Elektronska muzika
Elektronska muzika je muzika u čijoj se produkciji koriste elektronski muzički instrumenti i elektronična muzička tehnologija. U principu, može se uočiti razlika između zvuka proizvedenog elektromehaničkim sredstvima i zvuka proizvedenog pomoću elektronične tehnologije.[1] Primjeri elektromehaničkih uređaja za proizvodnju zvuka su telharmonium, Hammond orgulje i električna gitara. Proizvodnja čisto elektronskog zvuka može se postići pomoću uređaja kao što su teremin, sintisajzer i kompjuter.[2]
Mogućnost da se zvuk zabilježi je često povezana sa proizvodnjom elektronske muzike, ali nije potpuno neophodna. Najstariji poznati uređaj za snimanje zvuka je bio "fonoautograf", kojeg je 1857. patentirao Édouard-Léon Scott de Martinville. Mogao je vizuelno da zabilježi zvuk, ali ga nije mogao reprodukovati.
Thomas A. Edison je 1878. patentirao fonograf, koji je koristio valjke slične Scott-ovom uređaju.
Elektronska muzika, porijeklo: 19. i 20. vijek
Futuristi
1920-te i 1930-te
Razvoj u 1940-tim i 1950-tim
Ekspanzija u 1960-tim
Popularizacija u 1970-tim i 1980-tim
Reference
Nedovršeni članak Elektronska muzika koji govori o muzici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.