Mijo Caktaš

Prva službena utakmica za Hajduk je bila u prvenstvu Hrvatske 25. veljače 2012. godine protiv Istre 1961.

Iz Hajduka je početkom 2016. otišao u ruski Rubin Kazan.^[1] S ruskim klubom raskinuo je ugovor u siječnju 2018. godine i vratio se u Hajduk.^[2] Za Rubin je u 38 ligaških nastupa upisao pet pogodaka i šest asistencija.

U srpnju 2018. godine, Caktaš je u pobjedi (1:0) nad Slavijom iz Sofije upisao svoj jubilarni 150. nastup u "bilom" dresu.U sezoni 2018./2019., Caktaš je završio kao najbolji strijelac lige sa 19 pogodaka.^[3] Drugi najbolji strijelac među svim veznjacima u Europi, odmah iza veznjaka Sportinga Brune Fernandesa. Isto tako, osvojio je i nagradu Žuta majica Sportskih novosti za najboljeg igrača lige te sezone.^[4]

Sljedeće sezone nastavio je istim tempom i završio ponovno kao najbolji strijelac lige sa 20 pogodaka, uz Antonija Mirka Čolaka i Mirka Marića. Ipak, nagrada za najboljeg strijelca pripala je napadaču Rijeke, Antoniju Mirku Čolaku zbog manje provedenih minuta na terenu.

Caktaš je u srpnju 2021. godine, napustio Poljud i potpisao dvogodišnji ugovor sa saudijskim prvoligašem Damacom.^[5] U siječnju 2022. godine, Caktaš je odlučio raskinuti ugovor sa saudijskim klubom i postati slobodan igrač.^[6]

Dana 21. siječnja 2022. godine, Caktaš se vratio u HNL i potpisao za prvoligaša Osijek.^[7]

Nastupao je u nekoliko mlađih uzrasta za reprezentaciju, a prvi poziv za seniorsku A reprezentaciju dobiva u kolovozu 2015. godine zahvaljujući svojoj sjajnoj formi na početku sezone.^[8] Caktaš je debitirao za Hrvatsku u prijateljskoj utakmici protiv Tunisa u lipnju 2019. godine. U tom susretu je u 63. minuti ušao kao zamjena za Andreja Kramarića.

Statistika u Hajduku^[9]

Individualna

• Najbolji strijelac 1. HNL (1): 2018./19.
• Žuta majica Sportskih novosti (1): 2018./19.

Klupska

HNK Hajduk Split

• Hrvatski nogometni kup (1): 2012./13.

• Profil na soccerway.com (engl.)
• Profil na transfermarkt.de (engl.)