Daurija
Daurija (ruski: Даурия, mongolski jezik: Дагуурстан), Transbajkal ili Zabajkalje (ruski: Забайка́лье) je planinska regija istočno (ili „iza”) Bajkalskog jezera koje se nalazi u pograničnom području između Mongolije i Rusije (manji dio). Naziv je dobila po mongolskom narodu Daguri (ili Dauri) koji govori Daurski jezik, a koji obitava na širokom području Daurije u Rusiji i Mongoliji, te sjeverne Unutarnje Mongolije u Kini.
| Krajolici Daurije | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Rusija  Mongolija |
| Godina uvrštenja | 2017. (41. zasjedanje) |
| Vrsta | Prirodno dobro |
| Mjerilo | ix, x |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:1448 |
| Koordinate | 49°55′49″N 115°25′32″E / 49.93028°N 115.42556°E |
  Daurija Lokacija Daurije u Mongoliji | |
God. 2017. rezervat biosfere Dornod (njenih 858.803 ha), uz ruski Daurski rezervat biosfere (208.600 ha), te mongolska jezera Chuh-Nuur (7.361 ha) i Ugtam prirodno sklonište (46.160 ha), upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji pod nazivom Krajolici Daurije kao „izvanredan primjer stepske eko-regije s jedinstvenim suhikm i vlažnim razdobljima koji su doveli do velike raznolikosti vrsta i ekosustava globalnog značaja”.[1]
Povijest
Kitanskog podrijetla, Dauri su bili nomadski jahači koji su u 17. stoljeću obitavali uz rijeku Šilka do spajanja s rijekom Argun, čime nastaje gornji Amur. To golemo područje od oko 1.000 km² je postalo poznato kao Daurija. Sredinom 17. st. potpali su pod vlast mandžurijske kineske dinastije Qing koja je skršila otpor Evenki-Daurskog saveza 1640. god. No, već početkom 1650-ih ruski poduzetnik Jarofej Kabarov vodio je kozačke konjanike u osvajački pohod u ovom području. Zbog kozačkih racija Dauri su se većinom odselili na obale rijeke Nen u kineskoj Unutarnjoj Mongoliji, gdje i danas živi njihov veliki broj. U Dauriji, grad Yaxa je postao rusko središte Albazin, kojega su Kinezi ponovno osvojili tek 1680-ih.[2]Ostatak Daurije je postao „oblast” carske Rusije s glavnim gradom Nerčinskom, a potom Čitom. Bila je dijelom kratkotrajne sovjetske Dalekoistočne Republike (1920. – 1922.), a od tada je bila podijeljena na ruske federalne subjekte Zabajkalski kraj (koji je dio današnje Čitske oblasti) i Burjatija, te pokriva gotovo cijela ova dva područja.
Zemljopisne odlike
Veliki dio ruske Daurije pripada Daurskom rezervatu biosfere (Даурский заповедник) od 208.600 ha,[3] koji se preko granice nastavlja na golemi mongolski rezervat biosfere Dornod od 8.429.072 ha,[4] što čini najveće nedirnuto travnato područje na svijetu.
Čita (Čitska oblast, Rusija) je upravno središte ruske Daurije 
Jezero Zun-Torey 
Torejskijsko jezero 
Stepa u Borzinskom rejonu
.JPG)
Bioraznolikost
Daurija je prekrivena različitim vrstama stepa, travnatih i šumovitih, s mnogo jezera i močvara koji služe kao obitavalište velike bioraznolikosti. Krajolik Daurije je dom za milijune ugroženih migracijskih ptica, kao što su mongolski ždral[5] (Antigone vipio), droplja[5] (Otis tarda) i daurska lastavica[5] (Cecropis daurica). Ovo područje je također glavna migracijska ruta za mongolske gazele (Procapra gutturosa),[1] a mogu se pronaći i vrste sisavaca kao što su pallasova mačka (Otocolobus manul) i daurski jež (Mesechinus dauuricus).