Kokosov otok
Kokosov otok (španjolski: Isla del Coco) je nenaseljeni otok 550 km ispred pacifičke obale Kostarike, koji čini 11. distrikt kantona Puntarenas u istoimenoj kostarikanskoj pokrajini.[1]
Nacionalni park Kokosov otok | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Kostarika |
Godina uvrštenja | 1997. (21. zasjedanje) Prošireno 2002. |
Vrsta | Prirodno dobro |
Mjerilo | ix, x |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:820 |
Koordinate | 5°31′41″N 87°03′40″W / 5.5281°N 87.0611°W (WD) |
Otok je okružen dubokim vodama u kojima obitavaju morski psi batovi, mante, tune, dupini i druge morke vrste koje privlače turiste ronioce. Ekstremno vlažna oceanska klima utjecala je na razvitak jedinstvenog ekosustava tropske kišne šume, jedini takve vrste u istočnom Tihom Oceanu koji se odlikama razlikuje od svakog otočja u ovom području (kao što su Galapagos, Malpelo ili Coiba).[2] Zbog toga je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi 1997. godine kao „područje na udaru sjeverne ekvatorske protustruje koje je idealno za proučavanje bioloških procesa pomorskog života”[3].
Povijest
Otok je otkrio Juan Cabezas 1526. godine i na njemu su navodno pokopani piratski kapetani Benito Bonito, Henry Morgan i William Thompson. Zbog toga su nastale legende kako je na otoku pokopano i vrijedno piratsko blago. Navodno su ove legende bile inspiriracija za slavni Otok s blagom škotskog književnika Roberta Louisa Stevensona iz 1883. god. Također se vjeruje da je Michael Crichton imao na umu ovaj otok kada je pisao Jurski park 1990. god.[4] Otok je od 1869. godine vlasništvo Kostarike i nakon neliko neuspješnih pokušaja kolonizacije razmatrano je pretvaranje otoka u zatvor, no odlučeno je ipak da se pretvori u nacionalni park, što je i učinjeno 1978. godine. Cijeli otok je postao UNESCO-ova svjetska baština 1997., što je prošireno i na pojas mora od 22 km od otoka 2001. godine.
Odlike
Otok ima površinu od 23,85 km² i promjerom od oko 8–5 km x 23,3 km, skoro je pravokutnog oblika. Geološki se nalazi na jedinstvenoj tektonskoj ploči koja je nazvana prema otoku, Kokosova ploča, koju s istoka pritišće karipska ploča, te su potresi i cunamiji česta pojava. Obale su mu jako strme i uzdižu se gotovo okomito 200 m od površine mora. Jedina dva zaljeva s pješčanim plažama su Bahía Wafer i Bahía Chatham, a unutrašnjost je stjenovita sa slikovitim slapovima. Najviši vrh je 634 m visok Cerro Iglesias.
Bogatstvo biljnog svijeta svjedoči postojanje 70 endemskih vrsta biljaka na otoku. Također, od 87 vrsta ptica tri žive samo na ovom otoku: Kukavica kokosova otoka (Coccyzus ferrugineus), muholovka Nesotriccus ridgwayi i zeba Pinaroloxias inornata. Na obalama i grebenjima se također gnijezde čigre i morske ptice rodova Fregata i Sulidae,
Uz otok se proteže veliko koraljno grebenje od 32 vrste koralja (usprkos uplivu hladne Humboldtove struje) na kojima živi 57 vrsta rakova i 500 vrsta mekušaca, te oko 300 vrsta riba, koje privlače veliki broj morskih pasa i manti.
Izvori
- George Bremer, The secrets of coconut island - adventurer to find the greatest pirate treasure of the world, Norderstedt 2009th ISBN 978-3-8370-9655-2
- Ina Knobloch, Das Geheimnis der Schatzinsel: Robert Louis Stevenson und die Kokosinsel - einem Mythos auf der Spur, Hamburg: Mare-Buchverlag, 2009.
Vanjske poveznice
- Službena stranica Kokosova otoka Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. travnja 2010. (Wayback Machine)
- Cocos Island moist forests (WWF) (engl.)
- Island of the Sharks - Legends and Lore (engl.)