Oštećenje mozga
Neurotrauma, oštećenje mozga ili povreda mozga je uništavanje ili degeneracija ćelija mozga. Ozlede mozga nastaju zbog širokog spektra unutrašnjih i vanjskih faktora. Generalno, oštećenje mozga se odnosi na značajna, nediskriminirajuća oštećenja izazvana traumom, dok se neurotoksičnost obično odnosi na selektivno, hemijski indukovano oštećenje neurona.
Oštećenje mozga | |
---|---|
CT glave godinama nakon traumatične povrede mozga pokazuje prazan prostor gde je došlo do oštećenja, označeno strelom. |
Uobičajena kategorija sa najvećim brojem povreda je traumatska ozleda mozga nakon fizičke traume ili ozlede glave od vanjskog izvora, a izraz stečena moždana ozleda koristi se u odgovarajućim krugovima za razlikovanje moždanih ozleda nastalih nakon rođenja od povrede, usled genetskog poremećaja ili od urođenog poremećaja.[1] Primarne i sekundarne povrede mozga identifikuju procese koji su uključeni, dok žarišna i difuzna povreda mozga opisuje ozbiljnost i lokalizaciju.
Nedavna istraživanja pokazala su da neuroplastičnost, koja omogućuje mozgu da se reorganizuje formirajući nove neuronske veze tokom života, omogućava preuređenje njegovog rada. To omogućava mozgu da kompenzuje za povrede i bolesti.
Znaci i simptomi
Simptomi ozlede mozga variraju u zavisnosti od težine povrede ili od toga koliko je mozak pogođen. Tri kategorije koje se koriste za klasifikaciju težine povreda mozga su blaga, umerena ili teška.[2]
Blage moždane povrede
Simptomi blage povrede mozga uključuju glavobolju, zbunjenost, zujanje u ušima, umor, promene načina spavanja, raspoloženja ili ponašanja. Ostali simptomi uključuju probleme sa pamćenjem, koncentracijom, pažnjom ili razmišljanjem.[3] Mentalni umor je uobičajeno debilitirajuće iskustvo i pacijent ga ne može dovesti u vezu sa prvobitnim (manjim) incidentom. Narkolepsija i poremećaji spavanja su česte pogrešne dijagnoze.[4]
Umerene/ozbiljne moždane povrede
Kognitivni simptomi uključuju zbrku, agresivnost, nenormalno ponašanje, mutni govor, i komu ili druge poremećaje svesti. Fizički simptomi uključuju glavobolje koje se pogoršavaju ili ne nestaju, povraćanje ili mučninu, konvulzije, nenormalno širenje očiju, nemogućnost buđenja iz sna, slabost u ekstremitetima i gubitak koordinacije.[3]
Simptomi kod dece
Simptomi primećeni kod dece uključuju promenu navika ishrane, stalnu razdražljivost ili tugu, promene pažnje, poremećene navike spavanja ili gubitak interesovanja za igračke.[3]
Lokacija moždane povrede predviđa simptome
Na simptome povreda mozga takođe može uticati lokacija povrede, i kao rezultat oštećenja su specifična za deo mozga koji je zahvaćen. Veličina povrede je u korelaciji sa ozbiljnošću, oporavkom i razumevanjem.[5] Povrede mozga često stvaraju umanjenje ili invaliditet koji mogu značajno varirati u težini.
U slučaju teških povreda mozga, verovatnoća pojave područja sa trajnim onesposobljenjem je velika, uključujući neurokognitivni deficit, deluzije (često specivične, monotematičke zablude), probleme sa govorom ili kretanjem, i intelektualne nesposobnosti. Može doći i do promene ličnosti. Najteži slučajevi rezultiraju komom ili čak trajnim vegetativnim stanjem. Čak i blagi incident može imati dugoročne efekte ili prouzrokovati pojavu simptoma godinama kasnije.[6]
Studije pokazuju da postoji povezanost između lezije mozga i poremećaja jezika, govora i specifičnih kategorija. Vernikeova afazija je povezana sa anomijom, nesvesnim sačinjavanjem reči (neologizmima) i problemima sa razumevanjem. Simptomi Vernikeove afazije prouzrokovani su oštećenjem zadnjeg dela superiornog temporalnog girusa.[7][8]
Oštećenja na Brokovom području obično proizvode simptome poput izostavljanja funkcionalnih reči (agrammatizam), promene produkcije zvukova, disleksije, disgrafije i problema sa razumevanjem i proizvodnjom. Brokova afazija ukazuje na oštećenje zadnjeg donjeg frontalnog zida mozga.[9]
Povreda nakon oštećenja regije mozga ne mora nužno da podrazumeva da je oštećeno područje u potpunosti odgovorno za oštećeni kognitivni proces. Na primer, u čistoj aleksiji sposobnost čitanja se uništava lezijom koja oštećuje levo vidno polje i vezu između desnog vidnog polja i jezičnih područja (Brokovo područje i Vernikeovo područje). Međutim, to ne znači da osoba koja boluje od čiste aleksije nije u stanju da razume govor - već samo da ne postoji veza između njihovog radnog vizuelnog korteksa i jezičkih područja - što pokazuje činjenica da čisti aleksičari i dalje mogu da pišu, govore, pa čak i prepisuju pisma bez razumevanja njihovog značenja.[10]
Povrede fusiformnog girusa često rezultiraju prosopagnozijom, nemogućnošću razlikovanja lica i drugih složenih objekata jednih od drugih.[11] Lezije u amigdali bi uklonile pojačanu aktivaciju viđenu u okcipitalnom i fusiformnom vidnom području kao odgovor na strah. Lezije amigdale menjaju funkcionalni obrazac aktivacije do emocionalnih podražaja u regionima koji su udaljeni od amigdale.[12]
Ostale lezije vidnog korteksa imaju različite efekte u zavisnosti od mesta oštećenja. Lezije na V1, na primer, mogu da izazovu slepoću na različitim delovima mozga u zavisnosti od veličine lezije i lokacije u odnosu na kalcarinsku pukotinu.[13] Lezije na V4 mogu izazvati slepoću boje,[14] a bilateralne lezije na MT/V5 mogu prouzrokovati gubitak sposobnosti opažanja pokreta.[15] Lezije parietalnih režnjeva mogu rezultirati agnozijom, nemogućnošću prepoznavanja složenih predmeta, mirisa ili oblika ili amorfosintezom, gubitkom percepcije na suprotnoj strani tela.[16]
Uzroci
Povrede mozga mogu biti posledica brojnih stanja, uključujući:[17]
- trauma; višestruke traumatske povrede mogu dovesti do hronične traumatske encefalopatije. Povreda prevrata nastaje kada sila koja udara u glavu nije samo dovoljno jaka da izazove kontuziju na mestu udara, već je sposobna i da pomeri mozak i izazove njegovo brzo pomeranje u suprotnu stranu lobanje, izazivajući dodatne kontuzije.
- otvorena povreda glave
- zatvorena povreda glave
- penetrirajuća: kada oštar predmet uđe u mozak, uzrokujući veliku površinu oštećenja. Prodorne povrede izazvane mecima imaju stopu smrtnosti od 91 posto.
- povrede usporavanja
- trovanje; na primer, od teških metala uključujući živu i jedinjenja olova
- Genetski poremećaj
- hipoksija, uključujući hipoksiju pri rođenju[18]
- tumori
- infekcije
- moždani udar koji dovodi do infarkta, koji može da prati trombozu, emboliju, angiome, aneurizme i cerebralnu arteriosklerozu.[19]
- neurološke bolesti ili poremećaji kao što su cerebralna paraliza, Parkinsonova bolest itd.
- hirurgija
- Poremećaj upotrebe supstanci
- neurotoksini - izloženost zagađenju ili biološka izloženost (Annonaceae, rotenon,[20] spore Aspergillus, groznica Zapadnog Nila, virusni meningitis)
- pokušaj samoubistva kao što je vešanje, pad sa visine, pa čak u retkim slučajevima i pucanje iz vatrenog oružja, itd.
Hemoterapija
Hemoterapija može izazvati oštećenje mozga neuralnih matičnih ćelija i ćelija oligodendrocita koje proizvode mijelin. Zračenje i hemoterapija mogu dovesti do oštećenja moždanog tkiva tako što ometaju ili zaustavljaju dotok krvi u zahvaćena područja mozga. Ova šteta može izazvati dugoročne efekte kao što su, ali ne ograničavajući se na; gubitak pamćenja, konfuzija i gubitak kognitivnih funkcija. Oštećenje mozga izazvano zračenjem zavisi od toga gde se tumor na mozgu nalazi, količine korišćenog zračenja i trajanja lečenja. Radiohirurgija takođe može dovesti do oštećenja tkiva što dovodi do toga da oko 1 od 20 pacijenata zahteva drugu operaciju za uklanjanje oštećenog tkiva.[21][22]
Reference
Literatura
- Sam Kean (2015). The Tale of the Dueling Neurosurgeons: The History of the Human Brain as Revealed by True Stories of Trauma, Madness, and Recovery. Back Bay Books. ISBN 978-0316182355.
Spoljašnje veze
- Oštećenje mozga на сајту Curlie
- Brain injury на сајту Curlie