Erik Pobjednički (staronordijski: Eiríkr inn sigrsæli, švedski: Erik Segersäll) (945.? – oko 995.) bio je prvi švedski kralj (970. – 995.) o kome postoje pouzdani podaci.[1] Da li se uopće može nazivati kraljem Švedske je predmet rasprave, jer je tek njegov sin Olof Skötkonung bio prvi dokumentirani vladar priznat i od strane plemena Sveara kraj jezera Mälaren i od Götara kraj jezera Vättern.
Ponekad se Erik Pobjednički navodi i kao kralj Erik V. ili VI., a što je moderni običaj uveden od strane kralja Erika XIV. (1560. – 68.), koji je brojeve kraljeva nastojao uskladiti s fiktivnom povijesti Švedske. Je li bilo švedskih monarha po imenu Erik prije Erika Pobjedničkog je predmet rasprave; neki povjesničari tvrde da ih je bilo,[2] dok drugi sumnjaju u pouzdanost primarnih izvori.[3]
Originalna teritorija mu je bila u Upplandu i susjednim područjima. Nadimak "pobjednički" je stekao nakon što je porazio invaziju južnjaka u bitci kod Fyrisvellira, kraj Uppsale.[4] Navodi da je Erikov brat Olof, bio otac Styrbjörna Jakog, njegovog protivnika u bitci, se smatraju mitologijom.[5]
Prema knjizi Flateyjarboku, uspjehe je dugovao savezu sa slobodnim seljacima protiv aristokratske klase jarlova, a arheološki nalazi sugeriraju da se utjecaj jarlova smanjio pred kraj 10. stoljeća.[6] Vjeruje se da je uveo znameniti skandinavski sistem regrutacije poznat kao ledung u oblastima oko Mälarena.
Vjerojatno je da je osnovao grad Sigtunu, koji i dan-danas postoji i gdje su prve švedske kovanice iskovane za njegovog sina i nasljednika Olofa Skötkonunga.