Šitake

vrsta jestivih gljiva

Mirisna aniska (Lentinula edodes), poznata i kao Shiitake ili Šitake, jestiva je gljiva iz porodice Omphalotaceae. Udomaćena je u istočnoj Aziji, gdje se uzgaja i koristi kao hrana, kao i u ostatku svijeta.

Šitake

Taksonomija i nazivlje

Naziv šitake dolazi od japanskog imena ove gljive, shiitake. poslušajte [▶] (kanji: 椎茸). Shii u japanskom jeziku označava stablo Castanopsis cuspidata, koje se u vidu trupaca koristi kao podloga za uzgoj, i riječi take koja označava gljivu.

Šitake gljive u prirodnom staništu, Hokkaido.

Uzgoj

Mirisna aniska profesionalno se uzgaja na oblicama bjelogoričnog drveća ili na supstratu baziranom na piljevini bjelogoričnog drveća s raznim dodacima. Zbog osjetljivosti supstrata na kontaminaciju drugim organizmima kao i sporosti rasta micelija Mirisne aniske supstrat je potrebno prije naseljavanja sterilizirati za razliku od supstrata koji se upotrebljava za uzgoj nekih drugih vrsta gljiva gdje je pasterizacija dovoljna.[1]

Ljekovitost

Ekstrakti iz različitih ljekovitih gljiva (Lentinus edodes, Grifola frondosa i Coriolus (Trametes) versicolor), posebice njihove odgovarajuće mješavine, od posebnog su interesa za odabiranje najboljih među njima za tretman ili čak prevenciju različitih patoloških aberacija, uključujući i rak.[2]

Lentinan — struktura

Još u doba dinastije Ming (1368. – 1644.) liječnik Wu Juei napisao je da se shiitake osim kao hrana mogu koristiti i kao lijek za bolesti gornjih dišnih puteva, za slabu cirkulaciju, bolesti jetre, iscrpljenost i slabost, kao i za povećanje vitalnosti qi. Vjerovalo se da ove gljive sprječavaju prerano starenje.

U suvremenoj Kini i Japanu, plodna tijela gljive koriste se za smanjenje tjelesne težine, razine kolesterola u krvi, kao i za liječenje impotencije.[3]

Godine 1969. iz plodnih tijela i biomase shiitake dobiven je lijek lentinan koji ima visoku biološku aktivnost. Na njegovoj osnovi u Japanu su stvoreni komercijalni lijekovi.[4]

Pokazalo se da in vitro ekstrakt micelija gljive ima zaštitna svojstva tijekom kemoterapije, značajno smanjujući broj patološki promijenjenih stanica koje nastaju pod utjecajem antitumorskih lijekova.[5]

Farmakologija

Shiitake sadrži aktivne tvari koje se u velikoj mjeri pripisuju različitim farmakološkim svojstvima u staničnoj kulturi:

EP3, glikoprotein koji bi trebao imati imunsstimulativni učinak.

Eritadenin [4- (9-adenil) -d-erythro-2,3-dihidroksi maslačna kiselina], aminokiselina koja bi trebala sniziti razinu kolesterola. Shiitake sadrži 400–700 µg po g suhe tvari.

LEM (akronim za L. edodes mycelia), glikoprotein koji bi trebao inhibirati rast tumora.

Lentinan, polisaharid koji bi trebao imati imunestimulativnu i antivirusnu aktivnost. Međutim, sumnja se da lentinan izaziva dermatitis šiitaka .

KS-2, peptidni polisaharidni kompleks koji bi trebao djelovati protiv staničnih linija Sarcoma-180 i Erlich karcinoma.

Shiitake također sadrži vitamine C, B1, B2, B12, D i Niacin. Sadržaj vitamina B12 znatno fluktuira, te je oko 5,6 µg na 100 g suhe tvari. To je zato što gljiva apsorbira vitamin preko pratećih bakterija koje proizvode vitamin B12.

Koncentracija vitamina D je razmjerno visoka pri 22 – 110 µg na 100 g suhe tvari i može se povećati sunčevim ili UV zračenjem.[6][7]

Izvori

Dodatna literatura

  • Shen, J.; i dr. 2011. “An Evidence-based Perspective of Lentinus Edodes (Shiitake Mushroom) for Cancer Patients” (pp. 303–317), in: Evidence-based Anticancer Materia Medica (ur. William C. S. Cho). Springer. ISBN 978-94-007-0525-8
  • Tsuji, Shizuo. 1980. Japanese Cooking: A Simple Art. New York: Kodansha International/USA.
  • Krämer, Nicola; Grimm, Jutta. 2002. Shiitake und Austernpilze. Pala-verlag, Darmstadt. ISBN 978-3-89566-184-6
  • Hobbs, Christopher. 1995. Medicinal Mushrooms. Botanica Press, Santa Cruz.
  • Sastre, E. J. G. 1999. Shiitake. Der japanische Kastanienpilz, ein asiatisches Lebenselixier. Verlag Natur und Gesundheit, Bad Aibling.

Vanjske poveznice