Nikola II, car Rusije
Nikola II (Nikolaj Aleksandrovič Romanov; 18. maj 1868 – 17. juli 1918) bio je posljednji car Rusije[1] i veliki vojvoda Finske. Vladao je od 1894. pa do prisilne abdikacije 1917. Završio je vladavinu za vrijeme Oktobarske revolucije 1917. kad su on i njegova porodica ubijena od boljševika.
Nikola II | |
---|---|
Car Rusije | |
Vladavina | 20. oktobar 1894 - 15. mart 1917 |
Prethodnik | Aleksandar III |
Krunidba | 26. maj 1894 |
Supružnik | Aleksandra Fjodorovna |
Djeca | Olga Nikolajevna Romanova Tatjana Nikolajevna Romanova Marija Nikolajevna Romanova Anastazija Nikolajevna Romanova Aleksej Nikolajev Romanov |
Dinastija | Holstein-Gottorp-Romanov |
Otac | Aleksandar III, car Rusije |
Majka | Marija Fjodorovna |
Rođenje | 18. maj 1868 Moskva |
Smrt | 17. juli 1918 Jekaterinburg |
Mladost
Rođen je u Moskvi 1868. godine. Bio je najstariji sin cara Aleksandra III i carice Marije Fjodorovne (Dagmar od Danske).
Oženio je Aliciju od Hessena (Aleksandra Fjodorovna), s kojom je imao petero djece, četiri kćeri i jednog sina. Ubrzo po vjenčanju umro mu je otac i Nikolaj je naslijedio rusku krunu.
Vladavina
Period njegove vladavine obilježio je ekonomski razvoj Rusije i, istovremeno, porast socijalno-političkih kontradikcija i revolucionarnih pokreta koji su doveli do revolucija (1905 — 1907; 1917. godine). U vanjskoj politici vodio je politiku ekspanzije na istok gdje je vodio rat s Japanom. U Prvom svjetskom ratu priključio se Antanti. Opće nezadovoljstvo u društvu, pojačano dugim i iscrpljujućim ratom, dovelo je do svrgavanja carskog režima u Februarskoj revoluciji 1917. godine.
Ubistvo
Poslije Nikoline abdikacije, Rusija je ušla u građanski rat. Nikola je s porodicom bio interniran u Sibir, a zatim na Ural. Boljševici su Nikolu, njegovu suprugu i svih petero djece strijeljali u julu 1918. godine u Jekaterinburgu.
Car Nikola II kanoniziran je od strane Ruske pravoslavne crkve u izbjeglištvu 1981. godine, a u zemlji 2000. godine.
Reference
Prethodi: | Car Rusije | Slijedi: |
Aleksandar III | / |