Heroin

Njemačka farmaceutska kompanija Bayer dala je svom novom lijeku ime "Heroin" 1895. godine. Ime je dobilo po njemačkoj riječi (heroisch) zbog njegovog učinka na korisnika. Proizvodio se u svrhu da bude zamjena morfinu kao lijek za suzbijanje kašlja, misleći da ne stvara ovisnost. Morfin je tada bio popularna droga koja se koristila rekreativno, stoga je Bayer nastojao da pronađe sličan lijek koji ne stvara ovisnost. Uprkos Bayerovom reklamiranju da Heroin ne stvara ovisnost, veoma brzo mnogi njegovi korisnici su postali ovisnici.^[3]

Svjetska proizvodnja opijuma - glavne sirovine od koje se dobija heroin, procjenjuje se na godišnje od 4.000 do 7.000 tona. Burma i Afganistan daleko prednjače u svjetskoj proizvodnji opijuma.^[4]

Sinteza

Heroin je acetilni derivat morfina (diacetil-morfin). Ne nalazi se kao sastojak prirodnih proizvoda. Dobija se samo sintetičkim putem, procesom diacetilovanja anhidridom sirćetne kiseline ili acetilhlorida. Radi se o relativno lahko izvodljivom procesu (morfin se zagrijava uz dodatak potrebnih supstanci). Upotrebljava se u obliku svojih soli sa hlorovodoničnom kiselinom, koja je bijel kristalan prah gorkog okusa, topi se na 230 °C. Otapa se u vodi u omjeru 1:2, u etanolu u omjeru 1:11 i u hloroformu (1:3). Heroin spada u među najjače narkotične spojeve.

Historija opijata ne počinje s heroinom krajem 19. vijeka, nego hiljadu godina prije nove ere, kada se u Mesopotamiji, Egiptu, a kasnije i u staroj Grčkoj uzgaja opijumski mak, iz kojeg se zarezivanjem nezrelih čaški skuplja bijelkasta tekućina - opijum. Trgovina opijumom bila je vrlo razvijena, a "opijumska ovisnost" socijalno prihvaćena. Opijum se konzumirao uglavnom pušenjem, a koristio se i za medicinske svrhe: "otac medicine", Hipokrat, ga priznaje kao narkotik i lijek za razne bolesti. Nakon osude, Sokrat je za pogubljenje dobio otopinu koja je sadržavala mješavinu kukute i opijuma (simbola vječnog sna), koja se tada koristila u svrhu eutanazije i samoubistva.

U Evropi opijum nestaje sve do 16. vijeka, kada se kroz trgovinu sa dalekoistočnim zemljama dolazi u kontakt s njim i otkriva njegovo djelovanje, i potencijalne koristi kao lijeka. Opijum u narednim stoljećima pokreće veliki dio svjetskih ekonomskih i političkih događaja, a polovinom 19. vijeka počinje i prvi od dva opijumska rata, u kojima Engleska, a kasnije i Francuska, napadaju Kinu koja zabranjuje uvoz opijuma. Posljedica poraza Kine je, osim ogromnih ratnih odšteta, i predaja teritorija Hong Konga Velikoj Britaniji.

1803. otkriva se aktivni sastojak opijuma: morfin (poznat još i pod nazivom morfij), za koji se vjeruje da predstavlja usavršeni opijum sa svim njegovim efektima, a bez stvaranja ovisnosti, pa se smatra da je pouzdan, dugotrajan i siguran lijek. U istoj zabludi će biti i nakon otkrivanja heroina.

Diacetilmorfin prvi je sintetizirao engleski hemičar C. R. Wright 1874, a 1895. taj novi spoj u prostorijama Bayera dobija više pažnje kao koristan spoj bez negativnih učinaka morfina. Tada se Heinrich Dresser, hemičar zadužen za testiranje efikasnosti i sigurnosti novih lijekova, odlučio dati prednost istraživanju diacetilmorfina, a ne acetilsalicilnoj kiselini, danas poznatijoj kao aspirin. Smatrao ga je dobrom alternativom za morfij - sigurnim lijekom protiv bolova i za liječenje raznih respiratornih bolesti, a bez problema ovisnosti. Osim testiranja na životinjama, navodno ga je testirao i na sebi i svojim kolegama u Bayeru, koji su tom novom spoju dali ime heroin, po njemačkom terminu heroisch.

Heroin svoj uspjeh duguje tadašnjoj velikoj potrebi, ne toliko za lijekom protiv bolova, nego za lijekom protiv kašlja (tuberkuloza i upala pluća bile su tada smrtonosne bolesti, a i obične prehlade smatrale su se opasnima), a pogotovo su ga sretno dočekali tadašnji ovisnici o morfiju. Ali uskoro je istina počela izlaziti na vidjelo: prvo je primjećeno brzo razvijanje tolerancije, a onda i brojni slučajevi ovisnosti. Bayer je počeo gubiti zaradu od heroina, pa je počeo razvijati lijek, pod komercijalnim imenom Aspirin, koji će mu vratiti vodeću poziciju na tržištu lijekovima.

1913. Bayer potpuno prestaje sa proizvodnjom heroina, a istovremeno se počinje zabranjivati njegovo nemedicinsko korištenje. U SAD-u se 1924. potpuno zabranjuje korištenje i proizvodnja heroina, a ne dopušta se ni korištenje u medicinske svrhe, koje je još i danas dopušteno npr. u Velikoj Britaniji.

Posljedica otkrića heroina bila je da su ga hiljade ovisnika o morfiju prihvatile kao 3-4 puta jaču zamjenu. Heroin je bio i jeftiniji, brži i lakši za upotrebu, a nakon njegovog zabranjivanja razvilo se ogromno ilegalno tržište koje je povezalo njegove korisnike sa kriminalom.

Upotreba heroina raste u svijetu svake godine, zajedno sa brojem smrti od predoziranja ili na drugi načih povezanih sa heroinskom ovisnošću.

Prema podacima Američke agencije DEA, heroin koji se danas prodaje u SAD je mnogo čišći u prosjeku od onog koji se prodavao početkom 1980tih. Navodi se da je 1980. godine prosječna čistoća heroina koji se prodavao u SAD iznosila 4%, dok je 1998. godine prosjek iznosio 71%. U istom izvještaju se navodi da se najčišći heroin prodavao u gradovima na istoku SAD, u saveznim državama New York, Maryland, New Jersey i Pennsylvania. Kao primjer se uzima da se pakovanje od 94% čistog heroina moglo kupiti na Manhattanu 1995. godine po cijeni od 10$. Smatra se da su osnovni razlozi za povećanje stepena čistoće heroina na tržištu veća dostupnost, sofisticiranije laboratorije i drugačije marketinške strategije prodavaca sa manje međuposrednika. Pored toga, uključenje kolumbijskog narko-kartela u posao oko heroina počev od 1991. godine je također potpomogao ovom trendu^[5].

Kada se uzima oralno, diacetilmorfin prolazi opsežni metabolizam prvog prolaza putem deacetilacije, dajući predlijek za sistemsku isporuku morfina^[6]. Međutim, kada se droga unese, ona izbjegava ovaj efekat prvog prolaza, vrlo brzo prelazi krvno-moždanu barijeru zbog prisustva acetil grupa, koje je čine mnogo više topljivu u mastima nego morfin^[7]. Nakon što napokon dođe do mozga, on se različito deacetilira u neaktivni 3-monoacetilmorfin i aktivni 6-monoacetilmorfin (6-MAM), a zatim u morfin koji se veže za μ-opioidne receptore, rezultirajući euforičnim i analgetičnim efektima te efektu smanjenja straha; sam diacetilmorfin pokazuje relativno nizak afinitet za μ-receptore^[8]. Za razliku od hidromorfona i oksimorfona, primijenjen intravenozno, diacetilmorfin stvara veće ispuštanje histamina, slično kao i morfin, što rezultira subjektivnim osjećajem "lebdenja tijela" kod nekih osoba, ali i slučajeve svrbeža, kod osoba koje ga prvi put počinju koristiti^[9].

I morfin i 6-MAM su antagonisti receptora μ-opioida koji se vežu na postojeće receptore kroz mozak, kičmenu moždinu i crijeva kod svih sisara. Receptor μ-opioida također veže endogene opioidne peptide poput β-endorfina, Leu-enkefalina i Met-enkefalina. Ponavljanje korištenja diacetilmorfina rezultira brojnim fiziološkim promjenama, uključujući smanjenje povezanosti receptora μ-opioida sa polisomima^[10]. Ove fiziološke promjene vode do tolerancije i ovisnosti, na način da smanjenje korištenja diacetilmorfina rezultira brojnim neugodnim simptomima uključujući bol, strah, grčeve u mišićima i insomniju, što se opisuje i kao sindrom skidanja sa heroina. U zavisnosti od korištenja, taj proces se dešava u periodu od četiri do 24 sata nakon uzimanja posljednje doze diacetilmorfina. Morfin također veže δ- i κ-opioidne receptore.

Heroin se konzumira ušmrkavanjem (brzo se apsorbira preko sluznice nosa), pušenjem (zagrijavanje heroina na aluminijumskoj foliji i udisanje njegovih para - tzv. "chasing the dragon", "hvatanje zmaja") ili injekcijom (intravenozno). Priče o potkožnom ili intramuskularnom ubrizgavanju heroina su još neke od apsurdnih dezinformacija (takav unos otopine heroina pomiješanog s kiselinom izaziva neizdržive bolove i otekline sklone infekcijama koje traju mjesecima. Pušenjem heroin stiže do mozga za svega 7 sekundi, a najjači, euforični efekt osjeća se nakon 5-7 minuta, dok se kod intravenoznog uzimanja to događa za 10-20 sekundi. Doza ovisi o načinu uzimanja i toleranciji (intravenozno bez tolerancije 5–10 mg, pušenje 15–25 mg), a isto tako i jačina djelovanja i trajanje (obično 3-5 sati).

Inicijalni efekt odmah nakon uzimanja je ogroman, euforičan val kojeg prate osjećaji opuštenosti i topline, sigurnosti, nestajanja boli, tjeskobe i napetosti. Ljutnja, frustracije i agresivnost nestaju, a javljaju se sigurnost i ljubav prema sebi. Nakon prolaska početne euforije javlja se ugodan, opušten osjećaj zadovoljstva i smirenosti. Ponekad, posebno kod prvih uzimanja, moguća je mučnina i povraćanje.

Heroin je depresant centralnog nervnog sistema: usporava srce, disanje, smanjuje krvni pritisak, uzrokuje širenje krvnih žila i smanjenu aktivnost crijeva, što uzrokuje zatvor. Osim prevelike doze, velik je rizik kod istovremenog uzimanja heroina nakon alkohola ili tableta za smirenje, ili prilikom velikog umora, takva kombinacija višestruko usporava disanje i otkucaje srca, i usljed nedostatka kisika dovodi do nesvjestice i smrti.

Djelovanje nakon dugoročnog uzimanja

Heroin izaziva vrlo jaku fizičku i psihičku ovisnost. Fizička ovisnost je stanje poremećenog funkcioniranja organizma nakon prestanka unošenja droge. Karakterizira je pojava apstinencijske krize 24-48 sati nakon zadnjeg uzimanja heroina. Simptomi uključuju midrijazu, nemir, bol u mišićima i kostima, mučninu, nesanicu, proljev, znojenje (ekstremno pojačano lučenje žlijezda), nadraženost sluznica (curenje nosa, kihanje), groznicu i povraćanje. Napadi krize traju obično 7-10 dana, a ponekad i 3-4 puta duže ako se radi o dugogodišnjem ovisniku ili ovisniku koji apstinira od metadona, stvarajući tom prilikom neugodniji i jači apstinencijski sindrom.

Psihičku ovisnost teže je nadvladati, a karakterizirana je izrazitom željom za svakodnevnim uzimanjem droge koju je potpuno nemoguće kontrolirati, negiranjem problema i promijenjenim shvaćanjem stvarnosti. Ne razmišljajući racionalno, osoba je pod utjecajem ogromne želje za drogom nesvjesna bilo kakvih rizika i posljedica njenog uzimanja, heroin postaje jedina svrha koja dovodi do prekida skoro svih ostalih aktivnosti, a ukoliko ga ne uzme, osjeća se nervozno, razdražljivo i napeto.

Dugoročna upotreba stvara toleranciju: potrebne su sve veće količine za postizanje euforičnog efekta, koji nakon nekog vremena potpuno nestaje pa se heroin uzima samo radi olakšanja i da se izbjegnu neugodni fizički i psihički simptomi. Apstinencija smanjuje razinu tolerancije, pa je česti uzrok smrti uzimanje smrtonosne količine na koju je tijelo prije bilo naviklo.

Dugotrajna upotreba heroina uzrokuje mnoge štete, koje ne moraju nužno biti povezane sa drogom. Često dolazi do velikih socijalnih problema, koji su posljedica trošenja ogromnih iznosa novca za zadovoljavanje potreba o drogi ovisnog organizma (korisnici koji su stekli ovisnost injiciraju svoju dozu 2-4 puta dnevno), a i do zanemarivanja prehrane i ostalih uvjeta života, što može biti uzrok mnogim bolestima. Opće posljedice dugotrajne ovisnosti su emotivno, fizičko, psihičko i socijalno propadanje i gubitak interesa za bilo kakvu komunikaciju ili aktivnost osim nabavljanja droge. Osim korištenja nečistih igala i ostalog pribora za injiciranje, i seksualni odnosi bez zaštite pridonose prenošenju zaraznih bolesti: hepatitisa B i C, AIDS-a, tetanusa i drugih. Ušmrkavanje uzrokuje oštećenja nosne sluznice.

Velik je rizik od nečistoća koje heroin neizbježno sadrži: npr. otrovanje (strihnin), vrlo opasne infekcije uzrokovane vlaknom iz filtera (kroz koji se otopina heroina uvlači u špricu) koji uspije proći kroz iglu, a koji se obično radi od filtera cigarete, često nečistim prstima, slučajna povreda živca na mjestu uboda iglom, koji može dovesti do utrnuća uda (koje može potrajati mjesecima) - ili začepljenje sitnih kapilara ako čestice nisu potpuno topljive u vodi (uzrokuje odumiranje ćelija na manjim površinama srca, pluća, jetre, bubrega ili mozga).

Ostale fizičke posljedice uključuju ožiljke, propadanje vena, bakterijske infekcije kardiovaskularnog sistema, čireve i druge infekcije i razne tipove upale pluća i tuberkulozu.

Rizici uzimanja

• Za intravenozno uzimanje heroina (ili bilo koje druge supstance), korištenje ne-sterilnih igala i šprica i ostale srodne opreme vodi do nekoliko ozbiljnih rizika:
  • Rizik od oboljevanja krvnih patogena kao što su HIV i Hepatitis
  • Rizik od oboljevanja od bakterijskog ili gljivičnog endokarditisa i eventualno od venske skleroze
  • Apscesa
• Trovanje od štetnih supstanci pomješanih sa razrijeđenim heroinom
• Hronični zatvor
• Ovisnost i povećanje tolerancije na droge^[a]
• Tjelesna ovisnost može biti rezultat dugotrajnog korištenja svih opoida, što rezultira pojavu simptoma identičnih onim kao kod prestanka korištenja
• Smanjenje bubrežne funkcije (iako trenutno nije poznato da li je to zbog zaraznih bolesti)^[11]

Mnoge države i lokalne vlade su započeli financiranje programa koji opskrbljuje sterilnim iglama ljude koji sebi ubrizgavaju ilegalne droge u pokušaju da se smanje potencijalni rizici i posebno kontrakcija i širenja bolesti koje se prenose krvlju. Drug Policy Alliance izvještava da do 75% novih slučajeva AIDS-a među ženama i djecom su izravno ili neizravno posljedica droga ubrizganom putem injekcije.

Antropolozi Philippe Bourgois i Jeff Schönberg, koji su deset godina radili među beskućnim heroin i crack ovisnicima u San Franciscu, izvjestili su da Afroamerički ovisnici koje su promatrali su skloniji ubrizgavati drogu direktno u venu nego ubrizgavanju samo ispod kože.^[b] Skin popping je daleko više rašireno među ovisnicima bjele puti. Na sredini njihovog terenskog rada, većina bijelaca je odustala da traži venu i prešla na metodu skin poppinga. Često se taj skin popping izvodi kroz samu odjeću. Primjer toga je naveden u izvještaju ovih antropologa da ovisnici sami sebi drogu "zabijaju" u masno tkivo u području stomaka. Bourgois i Schönberg obajašnjavaju kako kulturne razlike između Afroamerikanaca i bijelaca vode do ovog kontrastnog ponašanja, a također ističu da ova dva načina ubrizgavanja heroina nose sa sobom različite rizike.Skin popping češće izaziva apscese, a direktno ubrizgavanje češće vodi do fatalnog predoziranja, Hepatitisa i HIV-a.^[12]

Predoziranje heroinom se obično liječi opioidnim antagonistom, kao što je Naloxon (Narcan), ili naltrexone koji ima visoki afinitet za opioidne receptore, ali ih ne aktivira. Oni obrću efekte heroina i drugih opioidnih antagonista i izaziva trenutni povratak svijesti, ali može ubrzati simptome apstinentske krize. Poluvijek naloksona je puno kraći od većine opioidnih antagonista, tako da antagonist obično se mora primjenjivati više puta sve dok opioid ne bude metaboliziran od strane tijela.

Ovisno o interakciji lijekova i brojnih drugih faktora, smrt od predoziranja može potrajati od svega nekoliko minuta do nekoliko sati zbog anoksije jer refleks disanja biva protisnut od strane µ-opioida. Predoziranje je odmah reverzibilno ako se dadne injekcija opiodnog antagonista. Heroin predoziranja mogu nastati uslijed neočekivanog povećanja doze, "čistoće"^[c] ili smanjene opioidne tolerancije. Međutim većina prijavljenih predoziranja uzrokovana je zbog kombinacije heroina i drugih depresatnih droga kao što su alkohol i benzodiazepini..^[13]Također treba napomenuti da heroin može uzrokovati mučninu i povraćanje, te da značajan broj smrtnih slučajeva pripisanih predoziranju je uzrokovan aspiracijom bljuvotine od strane žrtve koja nije pri svijesti. Neki izvori navode da letalna doza (za 75 kg tešku individuu) iznosi između 75 i 375 mg.^[14] Nedopušteni diacetilmorfin je široke i nepredvidive čistoće. To znači da korisnik može pripremiti dozu koju on smatra umjerenom, a zapravo uzimati dozu koja je puno veća od one namjenjene. Također tolerancija se postepeno smanjuje nakon perioda apstinencije.Ako se to dogodi i korisnik uzme dozu koja je približna dozama koje je prije apstinencije koristio, korisnik može iskusiti efekte koju su mnogo veći nego očekivani, što može rezultirati potencijalno opasnom predoziranju.

Također je bilo špekulacija da je nepoznat dio smrtnih slučajeva vezanih diacetilmorfin posljedica predoziranja ili alergijske reakcije na kinin, koji ponekad može biti korišten kao sredstvo za razblaživanje.^[15]

Konačni faktor koji pridonosi predoziranju je mjesto primjene. Korištenje heroina je ritualno ponašenje. Dok mehanizam nije u potpunosti rasvjetljen, dugogodišnji korisnici diacetilmorfina prikazuju veću toleranciju na drogu na mjestima gdje su je najviše primjenjivali. Kada korisnik ubrizgava drogu na drugo mjesto ova ekološko uvjetovana tolerancija se ne javlja, rezultirajući većem efektu droge. Tipična korisnikova doza droge bez određene tolerancije postaje daleko previsoka ili otrovna što može dovesti do predoziranja.^[16]

Mali postotak diacetilmorfin pušača, a povremeno i IV korisnici, mogu razviti simptome leukoencafolopatije. Uzrok još nije poznat, ali jedna je špekulacija da poremećaj izaziva jedan dodatak koji je samo aktivan kada se zagrije.^[17][18][19] Simptomi uključuju i nerazgovjetan govor i poteškoće u hodanju.

Kokain se ponekad koristi u kombinaciji sa heroinom, i poznato je pod nazivom speedball kada se ubrizgava, a moonrocks kada se puši. Kokain se ponaša kao stimulans, dok se heroin ponaša kao depresiv. Mješavina ove dvije supstance pruža intenzivnu navalu euforije, izazvanu kombinacijom efekata droga izostavljajući negativne efekte kao što su sedacija i anksioznost. Efekti kokaina puno brže splasnu, nego efekti heroina, tako ako se prevelika doza heroina koristi za kompenzaciju kokaina, krajnji rezultat je fatalna respiratorna depresija.

Također treba napomenuti da heroin može uzrokovati mučninu i povraćanje, te da značajan broj smrtnih slučajeva pripisanih predoziranju je uzrokovan aspiracijom bljuvotine od strane žrtve koja nije pri svijesti.

Sindrom povlačenja (tzv. hladna ćurka) može nastupiti u roku od 6 do 24 sata od zadnjeg korištenja droge, međutim ovaj okvir može varirati zbog stupnja tolerancije i zbog količine droge pri posljednjoj upotrebi. Simptomi su: znojenje, slabost, anksioznost, depresija, akatizija, prijapizam, dodatna osjetljivost genitalija kod žena, opći osjećaj težine, bol u udovima nalik na grčeve, pretjerano zijevanje ili kihanje, suze, rinorea, poteškoće u spavanju (nesanica), hladno znojenje, zimica, teški bolovi mišića i kostiju, mučnina i povraćanje, proljev, grčevi i groznica.^[20]

Glumci i komičari

• John Belushi (Članak Arhivirano 19. 1. 2011. na Wayback Machine)
• Robert Downey, Jr. (Članak)
• MacKenzie Phillips (Članak Arhivirano 15. 4. 2010. na Wayback Machine)
• Tom Sizemore (Članak)
• Billie Holiday (Članak)
• Komičar Mitch Hedberg je uhapšen 2003. zbog posjedovanja heroina, i umro je od slučajnog predoziranja Speedballom.^[21]

Muzičari

• Tema prve pjesme Davida Bowie (Space Oddity) bilo je eksperimentisanje sa heroinom.^[22]
• Posljednji album Rozza Williamsa prije njegovog samoubistva The Whorse's Mouth, je bio o njegovom korištenju heroina.^[23]
• Boy George^[24]
• Miles Davis^[25]
• Sid Vicious iz Sex Pistolsa umro je od predoziranja heroinom, i navodno je ubio svoju djevojku dok su oboje bili po dejstvom heroina.^[26]
• Billie Holiday^[27]
• Kurt Cobain iz Nirvane je bio teški ovisnik o heroinu, te je upravo zbog nemogućnosti odvikavanja počinio samoubistvo 5. aprila 1994. ubrizgavajući veliku količinu heroina koja je bila triput veća od letalne doze.^[28]
• Slash
• James Taylor^[29]
• Nikki Sixx od Mötley Crüea je objavio dnevnike iz perioda kada je bio ovisnik o heroinu. Jedan album grupe je baziran upravo na tim dnevnicima.^[30]
• Janis Joplin^[31][32]
• Courtney Love^[33]
• Jim Morrison^[32][34]
• Charlie Parker^[35]
• John Phillips^[36]
• Keith Richards^[37]
• Michael Rudetsky^[38]
• Jerry Garcia od Grateful Deada je bio ovisnik mnogi niz godina. Umro je od otkazivanja srca, dok je bio u klinici za odvikavanje u San Franciscu.^[39][40]
• B.G. reper iz New Orleansa , repa o svojoj ovisnosti o heroinu u nekoliko svojih pjesama.^[41]

Film i TV

• Film Gia je snimljen po istinitoj priči o modelu, Gia Carangi, i njenom korištenju heroina i kako je njena ovisnost uticala na nju.^[42]
• Film, Američki Gangster, je baziran na stvarnom dileru droge Franck Lucas koji je prodavao heroin.^[43]
• Lik Nicholasa Blacka u Brooksideu umro je od predoziranja heroinom u 1986. Ovo je bio prvi put da je korištenje heroina bilo opisano u britanskoj sapunici.
• Američki film iz 2000., Requiem for a dream, prikazuje uticaj heroina na omladinu.
• Mnogi likovi u Sopranovi koriste ili prodaju heroin. Najviše: Big Pussy Bonpensiero, Christopher Moltisanti, Corky Caporale, J.T. Dolan, Brendan Filone, Adriana La Cerva, Julianna Skiff.
• Britanski film iz 1996., Trainspotting, prati grupu ovisnika o heroinu kroz njihov život u Edinburgu.
• Američki film iz 1995., The Man with the Golden Arm, prati život ovisnika koji postane "čist" za vrijeme svog boravka u zatvoru, ali se bori da ostane "čist" u vanjskom svijetu.
• Britanski fil iz 1986. Sid i Nancy, oslikava život Sida Viciousa, basiste punk rock benda Sex Pistols i njegovu vezu sa svojom djevojkom Nancy Spungen.
• Američka drama iz 1995. The Basketball Diaries.

Pisci

• Claude Brown, u Manchild in the Promised Land^[44]
• William S. Burroughs ^[45]
• Christiane F.
• Jim Carroll

Evropski centar za nadzor droga i ovisnosti o drogama izvještava da maloprodajna cijena smeđeg heroina se kreće od 14,5 € po gramu u Turskoj do 110 € po gramu u Švedskoj, dok u većini evropskih zemalja cijene se kreću od 35-40 € po gramu. Cijena bijelog heroina je objavljena u samo nekoliko evropskih zemalja, a kretala se između 27 € i 110 € po gramu.^[46]

Kancelarija Ujedinjenih naroda za droge i kriminal tvrdi u svom izvještaju o drogama u svijetu za 2008. godinu da su tipične cijene na malo u SAD oko 172 $ po gramu.^[47]

• Acetylcodeine as a Marker of Illicit Heroin in Human Hair
• Clandestine Drug Synthesis
• Učešće 6-MAM u heroinu dostupnom na nelegalnom tržištu^{[mrtav link]}