Maudgaljajana
Maudgaljajana (pal. Moggallāna), takođe poznat kao Mahamaudgaljajana, bio je jedan od Budinih najbližih sledbenika. Opisan kao savremenik učenika kao što su Subuti, Sariputra (pal. Sāriputta) i Mahakasjapa, on se smatra drugim od dva glavna muška učenika Bude, zajedno sa Sariputrom. Tradicionalni prikazi govore da su Maudgaljajana i Sariputra u mladosti postali duhovne skitnice. Nakon što su neko vreme tragali za duhovnom istinom, stupili su u kontakt sa budističkim učenjem kroz stihove koji su postali široko poznati u budističkom svetu. Na kraju upoznaju samog Budu i zaređuju se kao monasi pod njim. Maudgaljajana dostiže prosvetljenje ubrzo nakon toga.
Maudgaljajana | |
---|---|
Puno ime | Maudgalyayana |
Druga imena | (Maha) Mogalana Tera, Maudgaljajana Stavira |
Datum rođenja | nepoznat |
Mesto rođenja | selo Kolita, Magada (danas u indijskoj državi Bihar) |
Datum smrti | c. 486 pne[1] |
Mesto smrti | pećina Kalasila, Magada |
Titula | prvi učenik, glavni učenik s leve strane Sidarta Gautame; drugi glavni učenik of Sakjamuni Bude |
Prethodnik | Sidarta Gautama |
Maudgaljajana i Sariputra imaju duboko duhovno prijateljstvo. Oni su u budističkoj umetnosti prikazani kao dva učenika koja prate Budu i imaju komplementarne uloge kao učitelji. Kao učitelj, Maudgaljajana je poznat po svojim vidovnjačkim moćima, i on je često prikazivan koristeći svoje metode poučavanja. U mnogim ranim budističkim kanonima Maudgaljajana je presudan u ponovnom ujedinjenju monaške zajednice nakon što je Devadata izazvao raskol. Nadalje, Maudgaljajana je povezan sa pričama o stvaranju prve slike Bude. Maudgaljajana umire u svojoj osamdeset četvrtoj godini, ubijen dejstvom rivalske sekte. Ova nasilna smrt opisana je u budističkim spisima kao rezultat karme Maudgaljajane zbog ubijanja svojih roditelja u prethodnom životu.
Putem postkanonskih tekstova, Maudgaljajana je postao poznat po svom poštovanju roditelja usled popularnog gledišta da je svoje zasluge prenosio na svoju majku. To je dovelo do tradicije u mnogim budističkim zemljama poznate kao festival duhova, tokom kojeg ljudi posvećuju svoje zasluge svojim precima. Maudgaljajana se takođe tradicionalno povezuje sa meditacijom i ponekad Abidarmskim tekstovima, kao i sa školom Darmaguptaka. U devetnaestom veku pronađene su njegove mošti, koje su široko poštovane.
Osoba
U Pali kanonu je opisano da je Maudgaljajana imao boju kože poput plavog lotosa ili kišnog oblaka. Usmena tradicija u Šri Lanki kaže da je to bilo zbog toga što je bio rođen u paklu tokom mnogih života.[2][3] Šrilankanski naučnik Karaluvina veruje da se prvotno mislilo tamna koža, a ne plava.[3] U kanonu Mahasamgika navodi se da je „bio lep za gledanje, prijatan, mudar, inteligentan, pun zasluga ...”, kako je preveo Migot.[4]
U nekim kineskim izveštajima ime klana Maudgaljajana se objašnjava kao upućivanje na mahunarke, koje su jeli preci klana.[5] Međutim, indolog Ernst Vindič je povezao život Maudgaljajane s likom Maudgalija (Mugdala) koji se pojavljuje u sanskritskom epu Mahabharata, koji bi objasnio ime. Vindič je verovao da je lik proroka Maudgalija uticao na Maudgaljajana, jer se oba odnose na putovanje u nebo. Autor Edvard Dž. Tomas ipak je to smatrao malo verovatnim. Vindič je Maudgaljaja smatrao istorijskom osobom.[6]