus, od franc. naturalisme, prema lat. naturalis: prirodan), filozofska koncepcija po kojoj je priroda osnova i bit svega, jedini pravi realitet i ništa izvan njega ne postoji;[1] ideja ili vjerovanje da na svijetu djeluju jedino prirodni zakoni (fizički zakoni) i sile, nasuprot onim supranaturalnim ili spiritualnim;[2] Pristaše naturalizma (naturalisti) tvrde da prirodni zakoni vladaju i upravljaju strukturom i ponašanjem prirodnog univerzuma i da je promjena univerzuma u svakom trenutku produkt ovih zakona.[3] „Naturalizam se intuitivno može razdijeliti na [metafizičku] i metodološku komponentu.”[4] Metafizički se ovdje odnosi na filozofsko proučavanje prirode realiteta. Neki filozofi izjednačuju naturalizam s materijalizmom. Na primjer, filozof Paul Kurtz tvrdi da se priroda može najbolje opisati u odnosu na materijalne principe. Ovi principi uključuju masu, energiju i ostala fizička i kemijska svojstva prihvaćena od znanstvene zajednice. Nadalje, u ovom smislu naturalizma smatra se da duhovi, božanstva i prikaze nisu realni i da ne postoji nikakva „svrha” u prirodi. Ovakvo apsolutno vjerovanje u naturalizam obično se naziva metafizički naturalizam.[5]
Nasuprot tomu, pretpostavka naturalizma u radnim metodama, bez nužna razmatranja naturalizma kao apsolutne istine s filozofskim povjerbinama, zove se metodološki naturalizam.[6] Predmetna tema ovdje je filozofija stjecanja znanja.
S izuzetkom panteista, koji vjeruju da su Priroda i Bog jedna te ista stvar, teisti dovode u pitanje ideju da priroda sadrži sav realitet. Po nekim teistima, prirodni se zakoni mogu pojmiti i kao tzv. drugi uzroci bog(ov)a.
U 20. stoljeću Willard Van Orman Quine, George Santayana i drugi filozofi raspravljali su o tome da uspjeh naturalizma u znanosti znači da bi se znanstvena metoda morala također rabiti u filozofiji. U skladu s ovim nazorom, kaže se da znanost i filozofija tvore kontinuum.
Vidi još
- empirizam
- fizikalizam
- hilomorfizam
- liberalni naturalizam
- materijalizam
- metafizički naturalizam
- naturalistički panteizam
- platonizam
- religijski naturalizam
- sociološki naturalizam
- supranaturalizam
- Whitehead, Alfred North
Literatura
Literatura
- Audi, Robert (1996.). „Naturalism”. u: Borchert, Donald M.. The Encyclopedia of Philosophy Supplement. USA: Macmillan Reference. str. 372–374.
- Danto, Arthur C. (1967.). „Naturalism”. u: Edwords, Paul. The Encyclopedia of Philosophy. New York: The Macmillan Co. and The Free Press. str. 448–450.
- Kurtz, Paul (1990.). Philosophical Essays in Pragmatic Naturalism. Prometheus Books.
- Lacey, Alan R. (1995.). „Naturalism”. u: Honderich, Ted. The Oxford Companion to Philosophy. Oxford University Press. str. 604–606.
- Post, John F. (1995.). „Naturalism”. u: Audi, Robert. The Cambridge Dictionary of Philosophy. Cambridge University Press. str. 517–518.
- Sagan, Carl (2002.). Cosmos. Random House. ISBN 978-0-375-50832-5.
- De Caro, Mario i Macarthur, David Macarthur (urr.). 2004. Naturalism in Question. Cambridge. Mass: Harvard University Press.
- De Caro, Mario i Macarthur, David Macarthur (urr.). 2010. Naturalism and Normativity. New York. Columbia University Press.
- Lange, Friedrich Albert. 1925. The History of Materialism. London. Kegan Paul, Trench, Trubner & Co Ltd. ISBN 0-415-22525-6
- Macarthur, David. 2008. "Quinean Naturalism in Question". Philo. Vol 11. No. 1.