Antineutron
Antineutron (oznaka n) se od neutrona razlikuje po tom što mu je magnetski moment suprotno orijentiran prema spinu. Otkriven je s pomoću ubrzivača čestica bevatron 1956. Vrijeme poluraspada slobodnog antineutrona jednako je vremenu poluraspada neutrona, ali se sudar antineutrona s neutronom i njihova anihilacija obično dogode puno prije isteka tog vremena.[1]
Antineutron | |
 | |
Kvarkova struktura antineutrona. | |
| Klasifikacija: | Antibarion |
| Kompozicija: | 1 gornji antikvark, 2 donja antikvarka |
| Čestična statistika: | Fermion |
| Međudjelovanje: | Gravitacijsko, slabo, jako, elektromagnetsko |
| Simbol(i): | n |
| Antičestica: | Neutron |
| Teoretiziran: | Otkriven pokusom |
| Otkriven: | Bruce Cork (1956.) |
| Masa: | 939,565560(81) MeV/c2 |
| Električni naboj: | 0 e |
| Magnetski moment: | +1,91 μB |
| Spin: | 1⁄2 |
| Izospin: | 1⁄2 |
Bevatron
Bevatron (BeV: milijarda ("billion") elektronvolta + [synchro]tron) je sinkrotronski ubrzivač čestica, energije 6 GeV, koji je radio (od 1954. do 2009.) na Kalifornijskom sveučilištu Berkeleyu (eng. Lawrence Berkeley National Laboratory). Ubrzavao je protone koji su se kad postignu željene brzine sudarali s nepomičnom metom i u sudaru stvarali nove subatomske čestice. S pomoću njega pokusima je potvrđeno postojanje antiprotona (1955.) i antineutrona (1956.), istraživani su pioni, čudne čestice i drugo.[2]
Antičestice
Općenito se temeljne subatomske čestice mogu podijeliti na prijenosnike sila (baždarne bozone), te na čestice tvari (leptone i kvarkove). Teorija elementarnih čestica pridružuje svakoj čestici i pripadnu nabojno konjugiranu česticu, takozvanu antičesticu. To je shvaćanje potvrđeno 1932. otkrićem pozitrona, čestice koja ima sva svojstva elektrona, ali za razliku od njega ima pozitivni električni naboj. Čestica i pripadna antičestica imaju istu masu, spin i vrijeme poluraspada, ali suprotan električni naboj ili magnetski moment, odnosno okus (e– i e+, neutron i antineutron). Antičestica može biti identična samoj čestici, kao na primjer u slučaju neutralnoga π-mezona (π0), dok se u slučaju neutralnoga kaona čestica i antičestica razlikuju u kvarkovskom okusu (stranosti). Općenito, električki neutralne čestice mogu imati antičestice koje se od njih razlikuju u jednom od više kvarkovskih naboja, ili se razlikuju (na primjer neutrino) u smjeru vrtnje.