Sjevernokorejska nogometna reprezentacija

Sjevernokorejska nogometna reprezentacija je nacionalni nogometni sastav Demokratske Narodne Republike Sjeverne Koreje, kojeg kontrolira Nogometni savez DNR Sjeverne Koreje (kor. 조선민주주의인민공화국 축구협회), glavno nogometno tijelo u zemlji.

Sjeverna Koreja
NadimakChollima
Nogometni savezNogometni savez DNR Sjeverne Koreje
IzbornikYun Jong-Su
KapetanRi Kwang-Chon
FIFA-ina ljestvica112. (stanje 4. srpnja 2013.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Kina 3:1 Sjeverna Koreja

(Peking, Kina, 7. listopada 1956.)[1]

Najveća pobjeda
Sjeverna Koreja 21:0 Guam
(Bratislava

(Taipei, Tajvan, 11. ožujka 2005.)

Najveći poraz
Portugal 7:0 Sjeverna Koreja

(Cape Town, JAR, 21. lipnja 2010.)

Nogometno SP
Nastupi2 (1966., 2010.) (prvi put 1966.)
Najbolji rezultatčetvrtfinale 1966.
AFC Azijski kup
Nastupi3 (prvi put 1980.)
Najbolji rezultat4. mjesto (1980.)

Sjeverna Koreja je punopravna članica AFC i FIFA - kontinentalnih i međunarodnih nogometnih saveza te istočnoazijskog podsaveza EAFF. Zemlja nosi službeni Fifin kod PRK. Službenim domaćim stadionima smatraju se Stadion Kim Il-sunga i Stadion Yanggakdo.

Reprezentacija je dosad nastupala na dva svjetska prvenstva, od čega je najuspješnije Svjetsko prvenstvo u Engleskoj 1966., gdje je Sjeverna Koreja stigla do četvrtfinala.

Od važnijih trofeja, Sjeverna Koreja je osvojila Nehru kup 1993., dva AFC Challenge Cupa 2010. i 2012. te broncu na Istočnoazijskom kupu 2005.

Sjeverna Koreja je dosad nastupala i na Neslužbenom svjetskom nogometnom prvenstvu gdje je u susretu igranom u Pyongyangu 15. studenog 2011. s 1:0 pobijedila tadašnjeg branitelja naslova - Japan.

Najvećom reprezentativnom pobjedom smatra se utakmica protiv reprezentacije Guama igranoj u Taipeju 11. ožujka 2005. Tada je korejska momčad pobijedila s ogromnih 21:0.S druge strane, najvećim porazom smatra se utakmica protiv Portugala odigrana na posljednjem Svjetskom prvenstvu. U drugoj utakmici skupine u Cape Townu, Portugal je deklasirao protivnika s visokih 7:0.

Povijest

Tri godine nakon završetka Korejskog rata novoosnovana sjevernokorejska reprezentacija je odigrala prvu službenu nogometu utakmicu. 7. listopada 1956. Korejci su na gostovanju u Pekingu pobijedili domaćina Kinu s minimalnih 1:0.

Reprezentacija je sastavljena od sjevernokorejskih igrača ali i korejske Chongryon zajednice iz Japana.

Sudjelovanja na SP

NatjecanjeUtakmicaPob.Ner.Izg.Po.G.Pr.G.
1966.411259
2010.3003112
Total7115621

SP 1966.

Na prvom Svjetskom prvenstvu održanom 1966. u Engleskoj, Sjeverna Koreja je bila jedna od senzacija samog turnira. Nakon prvotnog poraza os Sovjetskog Saveza (3:0) i neriješenog s Čileom (1:1), sjevernokorejska reprezentacija je neočekivano pobijedila Italiju s 1:0. Time je bila druga na tablici s tri boda, odnosno bodom više od Italije čime se plasirala u četvrtfinale.

U četvrtfinalu igranom na Goodison Parku, Sjeverna Koreja se susrela s Portugalom. Azijska momčad je krenula odlično u utakmicu te je već u 25. minuti vodila s 3:0. Međutim, naoko nenadoknadiv rezultat je preokrenuo portugalski nogometni velikan Eusébio koji je zabio četiri gola a utakmica je završila portugalskom pobjedom od 5:3. Ipak, plasman u četvrtfinale se do danas smatra najboljim plasmanom na svjetskom nogometnom prvenstvu u povijesti korejske reprezentacije.

Prema dokumentarnom filmu objavljenom 1999. godine, tada još živi reprezentativci koji su sudjelovali na tom turniru opisali su kako su pri povratku kući dočekani kao nacionalni heroji.[2]

Kontroverze u kvalifikacijama za SP 2006.

U ožujku 2005. reprezentacija je igrala kvalifkacijsku utakmicu protiv Irana iako je i prije susreta bilo jasno da Sjeverna Koreja ima male šanse za sam plasman na Mundijal. Tijekom utakmice igrane u Pyongyangu, domaći navijači su napravili nerede nakon što je sirijski sudac Mohamed Kousa odbio dosuditi penal u korist domaćina. Situaciju je pogoršalo davanje crvenog kartona jednom sjevernokorejskom igraču te su na teren počele letjeti boce, kamenje i stolice. Nakon završetka utakmice, domaći navijači su blokirali autobus koji je trebao odvesti iranske nogometaše. To je rezultiralo time da je Sjeverna Koreja izgubila pravo domaćinstva za utakmicu protiv Japana koja se odigrala na praznom stadionu u tajlandskom glavnom gradu Bangkoku.[3]

SP 2010.

2009. godine Sjeverna Koreja se nakon dugih 44 godina ponovo kvalifikacirala u samu završnicu Svjetskog nogometnog prvenstva. Tijekom samih kvalifikacija u skupini B, samo su prva dva mjesta vodila izravno na Mundijal dok je treća pozicija jamčila dodatne kvalifkacije. Sjeverna Koreja je u konačnici imala 12 bodova kao i Saudijska Arabija ali i bolju gol-razliku čime je osigurala drugo mjesto u skupini te plasman na SP.[4][5]

Nakon 1966. Sjeverna Koreja je 2010. ponovo nastupila na Svjetskom prvenstvu.[6] Reprezentacija je ždrijebom smještena u skupinu G zajedno s Brazilom, Portugalom i Obalom Bjelokosti.

Sjeverna Koreja se nije imala mogućnosti suprotstaviti prejakim protivnicima te je ubilježila sva tri poraza, odnosno 2:1 protiv Brazila, 7:0 protiv Portugala te 3:0 protiv Obale Bjelokosti.

Na samom turniru je zabilježena mala skupinu navijača Sjeverne Koreje da bi se naknadno uspostavilo da se radi o Kinezima kojima su sjevernokorejske vlasti prodale svoj udio ulaznica.[7][8] Te iste vlasti su poricale tu činjenicu tvrdeći da je malom broju ljudi dozvoljeno da putuje na sam turnir.[9]

Nakon debakla na tom turniru, reprezentacija je po nalogu službenih vlasti podvrgnuta javnom sramoćenju od šest sati.[10] Događaj se odvijao u Narodnoj palači kulture, a u publici, na čijem je čelu bio ministar sporta Pak Myong-chol, bilo je još 400 vladinih službenika, studenata i novinara.[10] Epilog tog sportskog događaja "gađanja drvljem i kamenjem" jest da je izbornik Kim Jong-Hun svoju profesiju prinudno zamijeno onom građevinskog radnika te je izbačen iz Korejske radničke partije.[10]

Izbornik je u konačnici poslan u koncentracijski logor pod optužbom za osobnu izdaju Kim Jong-una.[11] Kritike su bile upućene i državnoj televiziji jer se usudila prenositi utakmicu s Portugalom.[11]

Sudjelovanja na OI

OI 1964.

Na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. Sjeverna Koreja je ždrijebom svrstana u skupinu B s Mađarskom, Jugoslavijom i Marokom. Međutim, taj olimpijski nogometni turnir je obilježila nesvakidašnja situacija jer su se Italija i Sjeverna Koreja povukli s turnira. Talijani su maknuti jer nisu došli s amaterskom momčadi dok je s druge strane dosta sjevernokorejskih reprezentativaca bilo spriječeno igrati.

OI 1976.

Na svojim drugim Olimpijskim igrama u Montréalu, Sjeverna Koreja je bila uspješnija nego na prijašnjim. Reprezentacija je najprije u svojoj skupini D s 3:0 pobijedila domaćina Kanadu u Torontu. Nakon toga je uslijedio 3:1 poraz od Sovjetskog Saveza u Ottawi ali se reprezentacija kao druga u skupini plasirala dalje u četvrtfinale. Tamo je uslijedio katastrofalan poraz od 5:0 protiv u Poljske, kasnijeg finalista turnira.[12]

Azijski kup

Sjeverna Koreja se prvi puta plasirala na Azijski kup u Kubajtu 1980. Reprezentacija je tada osvojila četvrto mjesto što je do danas najbolji uspjeh na tom kontinentalnom natjecanju. Tu su još i sudjelovanja 1992. i 2011.

Ostali turniri

Veće uspjehe reprezentacija je ostvarila na AFC Challenge Cupu gdje je 2008. bila treća dok je isti turnir osvojila 2010. i 2012. Također, momčad je 1993. osvojila Nehru kup što je prvo veće natjecanje koje je reprezentacija osvojila.

Sjeverna Koreja kao članica podsaveza EAFF sudjeluje na Istočnoazijskom kupu na kojem je 2005. bila treća a 2008. četvrta.

Sjevernokorejski reprezentativci

Širi popis

#PozicijaImeDatum rođenjaKlub
1vratarRi Myong-Guk9. rujna 1986. Pyongyang City
18vratarKim Myong-Gil16. listopada 1984. Amrokgang
21vratarJu Kwang-Min20. svibnja 1990. Locomotive
vratarHan Song-Hwan2. ožujka 1993. Amrokgang
vratarRi Kwang-Il20. travnja 1988. Sobaeksu
vratarRi Myong-Dok1. veljače 1984. Pyongyang City
vratarOm Jin-Song16. siječnja 1991. Locomotive
vratarRi Phyong-Chol17. kolovoza 1990. Pyongyang City
vratarKim Chol-Nam2. siječnja 1991. April 25
5braničRi Kwang-Chon 4. rujna 1985. Muangthong United
12braničJon Kwang-Ik4. svibnja 1988. Pyongyang City
13braničJang Myong-Il25. travnja 1986. Amrokgang
14braničPak Nam-Chol II3. listopada 1988. Amrokgang
20braničRi Kwang-Hyok17. travnja 1987. Kyonggongop
23braničJang Song-Hyok18. siječnja 1991. Rimyongsu
24braničRi Il-Jin20. kolovoza 1993. Sobaeksu
26braničRi Hyong-Mu4. studenog 1991. Sobaeksu
braničCha Jong-Hyok25. rujna 1985. Wil
braničRi Jun-Il24. kolovoza 1987. Sobaeksu
braničKim Song-Gi23. listopada 1988. Cerezo Osaka
braničHwang Myong-Chol17. rujna 1982. Pyongyang City
braničSo Hyok-Chol19. veljače 1982. Pyongyang City
braničJi Yun-Nam20. studenog 1976. April 25
braničKim Song-Hak17. rujna 1991. Pyongyang City
braničNam Song-Chol7. svibnja 1982. April 25
braničRi Pae-Hun5. veljače 1985. April 25
braničPak Chol-Jin5. rujna 1985. Amrokgang
braničKim Myong-Gyu8. siječnja 1985. Rimyongsu
braničHan Song-Chol10. srpnja 1977. April 25
braničChae Tu-Yong7. lipnja 1990. April 25
braničKang Il-Nam23. studenog 1994. April 25
braničRyang Myong-Il31. srpnja 1987. Wolmido
braničPak Yong-Jin18. travnja 1986. Rimyongsu
braničKang Il-Nam23. studenog 1994. April 25
8vezniRi Chol-Myong18. veljače 1988. Pyongyang City
15vezniRi Hyon-Song23. prosinca 1992. Rimyongsu
17vezniAn Yong-Hak25. listopada 1978. Kashiwa Reysol
19vezniJang Kuk-Chol16. veljače 1994. Rimyongsu
22vezniPak Song-Chol I24. rujna 1987. Rimyongsu
vezniRyang Yong-Gi7. siječnja 1982. Vegalta Sendai
vezniKim Yong-Jun19. srpnja 1983. Rimyongsu
vezniRi Myong-Sam6. svibnja 1974. April 25
vezniRi Yong-Gwang15. kolovoza 1981. Pyongyang City
vezniChoe Myong-Ho3. srpnja 1988. Pyongyang City
vezniMun In-Guk29. rujna 1978. April 25
vezniAn Jong-Ho11. ožujka 1987. Amrokgang
vezniHan Song-Hyok4. kolovoza 1993. April 25
vezniRi Han-Jae27. lipnja 1982. Gifu
vezniJong Su-Hyok30. travnja 1987. Wolmido
vezniKim Kyong-Il11. prosinca 1988. Rimyongsu
vezniRi Jin-Hyok28. kolovoza 1989. Amrokgang
vezniKim Chol-Ho15. listopada 1985. Pyongyang City
vezniSin Yong-Nam23. siječnja 1978. Amrokgang
vezniSo Kwang-Chol23. siječnja 1987. Amrokgang
vezniKim Song-Chol29. kolovoza 1983. Kigwancha
vezniYun Yong-Il31. srpnja 1988. Wolmido
vezniPak Sung-Hyok30. svibnja 1990. Sabaeksu
vezniRi Hung-Ryong22. rujna 1988. Wolmido
vezniRi Hyok-Chol2. rujna 1992. Rimyongsu
4napadačPak Nam-Chol I2. srpnja 1985. Muangthong United
7napadačPak Song-Chol II20. ožujka 1991. April 25
10napadačPak Kwang-Ryong27. rujna 1992. Basel
11napadačJong Il-Gwan30. listopada 1992. Rimyongsu
25napadačKim Ju-Song25. listopada 1993. April 25
napadačJong Tae-Se2. ožujka 1984. 1. FC Köln
napadačHong Yong-Jo22. svibnja 1982. Muangthong United
napadačChoe Kum-Chol9. veljače 1987. April 25
napadačKim Kum-Il10. listopada 1987. April 25
napadačChoe Ung-Chon15. svibnja 1982. April 25
napadačChoe Chol-Man22. rujna 1985. April 25
napadačKim Myong-Won15. srpnja 1983. FC Ulaanbaatar
napadačPak Chol-Min10. prosinca 1988. Rimyongsu
napadačKim Kuk-Jin5. siječnja 1989. April 25
napadačKim Seong-Yong26. veljače 1987. Thespa Kusatsu
napadačKim Myong-Chol11. siječnja 1985. Amrokgang
napadačPak Song-Gwan14. kolovoza 1980. Rimyongsu
napadačJong Chol-Min29. listopada 1988. Rimyongsu
napadačKye Song-Hyok12. studenog 1992. April 25
napadačAn Chol-Hyok27. lipnja 1985. Rimyongsu
Izbornik: Yun Jong-Su

Sponzori

GodinaSponzorNapomena
2008.2010.ERKEbivši službeni dobavljač dresova
2010.2014.Legeaslužbeni dobavljač dresova

Izvori

Vanjske poveznice