Računarsko inženjerstvo

Računarsko inženjerstvo je disciplina koja spaja nekoliko polja elektrotehnike i računarstva koja su potrebna za razvoj hardvera i softvera.^[1] Računarski inženjeri često imaju trening u elektroničkom inženjerstvu (ili elektrotehnici), softverskom dizajnu, i hardversko-softverskoj integraciji umjesto samom softverskom ili elektroničkom inženjerstvu. Računarski inženjeri su uključeni u više hardverskih i softverskih aspekata računarstva, od dizajna samostalnih mikrokontrolera, mikroprocesora, osobnih računara i superračunara, do dizajna električnih kola. Ovo polje inženjerstva ne samo da se fokusira na to kako računarski sistemi rade po sebi, nego i kako se spajaju u veću sliku.^[2]

Česti zadaci koji uključuju računarske inženjere jesu pisanje softvera i firmwarea za ugradbene mikrokontrolere, dizajniranje VLSI čipova, dizajniranje analognih senzora, dizajniranje kola sa miješanim signalima, i dizajniranje operativnih sistema. Računarski inženjeri su također sposobni za istraživanje robotike, koja mnogo počiva na korištenju digitalnih sistema za kontroliranje i nadgledanje električnih sistema kao što su elektromotori, komunikacije i senzori.

U više institucija, studenti računarskog inženjerstva imaju mogućnost da izaberu područja dubljeg studiranja u svojim prvim i završnim godinama, jer širina znanja korištena u dizajnu i primjeni računara jeste izvan dosega dodiplomskog studija. Druge institucije mogu zahtijevati od studenata inženjerstva jednu godinu općeg inženjerstva prije nego se fokusiraju sasvim na računarsko inženjerstvo.^[3][4][5]