Zapadnoslavenski jezici
Zapadnoslavenski jezici podgrupa su slavenskih jezika iz indoevropske porodice. Govore se u istočnoj i srednjoj Evropi: u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, kao i u Lužici na istoku Njemačke.
Najveći zapadnoslavenski jezik po broju govornika jest poljski, kojim govori približno 40 miliona ljudi.[1]
U svim zapadnoslavenskim jezicima koristi se latinica.
Klasifikacija
Zapadnoslavenski jezici se dijele na tri podgrupe[2]:
- lehitski ili lehički jezici
- polapski jezik †
- poljski jezik
- pomorjanski jezici
- kašupski jezik
- slovinački jezik †
- lužičkosrpski jezici
- češko-slovački jezici
- češki jezik
- slovački jezik
- knaanski jezik (židovsko-slavenski) †
Zapadnorusinski jezik ponekad se smatra zapadnoslavenskim (češko-slovačke podgrupe)[3]. Drugi lingvisti smatraju ga istočnoslavenskim jezikom[2][4], koji je pretrpio utjecaj zapadnoslavenskih jezika.
Šleski jezik ponekad se smatra dijalektom poljskog.
Nedovršeni članak Zapadnoslavenski jezici koji govori o lingvistici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.