Omar Sharif

Omar Sharif, čije prezime na arapskom znači "plemenit čovjek",^[3][4] rodio se u Aleksandriji u tadašnjoj Kraljevini Egipat, u katoličkoj porodici sirijsko-libanskog porijekla.^[5] Njegov otac, Joseph Chalhoub, bio je bogati trgovac egzotičnog drveta, koji se početkom 20. vijeka, doselio u Egipat, gdje se rodio i odrastao Omar. Njegova majka je bila poznata hostesa elitnog društva u Egiptu, a među redovnim posjetiteljima je bio Kralj Faruk, sve dok nije bio svrgnut 1952. godine.^[6]

U mladosti, Sharif je studirao na koledžu Victoria College u Aleksandriji, gdje je pokazao talent za jezike; diplomirao je na Kairskom univerzitetu na odsjeku za matematiku i fiziku.^[6][7] Sharif je 1955. godine prešao na islam i oženio egipatsku glumicu Faten Hamama,^[8][9] koja mu je rodila sina jedinca Tareka Omara Sherifa.^[10][11]

1954. godine, Sharif je započeo svoju glumačku karijeru u rodnom Egiptu sa ulogom u filmu Shaytan Al-Sahra ("Pustinjski đavo"). Iste godine pojavio se u filmu Sira‘ Fi al-Wadi ("Borba u dolini"). Brzo je stekao slavu, pojavljujući se u egipatskim produkcijama, uključujući i filmove La Anam ("Besani") 1958. godine, Sayyidat al-Qasr ("Gospodarica palate") 1959. godine i adaptacija romana Ana Karenjina Nahr el hub ("Rijeka ljubavi") 1961. godine. Također je glumio sa svojom suprugom, egipatskom glumicom Faten Hamama, u nekoliko filmova sa romantičnom tematikom.^[12]

Sharifov prvi film na engleskom jeziku je bila uloga Sharifa Alija u Leanovom historijskom epskom filmu Lawrence od Arabije 1962. godine.^[13] Ova uloga donijela mu je nominaciju za Oscara za najboljeg sporednog glumca i nagradu Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca, kao i nagradu Zlatni globus za najboljeg novajliju u svijetu filma.^[14][15] Uloga koju je glumio Sharif danas se smatra jednom od "najzahtjevnijih sporednih uloga u historiji Hollywooda", zbog svoje složenosti i rizika, a bio je u to vrijeme gotovo nepoznat van Egipta. Međutim, bilješke historičara Stevena Charlesa Catona, govore da je Lean insistirao na korištenju etničkih glumaca kada je to bilo moguće kako bi napravio film autentičnim.^[16] Sharif će kasnije koristiti multietničku pripadnost u drugim filmovima što mu je pomoglo u njegovoj daljoj karijeri: "Pričao sam francuski, grčki, italijanski, španski, pa čak i arapski", rekao je on.^[17] ... sa akcentom koje mi je omogućio da igram uloge stranaca a da niko nije znao tačno odakle sam, nešto što se pokazalo vrlo uspješnim u cijeloj mojoj karijeri."^[16]

U narednih nekoliko godina, Sharif je glumio u filmovima od kojih se ističe Behold a Pale Horse (1964). Režiser Fred Zinnemann, rekao je da je izabrao Sharifa djelimično zbog prijedloga Davida Leana." On je rekao da je apsolutno sjajan glumac, 'Ako možda možete da ga uzmete u obzir."^[18] Historičar filma Richard Schickel je napisao da je Sharif odigrao "istinski prekrasnu ulogu", a posebno je vrijedno spomena njegova potpuno drugačija uloga u Lawrence-u od Arabije: "Teško je povjerovati da je ulogu imama i šeika igrao isti čovjek".^[19] Sharif je dalje igrao jugoslavenskog ratnog patriotu u Žutom Rolls-Royceu (1964), zatim mongolskog osvajača u Džingis Kanu (1965), njemačkog oficira u Noći generala (1967), Rudolfa, prijestolonasljednika Austro-Ugarske u filmu Mayerling (1968 ) i Che Guevaru u filmu Che! (1969).

1965. godine, Sharif ponovo radi sa Leanom, u glavnoj ulozi u epskoj ljubavnoj priči Doktor Živago (1965), adaptaciji romana Borisa Pasternaka iz 1957, koji je bio zabranjen u SSSR-u 30 godina.^[20][21] Radnja se dešava tokom Prvog svjetskog rata i Ruske revolucije, a Sharif je igrao ulogu Jurija Živaga, pjesnika i ljekara. Historičar filma Constantine Santas objasnio je da je Lean namjeravao da film bude poetski prikaz perioda, sa širokim vidicima krajolika u kombinaciji sa snažnom filmskom muzikom Mauricea Jarrea. On dalje napominje da je uloga Sharifa bila "pasivna", njegove oči su odražavale "stvarnost", koja onda postaje "ogledalo stvarnosti koju sami vidimo".^[22] U komentaru na DVD-u (izdanje 2001), Sharif je opisao Leanov stil režije, kao da liči na generala koji komanduje vojskom.^[22] Za svoj nastup, osvojio je nagradu Zlatni globus za najboljeg glumca u kategoriji drame,^[23] dok je film dobio deset nominacija za Oskara, ali Sharif nije bio nominovan za Oscara za najboljeg glumca.^[24]

Sharif je dobio pohvale za svoj portret Nickyja Arnsteina u filmu Smiješna djevojka (1968). Igrao je ulogu supruga Fanny Brice, koju je igrala Barbra Streisand što je bilo njena prva filmska uloga. Njegova odluka da radi zajedno sa Streisand razljutila je vladu Egipta, zbog njene podrške Izraelu tokom Šestodnevnog rata, stoga je film bio zabranjen. Također "odmah je bio zabranjen" u brojnim arapskim zemljama.^[25] Streisand je u šali odgovorila: "Mislite da je Kairo uznemiren? Trebate vidjeti pismo koje sam dobila od tetke Rose!".^[26] Sharif i Streisand postali su ljubavnici tokom snimanja.^[25] Sharif je kasnije priznao da ona nije bila privlačna na prvi pogled, ali da ga je opčinio njen šarm: "Oko sedmicu dana od trenutka kad sam je upoznao", prisjetio se on, "bio sam ludo zaljubljen u nju. Mislio sam da je najbolja djevojka koju sam ikada upoznao u životu ... smatrao sam je fizički prekrasnom, i počeo sam da je priželjkujem."^[25][27] Sharif je reprizirao ulogu u nastavku filma 1975. godine.^[28]

Sharif se dalje pojavljuje u vestern filmu Mackennino zlato (1969), igrajući odmetnika nasuprot Gregoryja Pecka; zatim u trileru Juggernaut (1974), u kojem je glumio slavni Richard Harris, te romantična drama Sjeme tamarinda (1974) , zajedno sa Julie Andrews, u režiji Blakea Edwardsa. Sharif se zatim pojavljuje u kameo nastupu u Edwardsovom filmu Pink Panther ponovo napada(1976), te u špijunskom filmu iz 1984. Strogo povjerljivo! 2003. godine dobio je priznanje za njegovu vodeću ulogu u filmu Monsieur Ibrahim , filmska adaptacija na francuskom jeziku zasnovana na romanu Monsieur Ibrahim i cvijeće Kurana , kao turski musliman koji radi kao trgovac i postaje očinska figura za jevrejskog dječaka.^[29][30] Za ovu ulogu, Sharif je dobio nagradu César za najboljeg glumca.^[31] Sharif je kasnije imao uloge u filmovima Hidalgo (2004) i Rock the Casbah (2013).

Sharif se jedno vrijeme svrstavao među 50 vrhunskih svjetskih igrača bridža a jednom je igrao u demonstracijskom meču pred iranskim šahom.^[32] Sa Charlesom Gorenom, Sharif je nekoliko godina bio saradnik u novinskoj kolumni za Chicago Tribune .^[33], ali je kasnije prepustio pisanje kolumne Tannah Hirsch. Također je bio autor i koautor nekoliko knjiga o bridžu a njegovo ime je bilo licencirano za videoigre o bridžu; prvobitno je bila objavljena MS-DOS verzija i Amiga verzija 1992. godine. Aplikacija za Windows i verzija za mobilne platforme Omar Sharif o bridžu još uvijek se prodaje.^[34] Sharif je bio redovan u kockarnicama u Francuskoj.^[35] 2006. godine je izjavio da je napustio kockanje, pa čak i bridž radi porodičnog života, i sebe je opisao kao polu-penzionisanog od glume.^[36]

Sharif je živio u svom rodnom Egiptu od njegovog rođenja 1932. godine, sve dok se nije preselio u Evropu 1965. godine.^[37] On je ispričao da 1932. godine njegov otac "nije bio bogat čovjek", ali je "zaradio dosta novca".^[38] Prije egipatske revolucije 1952. Kralj Faruk posjećivao je Sharifovu porodičnu kuću, i postao je prijatelj i igrao karte sa Sharifovom majkom. Njegova majka je bila elegantna i šarmantna hostesa koja je imala privilegiju "druženja samo sa elitom" egipatskog društva. Sharif je također ispričao da je poslovanje njegovog oca sa drvnim materijalima bilo veoma uspješno u to vrijeme, ali na način kako Sharif opisuje kao nepošteno ili nemoralno.^[39] Međutim nakon 1952. godine, Sharif je izjavio da je bogatstvo promijenilo vlasnike u Egiptu, zbog politike nacionalizacije predsjednika Nasera. Poslovanje njegovog oca pretrpilo je gubitke.^[40]

1954. Sharif je glumio u filmu Borba u dolini nasuprot Faten Hamama, koja ga je poljubila iako je prethodno odbila da se ljubi na ekranu.^[41] Njih dvoje su se zaljubili a Sharif je prešao na islam i oženio se.^[42] Dobili su jednog sina, Tareka El-Sharifa, rođenog 1957. godine u Egiptu, koji se pojavio u filmu Doktor Živago kao Jurijev osmogodišnji sin. Par je živio odvojeno oz 1966. godine, a brak se okončao 1974. Sharif se nikada nije ponovo ženio. On je naveo da od njegovog razvoda, nikada se više nije zaljubio u drugu ženu.

Nasserova vlada nametnula je ograničenja na njegova putovanja u vidu "izlazne vize", tako da su Sharifova putovanja da učestvuje u međunarodnim filmskim projektima bila ponekad otežana, što on nije mogao tolerisati. Ove restrikcije na putovanja uticale su na odluku Sharifa da ostane u Evropi u pauzama između njegovih filmskih snimanja, ali ta odluka ga je koštala braka sa Faten Hamama, iako su oni kasnije ostali prijatelji. To je bila velika prekretnica u Sharifovom životu i promijenila ga je od situiranog porodičnog čovjeka u doživotnog neženju koji je živio u evropskim hotelima. Kada je komentarisao o svojoj slavi i životu u Hollywoodu, rekao je: "Stekao sam slavu, ali isto tako stekao sam i usamljenost. I mnogo mi nedostaje moja zemlja, moj narod." Kada je Sharifova afera sa Barbrom Streisand bila objavljena u egipatskoj štampi, Sharif je izgubio egipatsko državljanstvo od strane egipatske vlade zbog Streisandove otvorene podrške Izraelu, koji je tada bio u stanju rata sa Egiptom.^[43]

Sharif je postao prijatelj sa Peterom O'Tooleom za vrijeme snimanja Lawrencea od Arabije. Oni su se kasnije pojavili zajedno u nekoliko drugih filmova i ostali su bliski prijatelji. Bio je i dobar prijatelj sa egiptologom Zahijem Hawassom. Glumac i njegov prijatelj Tom Courtenay otkrio je u intervjuu 19. jula 2008. za BBC radio da je Sharif navijao za nogometni klub Hull City AFC i da je tokom 1970-ih telefonom iz svog doma u Parizu dobijao najnovije rezultate utakmica. Sharif je 2010. dobio počasnu diplomu od strane University of Hull i tom prilikom se upoznao sa nogometašem Hull Cityja Kenom Wagstaffom.^[44] Sharif je imao interes za trkaćim konjima tokom perioda više od 50 godina. Gajio je dugo prijateljstvo sa trenerom trkačkih konja Davidom Smagom i često je viđan na francuskim hipodromima, a posebno na hipodromu Deauville-La Touques koji je bio njegov omiljeni. Sharifovi konji osvojili su niz važnih utrka a svoje najbolje uspjehe ima je sa Don Boscoom, koji je osvojio nagrade Prix Gontaut-Biron, Prix Perth i Prix du Muguet. Pisao je i za francuski magazin o konjskim utrkama.^[45]

Bilo je nekih neslavnih trenutaka u njegovom privatnom životu. Jednom je 2003. udario policajca prilikom nereda u pariskom kazinu i bio je naknadno kažnjen dobivši uslovnu zatvorsku kaznu. Novinarima je objasnio ovaj napad na policajca kao "san svakog Francuza." Dvije godine kasnije, on je udario radnika na parkingu restorana na Beverly Hillsu. Dobio je probni rad i naređeno mu je da plati odštete.^[36]

U poznim godinama života, Sharif je živio uglavnom u Kairu sa svojom porodicom. Osim svog sina, on je imao dva unuka, Omara (rođenog 1983. godine u Montrealu) i Karima. Mlađi Omar Sharif je također glumac.

U maju 2015. godine objavljeno je da Sharif pati od Alzheimerove bolesti.^[46] Njegov sin Tarek El-Sharif je rekao da je njegov otac postao zaboravan oko nekih od najvećih filmova u njegovoj karijeri; on bi pomiješao imena njegovih najpoznatijih filmova, Doktora Živaga i Lawrencea od Arabije često zaboravljajući gdje su se filmovi snimali.^[47]

10. jula 2015. godine, za manje od šest mjeseci nakon Hamamine smrti, Sharif je umro nakon što je pretrpio srčani udar u bolnici u Kairu.^[48] 12. jula 2015. godine, Sharifova dženaza je održana u Velikoj džamiji Mushir Tantawi u istočnom Kairu. Sahrani je prisustvovala grupa Sharifovih rođaka, prijatelja i egipatskih glumaca, a njegov tabut bio je prekriven egipatskom zastavom i crnim pokrovom.^[49]

• Omar Sharif na IMDb-ju
• Omar Sharif na elcinema.com
• The Making of Lawrence of Arabia, Digitised BAFTA Journal (Winter 1962–1963)
• Omar Sharif na worldbridge.org
• Omar Sharif na LCCN-u
• Omar Sharif Arhivirano 30. 8. 2021. na Wayback Machine (Aveleyman)
• Omar Sharif (1932–2015) Arhivirano 3. 8. 2015. na Wayback Machine(findagrave.com)