Mark Selby

Rane godine

Pokazao je potencijal kao tinejdžer, ali je zasjao tek u 20-ima. Do prvog finala na rangirnom turniru došao je sa 19 godina na Scottish Openu 2003, u kojem ga je porazio David Gray (7–9). Prije toga je već igrao polufinale China Opena 2002, iako je usljed tzv. jet laga napustio svoju hotelsku sobu u 2 ujutro umjesto u 2 popodne, pošavši na meč protiv Stephena Hendryja u ranijoj fazi turnira.^[6]

Na SP-u u snukeru 2002, 2003. i 2004. gubio je u posljednjem kolu kvalifikacija. Početkom sezone 2005/06. s njim je počeo sarađivati bivši profi-snukeraš i njegov sugrađanin, Mukesh Parmar. To je dalo rezultate i Selby se na kraju sezone prvi put kvalificirao za SP. Tada ga je u 1. kolu porazio John Higgins, ali se Selby otada svake godine kvalificirao za SP, uključujući i 2006, uprkos tome što je njegov protivnik u posljednjem kolu kvalifikacija, Robert Milkins, postigao maksimalni brejk.

2007–2011.

Na SP-u u snukeru 2007. u 1. kolu pobijedio je Stephena Leeja 10-7, dobivši 8 uzastopnih frejmova nakon što je gubio 0-5.^[7] Nakon toga je savladao bivšeg svjetskog prvaka, Petera Ebdona (13–8), uz 5 trocifrenih brejkova (od toga 3 uzastopna) i plasirao se u četvrtfinale.^[8] Naredni protivnik bio mu je Ali Carter. Meč je trajao preko 9 sati, a Selby je pobijedio 13–12 (imao je vodstvo 11–8, ali je Carter onda dobio 4 uzastopna frejma i poveo 11–12).^[9] Na kraju je došao do finala pobijedivši Shauna Murphyja 17–16 nakon što je zaostajao 14–16; odlučujući frejm dobio je zahvaljujući brejku od 64 poena.^[10] U finalu protiv Higginsa nakon prvih dviju sesija zaostajao je 4–12, ali je dobio svih 6 frejmova 3. sesije (2 frejma prenesena su u večernju sesiju jer su potrošili predviđeno vrijeme). Dakle, u posljednju sesiju ušao je sa zaostatkom 10–12, a kasnije se primakao Higginsu na 13–14, ali je Higgins zatim osvojio 4 uzastopna frejma i drugi put u karijeri postao svjetski prvak rezultatom 18–13.^[3] Selbyjevi rezultati donijeli su mu 110.000 funti (skoro polovinu ukupne dotadašnje zarade u karijeri). U pobjedničkom govoru Higgins je istakao da je Selby igrač koji je najviše napredovao. Rezultati u sezoni 2006/07. donijeli su mu plasman među 16 najboljih na WPBSA-listi^[11] za narednu sezonu, preciznije, 11. mjesto.^[12]

Pobjede protiv Leeja, Ebdona, Cartera i Murphyja na SP 2007. donijele su mu i nagradu "Srebrni žeton" od sponzora prvenstva za izvanredne rezultate; nagrada mu je uručena na priredbi nakon prvenstva od strane Asocijacije snukerskih novinara.^[13]

Nakon skromnog početka sezone, imao je jak nastup na drugom po važnosti profesionalnom snukerskom turniru, UK Championshipu, na kojem je došao do polufinala. Iako je protiv kasnijeg osvajača turnira, Ronnieja O'Sullivana vodio 7–5, O'Sullivan je nanizao 3 frejma uzastopno, nakon čega je Selby izjednačio na 8–8. U odlučujućem frejmu O'Sullivan je postigao maksimalni brejk i prošao u finale.^[14]

20. januara 2008. Selby je osvojio svoj prvi veći turnir – Masters u Wembleyu. Na putu do finala savladao je Hendryja, Maguirea i Dohertyja, svu trojicu rezultatom 6–5 (protiv prve dvojice zaostajao je 3–5). U finalu protiv Leeja, nakon što je na pauzu otišao s prednošću 5–3, Selby je nanizao 5 uzastopnih frejmova (a ukupno 8, jer je gubio 2–3) i tako došao do uvjerljive pobjede 10–3. Selbyjeva igra u finalu bila je na najvišem standardu; postigao je 4 trocifrena brejka (2 u posljednja 2 frejma). Brejkom od 141 poena u posljednjem frejmu izjednačio je najveći brejk na turniru, a to mu je tada bio i najveći brejk na takmičarskom nivou.^[15]

17. februara iste godine dobio je neizvjesno finale Welsh Opena protiv O'Sullivana. Iako je gubio 5–8, osvojio je 4 uzastopna frejma i slavio 9–8.^[16] Međutim, nije mogao ponoviti uspjeh s prošlog SP-a. Uprkos tome što je na SP 2008. otišao kao jedan od favorita na kladionicama, izgubio je već u 1. kolu od Marka Kinga 8–10.

Naredne godine, tokom meča 1/4 finala Welsh Opena, njegov bivši menadžer George Barmby uručio mu je sudski poziv.^[17] Na Mastersu je opet došao do finala, ali je ovog puta O'Sullivan bio bolji i slavio 10–8. Na SP 2009. plasirao se u četvrtfinale, gdje ga je tijesno porazio Higgins (12–13), koji je na kraju opet osvojio titulu, 3. put u karijeri.

Sezonu 2009/10. otvorio je dvama porazima u 1. kolima prije no što je u 1. kolu UK Championshipa nadoknadio zaostatak 4–8 protiv Jamieja Copea, postigavši 6 brejkova većih od 40 poena u tih posljednjih 5 frejmova.

17. januara 2010. osvojio je svoj drugi Masters u trećem uzastopnom finalu, koje je bilo repriza prošlogodišnjeg. O'Sullivan je napravio vodstvo od 9–6 i za titulu mu je trebao još 1 frejm, ali je Selby tada pružio možda i najbolji svoj snuker te sezone, osvojio 4 uzastopna frejma i došao do pobjede 10–9 i nagrade od 150.000 funti.^[18]

Na China Openu 2011. pobijedio je Tian Pengfeija, Milkinsa, Cartera i domaćeg favorita, Ding Junhuija, ali ga je u finalu porazio Judd Trump 8–10.

Na SP 2011. postavio je rekord postigavši najviše trocifrenih brejkova u jednom meču na SP-u – imao ih je 6 u 2. kolu protiv Hendryja.^[19] To je bio i rekord za mečeve na 13 dobijenih frejmova. S ovih 6 došao je do broja od 54 trocifrena brejka u sezoni, što je još jedan rekord.^[20]

2011/2012.

Sezonu 2011/12. počeo je osvajanjem nerangirnog Wuxi Classica 2011, pobijedivši u finalu Cartera 9–7.^[21] Nastavio je sa dobrom formom na Shanghai Mastersu, gdje je osvojio svoj drugi veći rangirni turnir savladavši u finalu Marka Williamsa 10-9, iako je zaostajao 7-9.^[22] Ova pobjeda također je značila da je Selby skinuo upravo Williamsa s 1. mjesta na WPBSA-listi, postavši tako 9. igrač na broju 1 i prvi kome je to uspjelo, a da prethodno nije osvojio SP.^[23] Također je osvojio i 4. turnir iz PTC-serije za ovu sezonu, koji spada u kategoriju manjih rangirnih turnira. U finalu je "pomeo" Marka Davisa 4-0, a u polufinalu je tijesno prošao O'Sullivana 4-3.^[24] U ukupnom poretku PTC-serije završio je na 5. mjestu, čime se kvalificirao za finalni turnir.^[25] Na ovom turniru, koji je održan u Galwayu (Irska), pobijedio je Junhuija u 1/8 finala, da bi ga u četvrtfinalu iznenađujuće lahko savladao Lee, koji je na kraju i osvojio turnir.^[26]

Na German Mastersu 2012. također je izgubio u četvrtfinalu, a na Welsh Openu je došao do finala, u kojem je bolji bio Junhui 9-6.^[27] Uslijedio je plasman u polufinale na World Openu i uprkos tome što je prokockao vodstvo 5-2 i izgubio 5-6 od Marka Allena^[28], izgledalo je da je u formi, baš u pravom trenutku u sezoni.

Ipak, bio je prisiljen povući se sa China Opena (u 2. kolu) zbog bolova u vratu.^[29] To povlačenje bila je i mjera predostrožnosti, kako bi bio spreman za nadolazeće svjetsko prvenstvo. Sedmicu prije prvenstva izjavio je da je spreman.^[30] U 1. kolu igrao je protiv Barryja Hawkinsa, koji ga je nadigrao 10-3. Nakon meča Selby je priznao da je odradio samo 9 sati treninga i da je u meču bilo nekih udaraca koje fizički nije bio u stanju izvesti.^[31] Uprkos razočaravajućem završetku sezone, ipak je ostao na 1. mjestu WPBSA-liste zahvaljujući Trumpovom porazu od Cartera u 2. kolu (nakon Selbyjevog ispadanja Trump je mogao završiti sezonu kao br. 1 samo ako osvoji prvenstvo).

2012/2013.

Objavio je da je 90% spreman tik prije početka sezone 2012/13. još uvijek se oporavljajući od bolova u vratu.^[32] Prvi turnir na kojem je nastupio nakon povratka bio je Wuxi Classic, gdje mu je, ironično, u 1/16 finala protivnik bio Hawkins. Selby je ovog puta pobijedio 5-2, a zatim prohujao pokraj Copea 5-0. Ipak, u četvrtfinalu ga je savladao Stuart Bingham 4-5.^[33][34] Selby je zatim dobio 7 uzastopnih mečeva na putu do četvrtfinala SP-a u snukeru "šestici", ali tu ga je porazio Trump 5-7.^[33] Nakon toga je doživio pomalo šokantan poraz u 1. kolu Australian Goldfields Opena od Jamieja Burnetta (3-5).^[35][36]

Izgubio je 1. mjesto na WPBSA-listi od Trumpa kad je Trump osvojio inauguralni International Championship u Kini. Međutim, samo 5 sedmica kasnije Selby je osvojio svoj treći rangirni i dotad najveći turnir u karijeri, UK Championship i vratio se na 1. mjesto. Na ovom turniru pobijedio je Michaela Whitea 6-3, Ryana Daya također 6-3 (nakon zaostatka 0-3), Neila Robertsona 6-4 (u psihički jako teškom meču, nakon što je gubio 0-4), da bi u polufinalu dosta lakše savladao Marka Davisa 9-4. Već siguran da će se vratiti na 1. mjesto nezavisno od ishoda u finalu, savladao je svog dobrog prijatelja, Shauna Murphyja, rezultatom 10-6. Meč je bio izjednačen do 6-6 (iako je Murphy imao prednost 2-4), a onda je Selby uspio dobiti 4 frejma zaredom i tako osvojiti turnir.^[37][38]

Selby je učestvovao i na turnirima iz PTC-serije. U Njemačkoj, na Paul Hunter Classicu, odbranio je prošlogodišnju titulu pobijedivši u finalu Joea Swaila 4-1.^[39] Zatim je izgubio 1–4 u finalu Antwerp Opena protiv Marka Allena^[40], da bi zatim nastupio na Munich Openu u Münchenu. Bez većih problema došao je do finala, gdje ga je čekao Graeme Dott. Meč je bio dosta izjednačen. Ipak, u odlučujućem frejmu Dott je loše odigrao jedan defanzivni udarac, što je Selby iskoristio i napravio brejk od 90 poena i tako osvojio turnir.^[41] U ukupnom poretku PTC-serije završio je kao prvoplasirani^[42] i kvalificirao se za finalni turnir, gdje je izgubio 3–4 od Jacka Lisowskog.^[43]

Zatim je uslijedio Masters. U 1. kolu igrao je protiv Binghama i bio je na pragu poraza jer je zaostajao 1-5. Međutim, nije se predao i uspio je dobiti 5 uzastopnih frejmova i proći u 1/4 finala. Tu je s lahkoćom pobijedio Williamsa 6-1. Polufinalni meč protiv Dotta također je bio tijesan, no uspio ga je dobiti 6-5, plasiravši se tako u svoje 4. finale na ovom turniru u posljednjih 6 godina. Čekao ga je Robertson. Selby je od početka preuzeo inicijativu i napravio prednost od 4 frejma. Robertson je uspio prići na 2 frejma razlike kod 8-6, no Selby dobija 2 uzastopna frejma i odnosi titulu po treći put, kao i 175.000 funti.^[44]

Na German Mastersu u Berlinu u prva 2 kola savladao je Joea Perryja i Junhuija. No, u četvrtfinalu ga je zaustavio raspoloženi Hawkins^[45], prekinuvši tako Selbyjev niz od 18 uzastopnih pobjeda.

Naredni turnir bio je Welsh Open. Selby je ispao već u 1. kolu; iznenađujuće lahko pobijedio ga je Perry (0-4) i tako mu se revanširao za poraz na prošlom turniru.^[46] Ovim porazom Selby je opet izgubio 1. mjesto od Trumpa.^[47] Nakon toga je došao do četvrtfinala World Opena, ali je tu od njega bio bolji Robertson.^[48]

Na China Openu, u meču 1. kola protiv Marka Kinga, koji je dobio 5-1, Selby je postao četvrti igrač u historiji koji je promašio posljednju crnu kuglu za maksimalni brejk i drugi (nakon Kena Dohertyja) koji je to uradio u meču prenošenom na TV-ekranima.^[49] Zatim je pobijedio Waldena (5-2), Marka Williamsa (5-1) i Murphyja (6-2), ali je u finalu izgubio od Robertsona 6-10.^[50] Ipak, već se plasmanom u polufinale ponovo vratio na 1. mjesto liste najboljih snukeraša. Sezonu je završio na SP-u 2013, gdje je u 1. kolu bio bolji od Matthewa Selta, ali ga je u drugom izbacio kasniji finalist Barry Hawkins.

2013/2014.

Sezona 2013/14. za Selbyja je počela šokantnim porazom 3-5 od Andrewa Pagetta u kvalifikacijama za Wuxi Classic 2013.^[51] Ovaj turnir bio je prvi na kojem je primijenjen novi format po kojem i top 16 snukeraši moraju igrati kvalifikacije. Na manjim rangirnim turnirima bio je finalist Yixing Opena, gdje je izgubio od Perryja 1–4^[52] i Rotterdam Opena, gdje je poražen 3–4 od Marka Williamsa.^[53] Ali uspio je osvojiti Antwerp Open, porazivši O'Sullivana 4–3 u finalu.^[54]

U decembru, u 7. frejmu polufinalnog meča UK Championshipa protiv Waldena, Selby je postigao jubilarni 100. službeno priznati maksimalni brejk na profesionalnim turnirima.^[55] Za to je dobio nagradu od 55.000 funti uz dodatne 4.000 za najveći brejk na turniru.^[56] Narednog dana izgubio je u finalu od Neila Robertsona 7–10, iako je vodio 5-1 i 6-3.^[57]

Odbranu titule na Mastersu počeo je pobjedama protiv Marka Davisa u 1. kolu i Higginsa u četvrtfinalu, oba puta rezultatom 6–5, produživši tako svoj niz dobijenih odlučujućih frejmova na Mastersu na 11.^[58][59] U polufinalu je nadigrao Murphyja 6–1 i prošao u finale, u kojem ga je čekao O'Sullivan.^[60] Nakon prve sesije finala gubio je čak 1–7, a na kraju je rezultat glasio 4–10. Selby je za nastup u finalu dobio nagradu od 90.000 funti.^[61] Na World Openu savladao je Alana McManusa 5–1 u četvrtfinalu i Marca Fua 6–4 u polufinalu, ali je u finalu bolji bio Murphy 6–10.^[62]

Na Svjetskom prvenstvu najprije je pobijedio Michaela Whitea 10–9, Cartera 13–9 i McManusa 13–5 i nakon 2010. opet ušao u polufinale.^[63] U njemu je igrao protiv svjetskog broja 1, Neila Robertsona, što je bila repriza finala UK Championshipa. Ovog je puta izišao kao pobjednik (17–15), a komentatori su meč opisali kao jedan od najboljih ikad u historiji svjetskih prvenstava.^[64] U finalu ga je čekao O'Sullivan, koji je dobio svih svojih 5 finala u Crucibleu i koji je branio titulu iz prethodne 2 godine. O'Sullivan je vodio 3–0, 8–3 i 10–5, ali Selby je tada dobio 6 frejmova zaredom i prvi put došao u vodstvo, koje do kraja nije ispuštao, pobijedivši 18–14 i došavši do svoje prve titule svjetskog prvaka.^[65][66] Ovom pobjedom postao je deveti igrač koji je makar jednom pobijedio na turnirima koji čine tzv. trostruku krunu (SP, UK Championship i Masters) i drugi u ovoj sezoni nakon Robertsona, te 12. igrač s osvojenim SP-om i UK Championshipom.^[67] Osvajanjem titule svjetskog prvaka Selby se vratio i na broj 1 WPBSA-liste.^[68]

2014/2015.

Na prvom rangirnom turniru u sezoni, Wuxi Classicu, izgubio je 3–5 od Liang Wenboa u 1/16 finala.^[69] U augustu 2014. osvojio je Riga Open porazivši u finalu Marka Allena 4–3^[70], ali mu se Allen revanširao u polufinalu rangirnog Shanghai Mastersa savladavši ga u odlučujućem frejmu.^[71] Zatim je doživio iznenađujući poraz u ranoj fazi International Championshipa, koji je također bio rangirni turnir; pobijedio ga je 19-godišnji novajlija na Main Touru Oliver Lines 6–4 iako je Selby vodio 4–0.^[72] Na pozivnom turniru Šampion šampiona došao je do četvrtfinala, gdje je izgubio od Trumpa 1–6.^[73] Nakon toga je još jednom poražen u ranoj fazi turnira, ovog puta na UK Championshipu, gdje je bolji bio David Morris (4–6).^[74] U meču protiv Murphyja u 1. kolu Mastersa zaostajao je 1–5, ali je uspio izjednačiti, da bi zatim izgubio odlučujući frejm.^[75] Početkom februara 2015. došao je do svoje 5. rangirne titule osvojivši German Masters; u finalu se revanširao Murphyju za prethodni poraz pobijedivši ga 9–7.^[76]

2015/2016.

Prvo polufinale u ovoj sezoni igrao je na International Championshipu zahvaljujući pobjedi 6–4 protiv Neila Robertsona, ali je izgubio 4–9 od Higginsa.^[77] U prva dva kola UK Championshipa nije izgubio nijedan frejm, ali ga je u trećem dobro namučio Jamie Jones, koga je savladao 6–5, priznavši kasnije da je Jones zaslužio pobjedu.^[78] Zatim je eliminirao Dechawata Poomjaenga i Matthewa Selta (obojicu 6–1) prije nego što ga je u polufinalu Robertson "pomeo" 6–0.^[79] Selby je izgubio u četvrtfinalu i na Mastersu i na Welsh Openu od O'Sullivana, ali je osvojio Gdynia Open pobjedom 4–1 protiv Martina Goulda.^[80][81][82]

Prije Svjetskog prvenstva povukao se s PTC-finala i China Opena iz ličnih razloga.^[83] Na Svjetskom prvenstvu pobijedio je Roberta Milkinsa 10–6, Sama Bairda 13–11 i Kyrena Wilsona 13–8 i prošao u polufinale, u kojem ga je čekao Marco Fu. Selby je u tom meču izjednačio na 12–12 osvojivši 76-minutni frejm, najduži otkad se Svjetsko prvenstvo igra u Crucibleu, i na kraju pobijedio 17–15, napravivši odličan snuker na smeđoj kugli u posljednjem frejmu.^[84] U finalu protiv Ding Junhuija poveo je 6–0 i na kraju pobijedio 18–14. Zahvaljujući osvajanju druge titule svjetskog prvaka, petu godinu uzastopno završio je sezonu kao broj 1 na svjetskoj rang-listi.^[85]

2016/2017.

Prvu titulu u ovoj sezoni osvojio je na Paul Hunter Classicu pobijedivši u finalu Toma Forda 4–2.^[86] Njegovo polufinale protiv Binghama na Shanghai Mastersu bio je susret dvojice prvoplasiranih sa svjetske rang-liste; Selby je pobijedio 6–5, preokrenuvši zaostatak od 3–5.^[87] U finalu protiv Ding Junhuija poveo je 3–1, ali je Kinez preokrenuo meč i na kraju pobijedio 10–6.^[88] Selby mu se revanširao u finalu International Championshipa deklasiravši ga 10–1, osvojivši 8 od prvih 9 frejmova, odnosno 7 posljednjih.^[89] To je bilo najjednostranije finale nekog rangirnog turnira još od Haikou World Opena 2012, kad je Mark Allen također deklasirao Stephena Leeja 10–1. Selby je napravio sedam brejkova većih od 50 poena, dok je Dingov najveći brejk u cijelom meču bio 47.^[90]

Na UK Championshipu Selby je nastavio sa sjajnom igrom. U visokokvalitetnom četvrtfinalnom meču protiv Higginsa, koji je trajao pet sati, pobijedio je na bojama u odlučujućem fejmu (6–5), a zatim je dosta lakše savladao Murphyja (6–2) u polufinalu.^[91] U finalu protiv O'Sullivana imao je vodstvo 7–2, ali je ono smanjeno na 7–4 da bi u narednih pet frejmova obojica napravila po dva brejka od 130 ili više poena. Selby je zatim završio meč brejkom od 107 poena i došao do svoje druge titule na ovom turniru.^[92] Na sljedećih sedam turnira Selby nije uspio doći do polufinala, a zatim je ušao u finale China Opena, u kojem ga je čekao Mark Williams. Pri rezultatu 7–8 dobio je tri frejma uzastopno i osvojio četvrti rangirni turnir u sezoni, što je značilo da mu je to najuspješnija sezona u karijeri jer nikad nije uspio osvojiti više od dva rangirna turnira u sezoni.^[93] Sezonu je završio na najbolji mogući način odbranivši titulu na Svjetskom prvenstvu pobjedom 18–15 protiv Higginsa u vrlo napetom i psihički iscrpljujućem finalu, vrativši se iz zaostatka 4–10.^[94] Time je postao četvrti igrač u historiji koji je odbranio titulu svjetskog prvaka, a ujedno se i revanširao Higginsu za poraz u finalu prije 10 godina.

U junu 2006. osvojio je Svjetsko prvenstvo u bilijaru "osmici", koje je održano u Blackpoolu, pobijedivši u finalu Darrena Appletona 11-7.^[95] 2. februara 2015. učestvovao je na Svjetskom prvenstvu u kineskom bilijaru i došao do finala, u kojem je također igrao protiv Appletona i izgubio 19–21.^[96][97]

Navijač je nogometnog kluba Leicester City, i to još od djetinjstva.^[98] Njegova pobjeda na SP-u desila se istog dana kad su nogometaši Leicester Cityja proslavljali povratak u englesku Premijer-ligu paradom na ulicama Leicestera.

Također je poznat kao ljubitelj pikada; pobijedio je Erica Bristowa 2007, a igrao je i protiv Raymonda van Barnevelda u egzibicijskim mečevima.^[99][100]

Selbyjev nadimak u svijetu snukera glasi "Šaljivdžija iz Leicestera" ("The Jester from Leicester"), koji je dobio od najavljivača snukerskih mečeva Richarda Bearea.^[101]

Selby je u braku s Vikki Layton, profesionalnom irskom igračicom bilijara, koja često prati njegove mečeve iz publike.^[102][103] Zaruke su objavili u augustu 2010, a vjenčali su se u Cancúnu (Meksiko) 24. maja 2011.^[104] Njihovo prvo dijete, kći Sofia Maria, rođeno je 11. novembra 2014.^[105] Žive u Južnom Wigstonu, u blizini Leicestera.

Rangirni turniri: 21 (12–9)

Legenda Svjetsko prvenstvo (3–1) UK Championship (2–1) Ostalo (7–7) Ishod Br. Godina Turnir Protivnik Rezultat Finalist 1. 2003. Scottish Open David Gray 7–9 Finalist 2. 2007. Svjetsko prvenstvo John Higgins 13–18 Pobjednik 1. 2008. Welsh Open Ronnie O'Sullivan 9–8 Finalist 3. 2011. German Masters Mark Williams 7–9 Finalist 4. 2011. China Open Judd Trump 8–10 Pobjednik 2. 2011. Shanghai Masters Mark Williams 10–9 Finalist 5. 2012. Welsh Open Ding Junhui 6–9 Pobjednik 3. 2012. UK Championship Shaun Murphy 10–6 Finalist 6. 2013. China Open (2) Neil Robertson 6-10 Finalist 7. 2013. UK Championship Neil Robertson 7–10 Finalist 8. 2014. World Open Shaun Murphy 6–10 Pobjednik 4. 2014. Svjetsko prvenstvo Ronnie O'Sullivan 18–14 Pobjednik 5. 2015. German Masters Shaun Murphy 9–7 Pobjednik 6. 2015. China Open Gary Wilson 10–2 Pobjednik 7. 2016. Svjetsko prvenstvo Ding Junhui 18–14 Pobjednik 8. 2016. Paul Hunter Classic Tom Ford 4–2 Finalist 9. 2016. Shanghai Masters Ding Junhui 6–10 Pobjednik 9. 2016. International Championship Ding Junhui 10–1 Pobjednik 10. 2016. UK Championship Ronnie O'Sullivan 10–7 Pobjednik 11. 2017. China Open Mark Williams 10–8 Pobjednik 12. 2017. Svjetsko prvenstvo (3) John Higgins 18–15 Manji rangirni turniri: 10 (7–3) Ishod Br. Godina Turnir Protivnik Rezultat Pobjednik 1. 2010. Players Tour Championship - 2. turnir Barry Pinches 4–3 Pobjednik 2. 2011. Paul Hunter Classic Mark Davis 4–0 Pobjednik 3. 2012. Paul Hunter Classic Joe Swail 4–1 Finalist 1. 2012. Antwerp Open Mark Allen 1–4 Pobjednik 4. 2013. Munich Open Graeme Dott 4–3 Finalist 2. 2013. Yixing Open Joe Perry 1-4 Finalist 3. 2013. Rotterdam Open Mark Williams 3-4 Pobjednik 5. 2013. Antwerp Open Ronnie O'Sullivan 4–3 Pobjednik 6. 2014. Riga Open Mark Allen 4–3 Pobjednik 7. 2016. Gdynia Open Martin Gould 4–1 Nerangirni turniri: 14 (6–8) Legenda Masters (3–2) Premijer liga (0–1) Ostalo (3–5) Ishod Br. Godina Turnir Protivnik Rezultat Finalist 1. 2006. Kvalifikacijski turnir za "Masters" Stuart Bingham 2–6 Pobjednik 1. 2007. Warsaw Snooker Tour John Higgins 5–3 Pobjednik 2. 2008. Masters Stephen Lee 10–3 Finalist 2. 2008. Championship League Joe Perry 1–3 Finalist 3. 2008. World Series of Snooker – Jersey John Higgins 3–6 Finalist 4. 2008. Jiangsu Classic Ding Junhui 5–6 Finalist 5. 2008. Premijer liga Ronnie O'Sullivan 2–7 Finalist 6. 2009. Masters Ronnie O'Sullivan 8–10 Finalist 7. 2009. Championship League (2) Judd Trump 2–3 Pobjednik 3. 2010. Masters (2) Ronnie O'Sullivan 10–9 Pobjednik 4. 2011. Wuxi Classic Ali Carter 9–7 Pobjednik 5. 2012. HK Spring Trophy Andrew Higginson 6–1 Pobjednik 6. 2013. Masters (3) Neil Robertson 10–6 Finalist 8. 2014. Masters (2) Ronnie O'Sullivan 4–10 Varijante snukera: 1 (1–0) Ishod Br. Godina Turnir Protivnik Rezultat Pobjednik 1. 2010. Svjetsko prvenstvo u "šestici" Ricky Walden 8–6 Reference Vanjski linkovi Portal Snuker Stranica posvećena Selbyju (cs) (en) Selbyjev profil na World Snookeru Mark Selby na CueTracker.net Selbyjev Arhivirano 23. 7. 2012. na Wayback Machine blog na Eurosportu Selbyjev profil na Global Snookeru Selbyjev profil na Pro Snooker Blogu "Mark Selby" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 20. 2. 2020. Pristupljeno 23. 7. 2023.