Talk Talk
Talk Talk bio је britanski bend aktivan od 1981. do 1991. godine. U prvoj polovici karijere, Talk Talk je bio dio britanskog novovalnog pokreta. U tom su periodu imali seriju hit singlova među koje spadaju "Today", "Talk Talk", "It's My Life", "Such a Shame" i "Dum Dum Girl". Nevoljki da se prilagode komercijalnim zahtjevima i pritisku pop industrije, Talk Talk se sredinom 80-ih godina okrenuo eksperimentalnim žanrovima. Par singlova, "Life's What You Make It" i "Living in Another World", ostvaruje uspjeh u Europi i Sjedinjenim Država, no s pohvalama kritike stiže pad njihove komercijalne popularnosti.
Talk Talk | |
|---|---|
 Portret benda što ga je izradio Richard Haughton S lijeva na desno: Paul Webb, Mark Hollis, Lee Harris | |
| Muzički rad | |
| Period aktivnosti | 1981.—1991. |
| Osnivanje | 1981. London, Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Žanr | synthpop, new wave (rani) post-rock, avant-rock (kasni) |
| Diskografska kuća | EMI, Polydor |
| Članovi | |
| Bivši članovi | Mark Hollis Lee Harris Paul Webb Simon Brenner |
| Povezani izvođači | The Reaction, .O.rang, Bark Psychosis |
Bend se raspao 1991. godine. Pjevač Mark Hollis je izdao jedan solo album prije nego se potpuno povukao iz muzičke industrije. Osnivači Paul Webb i Lee Harris su kasnije svirali zajedno u nekolicini bendova, dok je de facto četvrti član Tim Friese-Greene ostao u industriji kao producent. Njihova dva posljednja albuma, Spirit of Eden i Laughing Stock, ostaju i danas iznimno utjecajni među eksperimentalnim i alternativnim rock izvođačima.[1] Čak 25 godina nakon izdanja onoga što je Guardian nazvao njihovim remek djelom (Spirit of Eden iz 1988.), Talk Talk se i dalje navodi kao bend koji je odbio podrediti svoju umjetnost komercijalnim zahtjevima te kao jedan od rijetkih synthpop bendova koji i danas ima izniman utjecaj.
Historija
Osnivanje i rani uspjesi (1981–1983)
Talk Talk je započeo kao kvartet kojeg su sačinjavali Mark Hollis (ex The Reaction; vokal/tekstopisac), Lee Harris (bubnjevi), Paul Webb (bas) i Simon Brenner (klavijature). Njihovi počeci su stilski odgovarali novom romantizmu, a njihov je rad često uspoređivan s onim Duran Durana. Osim imena sastavljenog od dvije iste riječi, dva su benda dijelila stilske sličnosti s bendom Roxy Music, istog izdavača (EMI) i producenta (Colin Thurston). Uz to, Talk Talk je 1981. godine pratio Duran Duran na turneji.
U veljači 1982., Talk Talk izdaje svoj prvi singl "Mirror Man", u izdanju EMI-ja. Singl se nije pokazao pretjerano uspješnim, no već je u travnju 1982. godine istoimeni singl (obrada pjesme Hollisova benda The Reaction) došao do 52. mjesta na britanskim ljestvicama. Njihov prvi album, The Party's Over, izdan je u srpnju 1982. godine. Svoj prvi ulazak u britanski Top 40, Talk Talk je imao sa singlom "Today" (#14) te reizdanjem singla "Talk Talk" (#23). Ovi su singlovi bili hitovi i u drugim zemljama poput Irske, Južne Afrike, Australije i Novog Zelanda, a reizdanje "Talk Talka" je i u Sjedinjenim Državama došlo do 75. mjesta. Album je producirao Colin Thurston, kojega je Hollis izabrao zbog rada na Bowijevom albumu "Heroes".[2] Album je bio umjereno uspješan u Britaniji, došavši do 21. mjesta na ljestvicama i dobivši srebrni certifikat zbog 60.000 prodanih primjeraka tokom 1985. godine. U Novom Zelandu je došao na 8. mjesto ljestvica.[3]
Široj publici su predstavljeni u listopadu 1982. godine, kada su pratili Genesis na njihovom reunion koncertu s Peterom Gabrielom u dvorani Milton Keynes Bowl.
Nakon singlice "My Foolish Friend" (1983.), koju je producirao Rhett Davies, Brenner je napustio bend. Od ovog trenutka, Talk Talk je bio trio, s obzirom da Brenner nikada nije službeno zamijenjen. Ipak, Tim Friese-Greene je pozvan kako bi pomogao pri snimanju albuma It's My Life.[4] Friese-Greene je ostao raditi s bendom kao producent i klavijaturist, postavši tako de facto četvrti član, a često je surađivao s Hollisom pri pisanju pjesama. Iako je Friese-Greene značajno pomogao bendu pri studijskom radu, rijetko je išao na turneje i nije bio prisutan na promotivnim materijalima.
Komercijalni vrhunac (1984–1986)
Talk Talk je tokom 1984. i 1985. ostvario velik međunarodni uspjeh, posebice u kontinentalnoj Europi, Australiji i na Novom Zelandu, a sve zahvaljujući albumu It's My Life te istoimenom singlu. Album je popratio i singl "Such a Shame" (inspiriran knjigom The Dice Man), koji je bio Top 10 hit u Austriji,[5] Francuskoj, Njemačkoj, Italiji,[6] Nizozemskoj i Švicarskoj.[7] Naslovni singl je bio Top 10 hit u Italiji (gdje je Mini LP, sastavljen od remixeva šest pjesama s albuma It's My Mix, bio najprodavaniji album 1985. godine),[8] a ušao je i u Top 40 u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj[9] i na Novom Zelandu.[10] Treći singl s albuma, "Dum Dum Girl", bio je uspješan u nekim europskim zemljama i na Novom Zelandu;[11] ipak, album i njegovi singlovu su mahom ignorirani u Britaniji. U trenutku kada su ostvarili komercijalni uspjeh, bend je ciljno poduzimao poteze kako bi se uklonio iz mainstreama. Među tim potezima je i spot za singl "It's My Life" u kojem namrgođeni Hollis ismijava pjevanje na playback; EMI se požalio na takav spot pa je bend snimio novu verziju koju je Alan McGee opisao kao "potpunu sprdačinu s playbackom".[12]
Umjetnik James Marsh je dizajnirao prvu verziju naslovnice albuma It's My Life temeljenu na nazivu benda. Tu je temu iskoristio i u narednim singlovima te je tako postao umjetnički suradnik benda, dizajnirajući njihova izdanja kroz cijelu karijeru.
Godine 1986., Talk Talk je na albumu The Colour of Spring potpuno odbacio novovalni izričaj. Taj se album pokazao njihovim najuspješnijim britanskim izdanjem, ušavši među Top 10 i dobivši zlatni certifikat za više od 100.000 prodanih primjeraka. Dobar dio svog uspjeha album duguje singlu "Life's What You Make It", koji je osim u Britaniji (Top 20) bio uspješan i u drugim zemljama.[13] Drugi singl s albuma, "Living in Another World", ušao je u Top 40 u Njemačkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj, Belgiji i Italiji (u Britaniji je bio #48, a u Francuskoj #44). U ovom su periodu Hollis i Friese-Greene pisali sve pjesme za bend.
Godine 1986., bend je krenuo na turneju kojoj su se, kao dio proširenog benda, pridružili John Turnbull (gitara), Rupert Black i Ian Curnow (klavijature), Phil Reis i Leroy Williams (udaraljke) i Mark Feltham (harmonika). Najznačajniji nastup s turneje je onaj na jazz festivalu u Montreuxu, održan 11. srpnja 1986., koji je 2008. godine izašao kao DVD naslova Live at Montreux 1986.
Kasni period (1988–1991)
Uspjeh albuma The Colour of Spring osigurao je bendu veći budžet i termin za snimanje novog albuma. Nakon godinu dana rada i doprinosa nekolicine drugih glazbenika, Spirit of Eden je konačno izdan 1988. godine u sklopu EMI-jeve filijale Parlophone. Album je sastavljen od nekoliko sati improvizirane instrumentacije koju su Hollis i Friese-Greene uredili i aranžirali pomoću digitalne opreme. Posljedica je bio miks rocka, jazza, klasične i ambijentalne glazbe. Uz izrazite pohvale kritike, album je dobio srebrni certifikat od strane BPI-ja (prodan je u više od 60.000 primjeraka) te je ušao u britanski Top 20. Bend je ubrzo objavio kako neće pokušati svirati album uživo jer, prema Hollisovim rječima: "Ljudi bi samo htjeli čuti pjesme kakve su one na albumu, a to za mene nije dovoljno." Bez turneja te bez spotova i singlica kako je bend izvorno želio, izdavaču nije preostalo mnogo solucija; bend je na koncu nevoljko pristao na spot za remiksanu verziju pjesme "I Believe In You", koja je tako postala prvi singl. Hollis je, ipak, bio jako nezadovoljan spotom, kako je rekao za Q Magazine: "Doista mislim da je [spot] bio velika pogreška... Mislio sam da ću samo sjedeći tamo i slušajući i rezmišljajući o čemu spot govori shvatiti njegovu poantu. Ali, to se ne može. Samo djeluje glupo. Deprimirajuć je i volio bih da ga nikada nisam snimio."[14]
Tokom rada na albumu Spirit of Eden, bendov menadžer Keith Aspden pokušao je raskinuti ugovor s EMI-jem. Aspden je rekao: "Do tada sam već bio znao da EMI nije izdavačka kuća s kojom ovaj bend treba raditi. Bojao sam se da neće biti novca za snimanje još jednog albuma."[15] EMI je, s druge strane, želio zadržati bend.[16] Nakon nekoliko mjeseci parničenja, bend se ipak uspio osloboditi ugovora. EMI ih je tada tužio, tvrdeći kako Spirit of Eden nije bio "komercijalno zadovoljavajuć", no sud je odbacio tužbu.[12]
Kada je bend konačno raskinuo ugovor, EMI je 1990. godine izdao retrospektivnu kompilaciju naslova Natural History. Kompilacija je završila na trećem mjestu britanskih ljestvica te je dobila zlatni certifikat od BPI-ja zbog prodanih preko 100.000 primjeraka. Album je bio i međunarodni uspjeh te je ostvario međunarodnu prodaju od preko 1,000.000 primjeraka. Singl "It's My Life" je također doživio reizdanje te je s 13. mjestom na britanskim ljestvicama postao njihov najuspješniji domaći singl. Kasnije reizdanje singla "Life's What You Make It" također je ušlo u Top 30. Kako je došlo do obnovljenog interesa za bend, EMI je 1991. godine izdao History Revisited, kompilaciju 12" singlica i alternativnih verzija koja se plasirala među britanskih Top 40, što je bio neuobičajeno visok plasman za album koji se esencijalno sastoji od remikseva (album se plasirao i među Top 30 u Njemačkoj i Top 75 u Nizozemskoj). Bend je tužio EMI zbog obajvljivanja remiksanog materijala bez dozvole.[12][17] Odnosi su kasnije izglađeni, a Hollis je čak surađivao s Nigelom Reevevom, jednim od direktora u EMI-ju, na izdavanju kompilacije Natural Order tokom 2013. godine.[18]
Godine 1990., bend je potpisao ugovor s izdavačkom kućom Polydor Records za dva albuma. Sljedeće godine izdali su Laughing Stock u sklopu Polydorove filijale Verve Records. Webb je u ovom periodu već bio napustio bend tako da je Talk Talk efektivno bio samo brend za studijske uratke Hollisa i Friese-Greenea kojima su u studiju pomagali različiti glazbenici, među kojima i dugogodišnji bubnjar Talk Talka, Lee Harris. Laughing Stock je do kraja iskristalizirao bendov eksperimentalni stil započet na prethodnom albumu, a kojeg će neki kritičari retroaktivno definirati kao "post-rock". Laughing Stock se plasirao na 26. mjesto britanskih ljestvica.
Raspad
Nakon albuma Laughing Stock, Talk Talk se 1992. godine raspao jer se Hollis želio posvetiti svojoj djeci.[19] Paul Webb i Lee Harris su se ponovo udružili i osnovali bend .O.rang, dok je Tim Friese-Greene nastavio snimati pod nazivom Heligoland. Godine 1998., Hollis je izdao debitantski solo album naslova Mark Hollis, koji je bio u skladu s minimalističkim zvukom posljednja dva albuma Talk Talka. Nedugo zatim, Hollis se potpuno povukao iz glazbe i prekinuo kontakt s medijima; umro je 2019. godine. Ostali članovi benda su također odbijali davati intervuje vezane uz sam bend.[18]
Paul Webb je, pod imenom Rustin Man, surađivao s Beth Gibbons, pjevačicom Portisheada i izdao album Out of Season 2002. godine dok je Lee Harris surađivao s bendom Bark Psychosis na albumu ///Codename: Dustsucker iz 2004. godine.
Ostavština i utjecaj
Utjecaj kojega je Talk Talk ostavio na glazbenike daleko je nadišao njihovu popularnost među publikom. Zajedno s bendom Slint, danas se smatra da je Talk Talk na svoja dva posljednja albuma, Spirit of Eden i Laughing Stock, izumio post-rock žanr. Islandski bend Sigur Rós je često svirao pjesme Talk Talka prije svojih nastupa.
Među bendove koji su naveli Talk Talk kao uzor ili se izjasnili kao njihovi fanovu spadaju Portishead,[19] Bark Psychosis,[19] Catherine Wheel, Slowdive (na albumu Pygmalion),[19] Radiohead,[19] DJ Shadow,[19] Elbow,[20] Shearwater [21] i Death Cab for Cutie.[22] Bendovi Weezer, The Divine Comedy i The Gathering su obradili pjesmu "Life's What You Make It" dok je bend No Doubt 2003. godine izdao hit obradu singla "It's My Life". Godine 2012., Lights je izdao obradu pjesme "Living In Another World".[23] John Taylor, basist benda Duran Duran, također je izrazio simpatije prema bendu; Talk Talk je još 1982. godine bio predgrupa Duran Duranu. Guy Garvey iz benda Elbow je rekao sljedeće: "Mark Hollis je započeo kao panker i, prema vlastitom priznanju, nija imao nikakve muzičke vještine. Krenuti od čiste potrebe i preko toga stvoritu bezvremensku i originalnu glazbu je za mene jednako impresivno kao slijetanje na Mjesec."[24]
Godine 2012. izdan je tribute album i antologijska knjiga naslova Spirit of Talk Talk. Knjiga sadrži sve slike i crteže koje je James Marsh izradio za bend kao i ručno napisane tekstove pjesama. Album, zapravo dvostruki CD, sadrži obrade brojnih glazbenika.[25]
Hollis i Talk Talk čak i danas dobivaju pohvale kao umjetnici koji su se odbili podrediti komercijalnim zahtjevima. Kako je rekao Alan McGee: "Priču o individui koja se bori protiv sustava kako bi zadržala kreativnu kontrolu smatram nevjerojatno inspirativnom."[12]
Diskografija
Studijski albumi
| Godina | Album | Ljestvice[26][27] | Certifikat[28] | |||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |  |  |  |  |  |  |  |  |  |  |  |  |  |  |  | |||
| 1982 | The Party's Over | 21 | 132 | – | – | – | – | – | – | – | – | 8 | 94 | 47 | – | – | – |
|
| 1984 | It's My Life | 35 | 42 | – | 59 | 12 | – | 4 | 10 | 3 | – | 27 | – | 49 | 2 | – | – | |
| 1986 | The Colour of Spring | 8 | 58 | 16 | 14 | – | 5 | 11 | 8 | 1 | 12 | 7 | 71 | 25 | 3 | 15 | 9 |
|
| 1988 | Spirit of Eden | 19 | – | – | – | – | – | 16 | 30 | 32 | – | – | – | – | 12 | – | 3 |
|
| 1991 | Laughing Stock | 26 | – | – | – | 26 | – | – | – | 60 | – | – | – | – | – | – | – | |
Live albumi
- London 1986 (Hammersmith Odeon) (1998)
- Live in Spain 1986 (Plaza Mayor, Salamanca, Španjolska) (2012)
Kompilacijski albumi
- It's My Mix (1985; izdan u Italiji i Kanadi)[29][30]
- Mini LP (1985, sadrži samo remixe i sličan kao i album It's My Mix).
- Natural History: The Very Best of Talk Talk (1990): UK #3 (zlatni)[28], Njemačka #10, Nizozemska #16, Novi Zeland #20, Švicarska #27
- History Revisited: The Remixes (1991): UK #35
- The Very Best of Talk Talk (1997): UK #54 (srebrni)[28], Norveška #20 (2002)
- Asides Besides (1998)
- 12x12 Original Remixes (2000)
- The Collection (2000)
- Remixed (isto kao i 12x12 Original Remixes) (2001)
- Missing Pieces (2001)
- Time It's Time (2003)
- The Essential (2003)
- Introducing ... Talk Talk (2003)[27]
- Essential (2011)
- Natural Order (2013)
Singlovi
| Godina | Singl | Ljestvice[27][31] | Album | ||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| | | | | | |  | |  | | | |||
| 1982 | "Mirror Man" | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | The Party's Over |
| "Talk Talk" | 52 | – | – | – | – | – | – | – | – | – | |||
| "Today" | 14 | – | – | – | – | 10 | 16 | – | – | – | – | ||
| "Talk Talk" (reizdanje) | 23 | – | – | – | – | – | – | – | 1 | – | 75 | ||
| 1983 | "Another Word" | – | – | – | 25 | – | – | – | – | – | – | – | |
| "My Foolish Friend" | 57 | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | Singlica | |
| 1984 | "It's My Life" | 46 | 30 | 25 | 33 | 30 | 32 | – | 7 | – | – | 31 | It's My Life |
| "Such a Shame" | 49 | – | 7 | 2 | 9 | 39 | – | 4 | – | 1 | 89 | ||
| "Dum Dum Girl" | 74 | – | – | 20 | 31 | 34 | – | – | – | 24 | – | ||
| "Tomorrow Started (Live)" (nizozemsko izdanje) | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | — | |
| 1985 | "It's My Life" (reizdanje) | 93 | – | – | 33 | – | – | – | – | – | – | – | It's My Life |
| 1986 | "Life's What You Make It" | 16 | 48 | 49 | 24 | 11 | 11 | 17 | 14 | – | 17 | 90 | The Colour of Spring |
| "Living in Another World" | 48 | – | 44 | 34 | 22 | – | – | 26 | – | 23 | – | ||
| "Give It Up" | 59 | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | ||
| "I Don't Believe in You" | 96 | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | ||
| 1988 | "I Believe in You" | 85 | – | – | – | 65 | 43 | – | – | – | – | – | Spirit of Eden |
| 1990 | "It's My Life" (drugo reizdanje) | 13 | – | – | 49 | – | – | 23 | – | – | – | – | Natural History: The Very Best of Talk Talk |
| "Life's What You Make It" (reizdanje) | 23 | – | – | – | – | – | 23 | – | – | – | – | ||
| "Such a Shame" (reizdanje) | 78 | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | ||
| 1991 | "Living in Another World '91" (remix) | 79 | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | History Revisited: The Remixes |
| "After the Flood" | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | Laughing Stock | |
| "New Grass" | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | ||
| "Ascension Day" | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | ||
| 2003 | "It's My Life" (Liquid People vs. Talk Talk) | 64 | – | – | – | – | – | – | – | – | – | – | |
Videografija
- Live at Montreux 1986 (Festival de Jazz Montreux, Montreux, Švicarska) (DVD, 2008)
- Live in Spain 1986 (Plaza Mayor, Salamanca, Španjolska) (DVD, 2012)
Reference
Vanjske veze
- Talk Talk Arhivirano 2011-10-03 na Wayback Machine-u na WorldMusicDatabase
- Talk Talk diskografija na Discogs
- British Phonographic Industry (BPI) searchable database Arhivirano 2013-01-15 na Wayback Machine-u
- Talk Talk na Internet Movie Databaseu
- Talk Talk na AllMusic
- Talk Talk na BBC Music