Nikola Mirotić

Rođen je u Podgorici dana 11. februara 1991. od Ranka i Dragane Mirotić, ima brata Filipa. Djetinjstvo je proveo u Crnoj Gori i bavio je se nogometom do svoje dvanaeste godine uz podršku roditelja, a od trinaeste godine uz pomoć djeda je prešao na košarku. Ubrzo je pokazao izuzetan talentat i pridružio se podgoričkom klubu Joker (2004).^[4] Bio je na probama u Partizanu i Crvenoj zvezdi, ali zbog visokog obeštećenja koje je tražio njegov matični klub nije potpisao ugovor.^[5] Nakon uspješnog nastupa na omladinskom turniru u Ljubljani, skauti kluba Real Madrida u njemu su otkrili izniman potencijal. Potpisao je ugovor s Real Madridom prije nego je napunio osamnaest godina, počevši igrati za tȋm mladih. Nagloj životnoj promjeni u Madridu je se brzo prilagodio, naravno uz pratnju roditelja.

Klupska karijera

U početku je nastupao za Realovu B ekipu i za tȋm Palensije, okle je debitirao u seniorskom timu u sezoni 2010/11. Sa Madrilencima osvaja četvrto mijesto u Evroligi 2010/11. Poslije odličnog niza u takmičenju, Real je izgubio polufinale od Makabija rezultatom 82:63, a zatim i finale za treće mijesto od Sijene 80:62. Mirotić je bio najbolji strijelac (16 bodova) na gostovanju pobjeđenog protiv Sijene (68:78) i najbolji strijelac (13 bodova) u jedinom porazu u grupnoj fazi od Sijene (77:95). U toj sezoni osvojio je nagradu za zvijezdu u usponu Evrolige.^[6] U aprilu 2011. produžio je ugovor sa Realom na još pet godina.^[7] Na NBA draftu 2011.^{[α 1]} izabran je kao 23. pik od strane Chicago Bullsa.^[8] Ipak nije otišao u NBA već je nastavio igrati za Real.

U slijedećoj sezoni 2011/12. ponovo je osvojio nagradu za zvijezdu u usponu Evrolige,^[9] a još jedna uspiješna sezona bila je 2012/13. kada je Real osvojio ACB ligu, Superkup Španije i stigao do finala Evrolige, odigran u Londonu i izgubljen protiv Olimpijakosa (100:88). U tom meču se Mirotić povrijedio u jednoj protunapadnoj akciji u kojoj ga je blokirao Kyle Hines.^[10][11] U sezonama 2012/13. i 2013/14. uvršten je u najbolji drugi tȋm Evrolige.^[12][13] Godine 2013. osvojio je nagradu MVP Lige ACB.^[14]

18. jula 2014. potpisao je trogodišnji ugovor sa Chicago Bullsima za 16,6 miliona dolara.^[15][16] Prva sezona u Vjetrovitom gradu donosi dobre rezultate. Bullsi dolaze do polufinala Istočne konferencije, da bi konačno izbubili u seriji 4:2 protiv Clevelanda u kojem igraju LeBron James, Kyrie Irving, Timofej Mozgov. Mirotić polufinale igra kao rezerva, ubacivši dobar broj bodova (ukupno 40). Slijedile su tri sezone (2015/16., 2016/17. i 2017/18.) koje su pokazale prilično razočaravajuće, u kojima Bullsi nisu stigli do play-offa.

Nakon pet godina u NBA ligi, Mirotić se u julu 2019. vratio u Evropu, tj. u Španiju gdje je potpisao trogodišnji ugovor za Barselonu.^[17] Sa Kataloncima je osvojio dva druga mjesta u sezonama 2019/20. i 2021/22., te dva naslova prvaka Španije u sezonama 2020/21. i 2022/23. U obijema pobjeđenim naslovima protiv Reala^{[α 2]} proglašen je MVP-om u finalama.^[18][19]

Visok je 208 cm. Igra na poziciji krilnog centra i dobro vodi igru u ofenzivnom fazi, jednako je učinkovit sa srednje udaljenosti kao i sa tri poena,^[20] a takođe je dobar skakač.^[21]

Iako rođen u Crnoj Gori, Mirotić je još u mlađim selekcijama odlučio igrati za reprezentaciju Španije. Pomogao je ekipi do dvadeset godina da osvoji brončanu medalju na Evropskom prvenstvu U20 u 2010. godini, te je proglašen najkorisnijim igračem turnira. Vodio je španjolsku mladu reprezentaciju do zlatne medalje na Evropskom prvenstvu u 2011. i ponovno je proglašen najkorisnijim igračem, a s prosjekom od 27 koševa i 10 skokova po utakmici postavio je i rekord evropskih turnira.^[22]

Budući da nije nastupao za seniorsku reprezentaciju Španije sve do 2015. godine, u Crnoj Gori su se nadali da bi mogao da zaigra za reprezentaciju Crne Gore. Pred Evropsko prvenstvo 2015. godine, Mirotić je definitivno odlučio da nastupa za reprezentaciju Španije^[23] i s njom je osvojio zlatnu medalju. Naredne godine je nastupao i na Olimpijskim igrama u Riju gdje je sa Španijom osvojio brončanu medalju.^[24]

27. jula 2017. najavio je svoje odsustvo s Evropskog prvenstva 2017.^[25]

Klupski

• Real Madrid:
  • Prvenstvo Španije (1): 2012/13.
  • Kup Španije (2): 2012, 2014.
  • Superkup Španije (2): 2012, 2013.
• Barselona:
  • Prvenstvo Španije (2): 2020/21, 2022/23.
  • Kup Španije (2): 2021, 2022.

Pojedinačni

• Najkorisniji igrač Evrolige (1): 2021/22.
• Zvijezda u usponu Evrolige (2): 2010/11, 2011/12.
• Idealni tȋm Evrolige — prva postava (2): 2020/21, 2021/22.
• Idealni tȋm Evrolige — druga postava (3): 2012/13, 2013/14, 2022/23.
• Najkorisniji igrač Prvenstva Španije (1): 2012/13.
• Najkorisniji igrač Kupa Španije (2): 2014, 2021.
• Najbolja petorka Prvenstva Španije (2): 2012/13, 2013/14.
• Najkorisniji igrač Evropskog prvenstva do 20 godina (1): 2011.
• dobitnik je Ordena Svetog Save prvog stepena 2017. godine.^[26]

Reprezentativni

• Evropsko prvenstvo U20: Zadar 2010.
• Evropsko prvenstvo U20: Bilbao 2011.
• Evropsko prvenstvo: 2015.
• Olimpijske igre: 2016.

Lični rekordi

U NBA ligi:^[27]

• Bodovi: 36 protiv Sacramento Kingsa (1. 11. 2018)
• Skokovi: 16 (5 puta)
• Asistencije: 7 protiv New York Knicksa (1. 1. 2016)
• Ukradene lopte: 5 protiv Philadelphije (13. 4. 2016)
• Blokovi: 5 (2 puta)
• Odigrane minute: 49 protiv Brooklyn Netsa (10. 2. 2018)

U Evropi:^[28]

• Bodovi: 33 protiv Valensije (13. 10. 2019)
• Skokovi: 16 protiv Gran Kanarije (22. 9. 2021)
• Asistencije: 6 protiv Valensije (13. 10. 2019)
• Ukradene lopte: 5 (3 puta), zadnje protiv Valensije (13. 10. 2019)
• Blokovi: 3 (8 puta), zadnje protiv ASVEL-a (11. 1. 2023)
• Odigrane minute: 36 protiv Žalgirisa (7. 3. 2013)

Nikola Mirotić na Wikimedijinoj ostavi

• Profil na stranici ACB lige
• Profil na stranici Evrolige
• Profil na stranici NBA lige
• Profil na stranici Fibe
• Statistike