UNESCO

organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda, utemeljena 1945. godine
UNESCO
Zastava UNESCO-a
Zastava UNESCO-a
Službeni jeziciarapski, engleski, francuski, mandarinski, ruski, španjolski
Glavni ravnateljAudrey Azoulay (od 2017.)
Osnivanje16. studenog 1945.
Broj članica195
SjedištePariz
Službena stranicaunesco.org

Službeni nazivi:

United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization | L’Organisation des Nations Unies pour l’éducation, la science et la culture | La Organización de las Naciones Unidas para la Educación, la Ciencia y la Cultura | Организация Объединенных Наций по вопросам образования, науки и культуры | 联合国教育、科学及文化组织 | منظمة الأمم المتحدة للتربية والعلم والثقافة

UNESCO (eng.: United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization; hrv.: Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) specijalizirana je organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda, utemeljena 1945. godine. Glavni cilj je doprinos miru i sigurnosti promovirajući suradnju među narodima na područjima obrazovanja, znanosti i kulture u cilju unapređenja općeg poštovanja pravde, vladavine zakona, ljudskih prava i temeljnih sloboda. (Članak 1. Statuta UNESCO-a).

Programi i projekti

UNESCO broji 194 države članice. Sjedište organizacije je u Parizu, s više od 50 regionalnih ureda, institucija i centara diljem svijeta.

UNESCO provodi svoje akcije putem 5 glavnih programa:

  1. obrazovanje,
  2. prirodne i društvene znanosti,
  3. sociologija,
  4. kultura i
  5. komunikacija s informatikom.

Projekti sponzorirani od UNESCO-a uključuju opismenjavanje, programe tehničke naobrazbe, obuke učiteljskog kadra, međunarodne znanstvene programe, regionalne i kulturne projekte povijesti, promoviranje kulturoloških različitosti, međunarodne projekte zaštite svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa, ljudskih prava, te pokušaja prevladavanja jaza između digitalno razvijenih i nerazvijenih zemalja.

Glavna skupština UNESCO-a 2001. godine usvojila je Opću deklaraciju o kulturnoj raznolikosti. Deklaracija je radi pomoći državama "da u vlastitim sredinama, poštujući i promičući kulturnu raznolikost, stvore uvjete za dijalog kultura i civilizacija u uvjetima globalizacije".[1]

Ravnatelji UNESCO-a

  1. Julian Huxley, Velika Britanija (1946. – 1948.)
  2. Jaime Torres Bodet, Meksiko (1948. – 1952.)
  3. John Wilkinson Taylor, SAD (1952. – 1953.)
  4. Luther Evans, SAD (1953. – 1958.)
  5. Vittotino Veronese, Italija (1958. – 1961.)
  6. René Maheu, Francuska (1961. – 1974.)
  7. Amadou-Mahtar M'Bow, Senegal (1974. – 1987.)
  8. Federico Mayor, Španjolska (1987. – 1999.)
  9. Koïchiro Matsuura, Japan (1999. – 2009.)
  10. Irina Bokova, Bugarska (2009. – 2017.)
  11. Audrey Azoulay, Francuska (2017. – danas)

Glavne konferencije UNESCO-a

Popis glavnih konferencija UNESCO-a:[2][3]

Br.MjestoGodinaPredsjedavaoPredsjedatelj iz
38.Pariz2015.Stanley Mutumba Simataa[4]Namibija
37.[5]Pariz2013.Hao PingKina
36.Pariz2011.Katalin BogyayMađarska
35.Pariz2009.Davidson HepburnBahami
34.Pariz2007.George N. AnastassopoulosGrčka
33.Pariz2005.Musa Bin Jaafar Bin HassanOman
32.Pariz2003.Michael OmolewaNigerija
31.Pariz2001.Ahmad JalaliIran
30.Pariz1999.Jaroslava MoserovaČeška
29.Pariz1997.Eduardo PortellaBrazil
28.Pariz1995.Torben KroghDanska
27.Pariz1993.Ahmed Saleh SayyadJemen
26.Pariz1991.Bethwell Allan OgotKenija
25.Pariz1989.Anwar IbrahimMalezija
24.Pariz1987.Guillermo Putzeys AlvarezGvatemala
23.Sofija1985.Nikolaj TodorovBugarska
22.Pariz1983.Saïd TellJordan
4. izvanrednaPariz1982.
21.Beograd1980.Ivo MarganJugoslavija
20.Pariz1978.Napoléon LeBlancKanada
19.Nairobi1976.Taaita ToweettKenija
18.Pariz1974.Magda JóborúMađarska
3. izvanrednaPariz1973.
17.Pariz1972.Toru HaguiwaraJapan
16.Pariz1970.Atilio Dell'Oro MainiArgentina
15.Pariz1968.Willian Eteki-MboumouaKamerun
14.Pariz1966.Bedrettin TuncelTurska
13.Pariz1964.Norair SisakianArmenska SSR
12.Pariz1962.Paulo de Berrêdo CarneiroBrazil
11.Pariz1960.Akale-Work Abte-WoldEtiopija
10.Pariz1958.Jean BerthoinFrancuska
9.New Delhi1956.Maulana Abul Kalam AzadIndija
8.Montevideo1954.Justino Zavala MuñizUrugvaj
2. izvanrednaPariz1953.
7.Pariz1952.Sarvepalli RadhakrishnanIndija
6.Pariz1951.Howland H. SargeantSAD
5.Firenca1950.Grof Stefano JaciniItalija
4.Pariz1949.Edward Ronald WalkerAustralija
1. izvanrednaPariz1948.
3.Bejrut1948.Hamid Bey FrangieLibanon
2.Mexico City1947.Manuel Gual VidalMeksiko
1.Pariz1946.Léon BlumFrancuska

Povezani članci

Izvori

Vanjske poveznice