Alexander Wurz

Biciklizam

BMX

Alexander Wurz se najprije okušao u Svjetskom BMX prvenstvu koje je osvojio 1986.^[1] To mu je bio temelj za "izgradnju" fizičke sposobnosti potrebne za motosport. Wurz se 2000. nakratko vraća svojim biciklističkim korijenima, nastupajući na mountn-bike natjecanju zajedno sa sunarodnjakom Markusom Rainerom. Nastupao je u momčadi Rainer-Wurz.com, koju su među ostalima sponzorirali McLaren, Siemens i Cannondale. Biciklisti su bili višestruki svjetski prvaci.

Automobilizam

Počeci

Kao i većina Formula 1 vozača, i Wurz je svoju karijeru započeo na karting natjecanjima. 1991. natjecao se u Formula Ford prvenstvu, a 1993. se prebacuje na njemačko prvenstvo Formule 3.1996. nastupao je u DTM prvenstvu kao član momčadi Joest Racing, vozeći Opel Calibru. Također, iste godine je osvojio utrku 24 sata Le Mansa, zajedno s klupskim kolegama Davyjem Jonesom i Manuelom Reuterom. Tako je Alexander Wurz postao najmlađi pobjednik te utrke, a taj rekord drži i danas.^[2]

Formula 1

Benetton (1997 - 2000)

Wurz je debitirao u Formuli 1 15. lipnja 1997. na Velikoj nagradi Kanade, vozeći za momčad Benetton. Tada je nastupao kao zamjena Gerhardu Bergeru koji je bio odsutan zbog bolesti.^[3] Wurz je sve impresionirao na svojoj trećoj utrci (VN Velike Britanije) osvojivši podij. Berger se vratio momčadi na Velikoj nagradi Njemačke koju je osvojio, dok je Wurz nastavio s poslom momčadskog test vozača.

Međutim, sljedeće godine, Wurz je dobio priliku natjecanja u F1 kao momčadski vozač Benettona zajedno s novim klupskim kolegom - Giancarlom Fisichellom. Dobrim startom na početku sezone 1998. predviđena mu je svijetla budućnost te je privukao pažnju Ferrarija. Međutim, Wurz se u tri sezone provedene u Benettonu nije pokazao kao vozač za sam vrh Formule 1. Tek je u svojoj prvoj sezoni u talijanskoj momčadi ostvario zapažene rezultate kao što su ukupno 4. mjesto u pet utrka sezone.

Wurz je sezonu 1998. završio na 8. mjestu s 17 bodova. Ispred njega bio je Heinz-Harald Frentzen s istim brojem bodova, dok je iza njega na tablici vozača, bio njegov klupski kolega Giancarlo Fisichella s jednim bodom manje. Na utrci Velike nagrade Monaka 1998., Wurz je dugo vremena bio drugi, iza Michaela Schumachera. Njegove nade da će prestići Schumachera "nestale" su kada mu je prilikom udarca u Nijemčev Ferrari uništen prijenos, zbog čega je morao odustati od nastavka utrke. S druge strane, Schumacher je utrku završio na 10. mjestu.

Sezonu 1999. Wurz je završio na 13. mjestu sa svega 3 osvojena boda, dok je sezonu 2000., svoju posljednju u Benettonu, završio na 15. mjestu sa svega 2 boda.

McLaren (2001. – 2006)

Budući da u sezoni 2001. nije mogao pronaći momčad u kojoj bi nastupao, Alexander Wurz je u McLaren Mercedesu radio kao treći vozač, odnosno test-vozač.

U travnju 2005. ozlijedio se McLarenov vozač Juan Pablo Montoya te je Wurz nastupio na Velikoj nagradi San Marina gdje je završio kao četvrti. Međutim, jer su kasnije diskvalificirani oba vozača BAR Honde, Wurz je zasjeo na trećem mjestu. Time je ostvario unikatni rekord, jer nijedan vozač u povijesti nije toliko dugo čekao da ponovo stane na podij. Wurzu je trebalo osam godina da to ponovo ostvari. Njegova vožnja u Imoli bila je posebno istaknuta jer mu nije bilo ugodno voziti u bolidu a ponekad je morao voziti i s jednom rukom.

Iako je potpisao s McLarenom kao test-vozač, Wurz je bio željan vratiti se u utrke. S vremena na vrijeme pojavljivale su se glasine o njegovom povratku u Formulu 1 kao vozač. Jedan od razloga zašto se nije vratio bila je njegova fizička veličina (visina od 186 cm). Budući da je sportska javnost bila sigurna da će Wurz voziti u austrijskoj momčadi Red Bull Racing u 2005., dizajneri McLarena su zanemarili njegovu veličinu, tako da je fizički teško ulazio.

Osim s Red Bull Racingom, Wurza se već ranije, 2003. povezivalo s momčadi Jaguara. Međutim, McLarenu je Wurz bio veoma potreban, tako da je momčad blokirala njegov odlazak u Jaguar. Tako je Wurz nastavio raditi kao test-vozač te na poslovima razvojno-upravljačkog programa. Tako je Jaguar dao priliku vozaču Antôniju Pizzoniji, prije nego što je doveden Justin Wilson.

Williams (2007.)

Wurz je početkom 2006. potpisao za momčad Williamsa u kojoj je bio rezervni treći i test-vozač. 3. kolovoza 2006. najavljeno je kako će Wurz zamijeniti Marka Webbera kao službeni vozač momčadi. Tako je Wurz prvi puta od 2000. godine postao timski vozač neke F1 momčadi. Momčadski kolega bio mu je Nico Rosberg. Na Velikoj nagradi Monaka, 27. svibnja 2007. Wurz je s Williams ostvario prve bodove, završivši utrku na 7. mjestu. Na Velikoj nagradi Kanade, 10. lipnja 2007. ostvario je 3. mjesto, a time i svoj treći podij u karijeri. Iako je na početku utrke oštetio stražnje krilo bolida, uspio je izboriti mjesto na podiju.Ista nesreća dogodila mu se na Velikoj nagradi Europe, no nije uspio prestići konkurenta Marka Webbera. Wurz je na utrci osvojio jedan bod, te su se zbog toga pokvarili odnosi između njega i timskog kolege Nica Rosberga.

Na Velikoj nagradi Brazila, Wurza je u Williamsu zamijenio tadašnji test-vozač Kazuki Nakajima.^[4]

U kvalifikacijama za Veliku nagradu Japana, Rosberg je započeo na 16. mjestu, izgubivši prethodno 10 mjesta zbog promjene motora na bolidu tokom treninga. Wurz je započeo na 18. mjestu zbog istog razloga.

8. listopada 2007., Wurz je najavio svoje vozačko povlačenje iz Formule 1, tako da je Velika nagrada Kine bila njegova posljednja utrka.^[5]

Na službenim web stranicama Formule 1 objavljeno je: "Williamsov vozač Alexander Wurz povući će se iz Formule 1 s trenutačnim učinkom".^[6] Wurz je također u medijima izjavio "da se zahvaljuje svojoj obitelji i navijačima, svima u AT&T Williams momčadi, svojim prethodnim momčadima kao i medijima, za njihovu potporu tokom njegove karijere u Formuli 1. Nastavit ću s utrkama, možda u Le Mansu ili drugim kategorijama a jedan dio svojeg slobodnog vremena posvetit ću važnoj temi, a to je sigurnost na cestama".^[7]

Honda (2008.)

Napustivši aktivnu vožnju u F1, Wurz je u sezoni 2008. radio kao Hondin test-vozač.^[8] Isti posao radio je i 2009. ali u pobjedničkoj momčadi Brawn GP.^[9]

24 sata Le Mansa

Peugeot (2008. - danas)

Alexander Wurz se 2008. nakon 12 godina vraća u svijet 24 sata Le Mansa. Potpisao je za momčad Peugeota s kojom se natjecao u kategoriji 1000 km od Spa.U sezoni 2009. osim Wurza, momčad Peugeota činili su Marc Gené i David Brabham. S tim sastavom Peugeot je te godine osvojio naslov prvaka Le Mansa.^[10] Također, bila je to Wurzova druga pobjeda u 24 sata Le Mansa nakon 1996. Time je vozač kao i u Formuli 1, ostvario rekord u vremenskoj razlici. Naime, prošlo je 13 godina od Wurzove prve i posljednje pobjede.

Team Superfund

Wurz je 31. svibnja 2009. najavio ulazak vlastite momčadi - Team Superfund u Formulu 1. Međutim, komisija je odbacila prijavu. Team Superfund bio je jedan od rijetkih kandidata koji su se natjecali za ulazak u F1 za sezonu 2010. i ostale sljedeće sezone. Vjerovalo se da bi Alexander Wurz uskladio vlastitu konstruktorsku momčad sa sjedištem u Velikoj Britaniji, gdje bi vjerojatno unajmio prostor, dok bi sama momčad Team Superfund svoje sjedište imala u Austriji.^[11] Glavni sponzor momčadi bio bi Christian Baha, vlasnik Superfund grupe, dok bi bolidi koristili Cosworth motore.

Wurz je u braku sa suprugom Julijom s kojom ima tri sina - Charlieja, Felixa i Oscara. Najmlađi Oscar rođen je 30. rujna 2007.^[12] Alexander Wurz na utrkama koristi dvije različito obojene cipele,^[13] no od povratka u Formulu 1 2007., prekinuo je s tim praznovjerjem.

Na Velikoj nagradi Singapura 2008., Wurz je vozio automobil hitne pomoći, jer je standardni vozač Jacques Tropenat bio bolestan.^[14]

Ukupni rezultati u karijeri

Rezultati u Formuli 1

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Potpuni popis WEC rezultata

• Službena web stranica Alexandra Wurza  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. srpnja 2008. (Wayback Machine)