Nipkowljev disk
Nipkowljev disk, također poznat kao skanirajući disk, je mehanički uređaj za skeniranje slika koga je izmuio Paul Gottlieb Nipkow. Patentiran je godine 1884. a predstavljao je ključnu kompopnentu u razvoju mehaničke televizije 1920-ih.
Uređaj je u susštini mehanički disk na okretanje (koji može biti izrađen od bilo kakvog materijala kao što je metal, plastika, karton i sl.), a u kome su u jednakim razmacima izbušene rupe istog promjera. Te rupe su postavljene tako da u jednom okretu čine spiralu poput gramofonske ploče.
Leća projicira sliku ispred neposredno na disk.[1] Svaka rupa u spiralu uzima "komadić" slike koji je od senzora prepoznat kao svjetlo ili tama. Ako je senzor napravljen tako da kontrolira svjetlo iza drugog Nipkowljevog diska koji se rotira istom brzinom i u istom smjeru, slika će biti reproducirana liniju po liniju. Veličinu reproducirane slike određuje veličina diska; što je veći disk, bit će veća slika.
Nipkowljev disk je omogućio korištenje relativno jednostavnih senzora u obliku jedne fotoćelije ili fotodiode, ali su nedostaci bili u ograničenom broju skaniranih linija (30 - 100, vrlo rijetko 200), ne-linearnoj geometriji skeniranih slika (koje su bile "iskrivljene"), te, konačno veličini uređaja nasuprot kojoj su slike bile malene (i zahtjevale mnogo rasvjete).
Izvori
Vanjske veze
- [1], Introduction Article to Spinning Disk Microscopy*Paul Nipkow[mrtav link], biography includes a description and drawing of the Nipkow disc.
- The Invention of Television: Early Pioneers Arhivirano 2017-08-02 na Wayback Machine-u
- Nipkov disc, instructions on creating a cardboard Nipkov disc for experimentation.
- "Will 'camera-boxes' help catch Whitechapel Ripper?" A fictional piece about the use of Nipkow Disks in 1888 London, at Skeptic Friends Network.