Secesijska arhitektura u Bosni i Hercegovini

Secesijska arhitektura u Bosni i Hercegovini se pojavila zajedno sa političkim smjerovima koji su nastojali da odcijepe bosansku kulturu od njenih prijašnjih udruženja i asimiliraju je u evropski kolotok.

Za svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine arhitekta Zemaljske vlade u Sarajevu Karlo Panek, projektirao je paviljon Bosne i Hercegovine, koji je predstavljao simbolički sklop graditeljskih oblika različitih epoha. Dominirali su oblici islamske umjetnosti, kao izraz bosanskohercegovačkog podneblja.^[1]Paviljon je sadržavao i elemente secesijske umjetnosti iskazani u biomorfnoj stiliziranoj ornamentici (zmijolike linije, floralna dekoracija, dinamika motiva). Za svoje djelo Panek dobio je nagradu francuskog ministra.

Osnovni vid izražavanja secesijske arhitekture u Bosni i Hercegovini podrazumjevao je odvajanje od historicizma i kulturoloških aspekata društva.

Stambeni objekti

Daljni razvoj obilježen je dominacijom dekorativnog shvatanja nove arhitekture. Njen duh najbogatije se izrazio u stambenoj arhitekturi (stambena vila, zgrade kolektivnog stanovanja, najamne stambene zgrade, stambena palača), prvenstveno što je najzastupljenija, ali i zbog slobodnijeg odnosa prema ovoj arhitektonskoj temi.

Posebno pažljivo i studiozno rješavana su unutrašnja pročelja, okrenuta ka jugu, najčešće u vidu lođa u drvenoj konstrukciji, u finoj i bogatoj izvedbi. Tako stambena zgrada dobiva dva pročelja, ono više reprezentativno, prema ulici, i drugo više intimno, prema dvorištu, stilski jedinstvena, oblikovana različito.^[1] Poznatiji objekti u stilu secesije su:

• Palata Ješue D. Saloma izgrađena je 1901. godine. Autor projekta je arhitekt Josip Vancaš.^[2]
• Stambeno-poslovna zgrada u ulici Mula Mustafe Bašeskije, po projektu Josipa Vancaša iz 1900.^[3]
• Stambeno-poslovna zgrada u ulici Maršala Tita 27 (Sarajevo), projektant nepoznat
• Salomova palata u Titovoj ulici u Sarajevu, izgradjena 1912. godine. Autor projekta je Rudolf Tenies.
• Palata Musafija u Sarajevu izgrađena je 1913. godine po projektu Josipa Pospišila.^[4]
• Zgrada "Napretka", po projektu Dionis Sunko.
• Zgrada Srpskog kulturno-prosvjetnog društva "Prosvjeta"po projektu Miloša Miladinovića
• Oficirski paviljoni, izgrađeni između 1909. i 1914. godine. Autor urbanističkog rješenja, kao i projektant pojedinih objekata je Rudolf Tenies.^[5]
• Grupa zgrada u Kotromanićevoj ulici

Sakralni objekti

Vjerski objekti izgrađeni u periodu 1900-1918. nisu rađeni u duhu secesijske umjetnosti. Svi ovi objekti izgrađeni su u duhu historicizma u skladu sa ustaljenim pravilima primjene historijskih stilova i njihovih semantičkih značenja. Secesijski oblici javljaju se na nekoliko vjerskih objekata kao detalji: na zvoniku crkve svetog Ilije u Zenici, iznad portala župne crkve u Bugojnu i crkvi ženskog samostana u Čardaku kod Modriče.^[1]

Ostali objekti

Secesijska obilježja poprimaju i industrijski objekti, banke i pošte:

• Tvornica vagona
• Paromlin u Sarajevu.
• Fabrika ćilima Sarajevo 1912. godine, objekat je sa najljepšim secesijskim pročelje.^[1]
• Banka na Obali kod mosta Drvenija u Sarajevu^[6]
• Gradsko kupatilo u Mostaru sa svojim arhaičko-orijentalnim elementima je primjer secesijskog istraživanja u raznim smjerovima.^[7]
• Zgrada glavne pošte u Sarajevu iz 1913. godine Josipa Vancaša predstavlja najmonumentalnije djelo secesije u BiH.
• Zgrada Klostera i Zgrada I zasjedanja AVNOJ-a

Dekorativni oblici

Razvoj secesijske arhitekture obilježen je dominacije dekorativnog shvatanja. U Bosni i Hercegovini arhitekte su se oslanjale na bečke uzore, a Wagnerova arhitektura je najviše interpretirana. Najtipičniji oblici dekoracije su: biomorfne stilizacije, floralni ornamenti, ritmizirane linije, nabujale vitice, polipi, glava Meduze sa zmijama.

Horizontalno tekući dekorativni motiv, često je primjenjivan i u različitim rješenjima.

Floralni motiv je najčešće na portalima i to na dijelovima od kovanog željeza. Motiv cvijeta javlja se na zidnoj ravni (kultivirani malter). Prisutni su cvjetovi: perunike, orhideje, ljubičice, a ponajviše blještavog suncokreta i kestena.

Maskeron, u vidu glave žene sa obiljem traka i vitica koje se spuštaju niz međuprozorske stupce, ponekad je dominantan motiv na pročelju, ali i u zoni atike.

Rokoko vjenčići i girlande, u Beču kao izraz mjesta, u Sarajevu su se često koristili. Najčešće kiparske teme su atlanti koji podupiru doksat ili piramidalna kompozicija u zoni atike koja naglašava ugao građevine.

• Ibrahim Krzović - Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
• Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
• Jela Božić, -Arhitekt Josip pl. Vancaš, Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Sarajevo, 1989.