Šamanizam
Pojam šamanizam se odnosi na verovanja da svetom vladaju nepoznate sile i duše umrlih (slično animalizmu), sa kojima može opštiti samo posebno obdareno lice, odnosno šaman, i na niz postupaka kojima leči bolesti, upućuje zajednicu na podnošenje žrtava i ispraća duše preminulih na drugi svet.[1] Veruje se da se to postiže prelaskom preko ose sveta i stvaranjem posebnih odnosa sa duhovima, ili zadobijanjem kontrole nad istima. Šamanima su pripisivani sposobnost upravljanja vremenskim prilikama, gatanja, tumačenja snova, astralne projekcije, putovanja „višim“ i „nižim“ svetovima. Šamanističke tradicije postoje širom sveta još od praistorijskih vremena.[2]
Prema Mirči Elijade, šamanizam je prastara tehnika ekstaze. Jedna od glavnih crta šamanskog mističnog iskustva je težnja za rajem, pokušaj prevladavanja izdvojenosti u kojoj se ljudska bića nalaze. Padanje u ekstazu i duhovno putovanje u gornji ili donji svet se najčešće preduzima radi obraćanja duhovima za pomoć i zaštitu. Ostaci šamanizma nalaze se na svim kontinentima a fenomen je danas najprisutniji u srednjoj Aziji i Africi.
Šaman je sveštenik, nešto poput lekara i duhovnog vođe plemena. Šamani su igrali važnu ulogu pri odbrani zajednice od mračnih sila i zlih duhova. Šaman je tunguska reč koja je preko ruskog ušla u ostale jezike sveta. Često se kao sinonimi za šamana koriste čarobnjak, vrač ili medicine man.
Mit o padu
Mit o padu se osim kod šamanskih naroda sreće u skoro svim svetskim religijama. Naziva se još i mit o izgubljenom raju. Suština mita o padu je da su prvi ljudi bili mnogo srećniji nego mi danas, živeli su bliže prirodi, jedni drugima i božanskom i razumeli su jezik životinja. Jednoga dana se čovek okrenuo protiv prirode da bi pokazao koliko je moćan, da može da uređuje stvari po svojoj volji. Tada se ceo svemir promenio i mnoga znanja su sklonjena od ljudskih očiju. Od tog vremena ljudi i životinje se više ne razumeju a jedino mrtvi i šamani imaju kontakt sa božanskim. Ali za razliku od prvih ljudi, današnji šamani se ne mogu uzdići na nebo u svojoj telesnoj formi već samo duhovno. Po povratku sa svojih astralnih putovanja oni pripovedaju ostalima o tome kakav je stvarni svet iza ovog koji poznajemo.
Šamanska inicijacija
Dva najčešća načina postajanja šamanom su sledeći: naslednim prenošenjem šamanskog zvanja ili urođenim darom (zovom, izborom). Inicijacija najčešće započinje stanjima nalik duševnim bolestima i padanjem šamana u višednevni trans. Često budući šaman sanja inicijatičke snove u kojima dobija poruku da će postati šaman. Kod mnogih naroda u Severnoji Južnoj Americi, Africi i Indoneziji prisutno je i inicijatičko komadanje tela. Simbolika tog rituala je u tome da se šaman odrekne starog tela i svoje prošlosti kao pojedinačne osobe i da postane duhovni ratnik, šaman. Obredi inicijacije poput penjanja uz drvo, uspenja pomoću duge, astralnog putovanja u transu, itd. simbolizuju uspenje budućeg šamana na nebo.
Ako uspešno prođe inicijaciju šaman postaje jedino ljudsko biće kojem su poznati putevi u gornji i donji svet i jedini koji može njima ići. Po povratku sa jednog i drugog putovanja, šaman iscrpno pripoveda prisutnima svoje doživljaje, upoznaje ih sa raspoloženjem bogova, kao i o prilikama u carstvu mrtvih…
Šamanska ekstaza
Svesno i voljno dostizanje duhovne ekstaze je ono što najizrazitije obeležava šamane. U nekim plemenima se ekstaza dostiže duhovnim vežbama i naporom volje dok se kod nekih ekstaza postiže pomoću raznih pomagala.
Tako je ekstaza pomoću intoksikacije gljivama poznata je u čitavom Sibiru. U drugim krajevima njoj odgovara ekstaza postignuta narkoticima ili duvanom. Kod Vasjugana se šamanizuje tako što šaman seda u najmračniji ugao kuće i počinje da svira na gitari. Kod Altajaca je ekstaza više stanje nadahnuća. Šaman gleda i sluša duhove, u ekstazi putuje u udaljene krajeve, ali nije bez svesti.
Bit šamanske ekstaze je uspenje na nebo i silazak u donji svet. Kada se šaman vrati iz transa on mora biti u stanju da ispriča i eventualno protumači šta je video i doživeo.
Šamanska odeća
Šamani uvek imaju specifičnu odeću gde i najmanji komadić odeće simbolizuje nešto. Najčešći delovi odeće su krzno, kapa, štap, maska, bubanj i razni magični predmeti poput kostiju, perja itd. Ponekad i potpuna nagost može biti šamanska odeća. Šamanska maska se koristi radi lakšeg prevazilaženja sopstvenog identiteta kao pojedinca. Šamanski bubanj se koristi radi padanja u trans pomoću ponavljanja ritma.
Šamansko lečenje
Šamansko lečenje se najčešće obavlja magijski a sastoji se u tome da šaman pokuša da dozove dušu bolesnika da se vrati u telo ili da tehnikama napuštanja tela ode po zalutalu dušu i dovede je natrag. Šaman svira bubanj ili gitaru sve dok ne padne u ekstazu. Njegova duša u tom stanju napušta telo u potrazi za dušom bolesnika. Ovakvo lečenje veoma podseća na obred isterivanja duhova. Pored magijskih tehnika lečenja, šamani leče i lekovitim travama i napicima čiji su vrsni poznavaoci.
Reference
Literatura
Spoljašnje veze
- Jedno viđenje šamanizma
- www.shaman.co.yu - Na ovom sajtu možete dobiti osnovne informacije o šamanizmu.
- Foundation for Shamanic Studies
- Foundation for Shamanic Studies Europa
- AFECT A charitable organization protecting traditional cultures in northern Thailand
- Chuonnasuan (Meng Jin Fu), The Last Shaman of the Oroqen of Northeast China, by Richard Noll and Kun Shi
- New Age Frauds and Plastic Shamans, an organization devoted to alerting seekers about fraudulent teachers, and helping them avoid being exploited or participating in exploitation
- Shamanic Healing Rituals by Tatyana Sem, Russian Museum of Ethnography
- Shamanism and the Image of the Teutonic Deity, Óðinn by A. Asbjorn Jon
- Shamanism in Siberia – photographs by Standa Krupar
- Studies in Siberian Shamanism and Religions of the Finno-Ugrian Peoples by Aado Lintrop, Folk Belief and Media Group of the Estonian Literary Museum
- A View from the Headwaters by Gerardo Reichel-Dolmatoff Amazonian Indigenous Peoples and ecology