Slučaj Doboš
Slučaj Doboš (ukr. Добоша справа) je bila čuvena operacija bezbjednosne službe Ukrajinske SSR koja je potaknula drugi val uhićenja 1972. u Ukrajini.[1]
Događaji
Jaroslav Doboš (Добош Ярослав; r. 1958) je bio 24-godišnji Belgijac ukrajinskih korijena i član Saveza ukrajinske mladeži koji je 1971. putovao u posjet u Ukrajini sa turističkom vizom. Glavna optužba je bila da je ga ukrajinska nacionalistička organizacija regrutirala da distribuira antikomunističku literaturu u Ukrajini.[2]
Dana 4. januara 1972. u 21:20 sati je Doboš zaustavljen u vlaku br. 7 „Moskva-Prag” na graničnom prijelazu[3] kod grada Čopa u Zakarpatskoj oblasti i oduzet mu je primjerak „Riječnika rimovanog ukrajinskog jezika”[α 1], političkog zatvorenika Svjatoslava Karavanskog[α 2].[2][1] Ubrzo nakon toga, dana 26. februara[4], je deportiran.[2] Doboš je tijekom ispitivanja izjavio da je imao susrete sa ukrajinskim disidentima te je to 2. juna 1972. javno priznao u konfereciji za novinare koju je organizirao KGB u Kijevu.[1][2]
Dok je Doboš uhićen dana 15. januara, nekoliko dana prije toga su počela uhićenja poznatih disidenata u raznim gradovima Ukrajine: Vjačeslav Čornovil, Jevgen Sverstjuk, Ivan Svitličnij, Leonid Pljušč, Vasili Stus i drugi.[2][1] Glavni cilj KGB-a u „slučaju Doboš” je bio pokazati javnosti da demonstracije protivljenja orkestriraju nacionalističke organizacije u inozemstvu i zapadne obavještajne službe.[1][2] Nikoga od uhićenih, međutim, sudovi nisu optužili za „špijunažu”, nego samo za „protusovjetsku agitaciju i propagandu”.[2][1]
Međutim, Doboš će u Belgiji, na svojoj prvoj tiskovnoj konferenciji za zapadne novinare, povući sve svoje kijevske izjave jer su one dane pod prisilom.[2] No, „Slučaj Doboš” je postigao svoj cilj i KGB je pokrenuo „Opći pogrom” godine 1972.[2] odnosno je proveo unaprijed pripremljeni nacrt za val represija koji se u tajnim komunističkim dokumentima naziva „Operacija Blok” (Операція Блок).[3][5] Tijekom 1972/73. pritvoreno je 89 disidenata, od kojih 28 u Kijevu i 13 u Lavovu, i njima je obično osuđeno 5 do 7 godina zatvora.[5]
S druge strane, iste 1972. godine američka tajna obavještajna služba, procijenjujući stanje u sovjetskoj Ukrajini, tvrdi u jednom unutarnjom dokumentu da je nacionalizam u to vrijeme bio najbolje sredstvo za borbu protiv sovjetskog komunizma[6] i on se prenosio putem publikacija iz ukrajinskih intelektualnih krugova u nekim književnim časopisima[α 3] gdje se nacionalstički sadržaji miješaju sa raznim književnim materijalom, često upućenim zapadnoj inteligenciji i zatim ponovno uveden u cirkulaciju u Sovjetski Savez. Ti spisi su objavljivani pod pokroviteljstvom Ukrajinskog društva stranih studija[α 4] i svi ovako ili onako potiču iz Münchena.[6]