Andrej Štremfelj
Andrej Štremfelj, rođen 17. december 1956. god, je jugoslovenski i slovenački alpinista.[1]
Andrej Štremfelj | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 17. decembar 1956 |
| Nacionalnost | Slovenac |
| Zanimanje | Fakultet za fizičko vaspitanje. Alpinista i gorski spasilac. |
| Poznat(a) po | Prvi (zajedno sa Jernejom Zaplotnikom) jugoslavenski i slovenački alpinista na Mount Everestu. Dobitnik Zlatnog cepina za životno djelo. |
Štremfelj je rođen u Kranju. Diplomirao je na Fakultetu za fizičku kulturu u Ljubljani, 1983.[2] Zajedno sa bratom Markom počeo se baviti alpinizmom kada je imao 16 godina.
Ekspedicije i usponi
Tokom alpinističke karijere bio je član (u nekim slučajevima i vođa) preko 20 ekspedicija u nepalskim Himalajima. Ispenjao je više od 6 vrhova preko 8.000 metara, od toga 2 prvenstvenim smjerovima a 3 koristeći isključivo alpski stil. Penjao je u Patagoniji, Pamiru, USA, Kavkazu i Škotskoj.[3]
Već s 20 godina, sudjelovao je na svojoj prvoj himalajskoj ekspediciji, na Gasherbrum I u pakistanskoj Himalaji. Zajedno s Nejcom Zaplotnikom popeo se na vrh, prvenstvenim smjerom. Obojica su bili članovi Alpinističke sekcije Planinarskog društva Kranj.
Dvije godine kasnije, sudjeluje u prvoj jugoslavenskoj ekspediciji na najviši vrh svijeta Mount Everest.[4] Vođa ekspedicije je bio iskusni himalajac Tone Škarja,[5] Cilj ekspedicije bio je prvenstveni smjer po Zapadnom grebenu. Dana 13. maja 1979. Andrej Štremfelj i Nejc Zaplotnik uspješno su zaključili uspon i time postali prvi Slovenci (i Jugoslaveni) na najvišem vrhu svijeta.[6]
Ovim usponom se tada 22-godišnji Andrej Štremfelj upisao u istoriju i svjetskog alpinizma.[7]
Slijedila je ekspedicije u južnu stijenu Lhotsea 1981., gdje je kao član naveze dospio na najvišu tačku na ekspediciji (na vrh se nisu uspjeli popeti).
Godine 1990. godine sudjelovao je u slovensko-italijanskoj ekspediciji, ponovno na Mont Everest. Zajedno sa ženom Marijom dosežu vrh, čime su se upisali u historiju kao prvi bračni par na vrhu svijeta.
Godine 1991. godine ostvaruje svoj najveći alpinistički uspjeh. Sudjelujući u slovenačkoj ekspediciji na Kangčendzengu u nepalskim Himalajima ajedno s penjačkim partnerom Markom Prezeljom ostvaruje uspon na južni vrh (8494 m) po prvenstvenom smjeru preko južnog grebena u alpskom stilu (bez prethodnog postavljanja međulogora).[8] Kasnije je ostvario uspone na nekoliko vrhova preko 8.000 metara.
Od 1982. je planinarski vodič, a licencu IFMGA obnovio je 1997. Istovremeno je i instruktor u Slovenskom udruženju planinarskih vodiča.
Nagrade i priznanja
Svojim nizom uspješnih uspona, uz istovremeno visoko postavljene standarde, danas se smatra jednim od najvećih živućih slovenačkih alpinista. Za svoja sportska dostignuća odlikovan je:
- Orden zasluga za narod sa srebrenim vijencem (Kolektivnog odlikovanja predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita za uspon na Mount Everest 1979. godine
- Bloudkova nagrada zajedno s ostalim članovima ekspedicije na Mount Everest 1979. god. Ovo je najveća slovenačka nagrada iz oblasti sporta
- Zlatni cepin zajedno s Markom Prezeljom za prvenstveni uspon južnim grebenom na južni vrh Kangčendzenge u alpskom stilu 1992. god. Od prvih 26 priznanja 8 je pripalo slovenačkim alpinistima.
- Bloudkova nagrada zajedno s Markom Prezljem za prvenstveni uspon južnim grebenom na južni vrh Kangčendzenge 1992. god. Marko Prezelj je jedini četvorostruki dobitnik ovog priznanja.
- Zlatni cepin za životno djelo 2018. godine. Među dobitnicima ovog međunarpdnog priznanja su alpinističke legende: Walter Bonatti, Reinhold Messner, Doug Scott, Robert Paragot, Kurt Diemberger, John Roskelley, Chris Bonington, Woyciech Kurtyka, Jeff Lowe.[9]