Bad Ischl

Bad Ischl leži u srcu Salzkammerguta u Gornjoj Austriji na ušću rijeke Ischl u Traun.^[2]

Pretpostavlja se da je područje Bad Ischla bilo naseljeno već u halštatskom i latenskom razdoblju. Oko 15. pne. mjesto je postalo dio Rimskog Carstva.

Mjesto je prvi put dokumentirano 1442. kao trgovački centar solju.^[2] Ischl je 1466. dobio status trgovišta. Prvi rudnik soli otvoren je 1563. a, nakon toga, 1571. i solana. Godine 1419. nadvojvoda Albrecht V. osnovao je lokalno sjedište solne komore (Salzkammer) u dvorcu Wildenstein, a Ischl je 1466. godine dobio privilegije trgovačkog grada od strane cara Fridrika III. Prvi rudnik soli otvoren je 1563. godine, a 1571. godine i bazen za isparavanje soli.

Ischl je svoj pravi procvat doživio u razdoblju bidermajera, kad je postao ljetna rezidencija cara Franje Josipa I. (1854-1914) nakon što su negdje oko 1823. izgrađene toplice kod termalnog izvora slane vode.^[2] Kada je se rasol počeo koristiti u medicinske svrhe početkom 19. stoljeća, Ischl je postao lječilište u modi sa uglednim gostima poput princa Klemensa von Metternicha i nadvojvode Franje Karla. Hotel Post je otvoren 1828. godine i bio je prvi u cijelom Salzkammergutu. U tom razdoblju podignute su brojne građevine kojima se grad i danas diči: Leharov teatar (1827, danas kino), kavana (1829-1831), carska vila sa perivojem (obnovljena 1853), kasnoklasicistčka Gradska vijećnica, Pošta (1893), terapijski centar (izgrađen između 1873-1875, obnovljen nakon požara 1965-1966), i kompletno renoviran od 1998-1999. u kojemu je danas kongresni i i teatarski centar i bolnica (1908-1910).^[2]

Godine 1854. careva majka, nadvojvotkinja Sofija (1805-1872), je poklonila „Carsku vilu” (Kaiservilla) Franji Josipu i Elizabeti kao vjenčani dar. Vila je postala ljetna rezidencija carske porodice. Franz Joseph ju je opisao kao „Raj na zemlji”.

Tokom 19. vijeka Bad Ischl bio je muzički i teatarski centar u kom su boravile i nastupale brojne zvijezde onoga doba, od J. Brahmsa, Straussa mlađeg, A. Brucknera, A. Girardija do E. Kálmána.^[2]

U Kaiservilli je 28. juna 1914. Franjo Josip potpisao objavu rata protiv Kraljevine Srbije, označivši početak Prvog svjetskog rata. Sutradan je napustio Bad Ischl i više se nije vratio. Vila je još uvijek u vlasništvu obitelji Habsburg-Lorraine, iako su dijelovi rezidencije sada otvoreni za javnost.

Nakon poraza nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu, Bad Ischl je postao mjesto logora za raseljene osobe koje su preživjele holokaust i nacističkih koncentracijskih logora u istočnoj Europi. Raseljene osobe koje su boravile uglavnom su bile Židovi iz Poljske i iz drugih susjednih zemalja. Mnogi su zatim odselile u Sjedinjene Države, u Izrael ili Kanadu. Izbjeglički logor u Badu Ischlu ostao je aktivan od 1945. do 1952. godine.

Danas je Bad Išl grad sa oko 14.000 stanovnika. Poslednjih decenija broj gradskog stanovništva stagnira.

Lista gradonačelnika (Bürgermeister):

• 1824–1834: Josef Huebmer
• 1834–1839: Ferdinand von Lidl
• 1839–1867: Wilhelm Seeauer
• 1868–1876: Johann Krupitz
• 1877–1894: Franz Koch
• 1894–1897: Georg Gschwandtner
• 1898–1905: Karl Wiesinger
• 1905–1919: Franz Leithner
• 1919–1938: Johann Voglhuber
• 1938–1939: Josef Witzlsteiner
• 1939–1942: Josef Holzberger
• 1942–1945: Hans Prischnegg
• 1945: Karl Fahrner
• 1945–1946: Fridolin Schröpfer
• 1946–1949: Josef Zeppetzauer (ÖVP)
• 1949–1953: Fridolin Schröpfer(SPÖ)
• 1953–1972: Franz Müllegger (SPÖ)
• 1972–1989: Karl Saller (SPÖ)
• 1989–1995: Georg Nitzler (SPÖ)
• 1995–2007: Helmut Haas (SPÖ)
• 2007–2019: Hannes Heide (SPÖ)
• 2020– : Ines Schiller (SPÖ)

Pored Carske vile, najveće znamenitosti grada su parohijska crkva sv Nikole (1769.-1780) sa gotičkim zvonikom, Kapela Kalvarija iz 18. vijeka i hodočasnička crkva u naselju Lauffen, čiji korijeni sežu u 15. vijek.^[2]

Grad ima muzej Marmorschloessl, sa vozilima i avionima.^[2]

U Bad Ischlu se svakog ljeta od jula do septembra održava festival operete.^[2]

Pored grada leži poznato skijalište Katrinalm na planini visokoj 1,542 metara do kog vozi žičara.^[2]

U Bad Ischlu je oko 64% zaposlenih 1991. radilo u uslužnom sektoru (turizam i administracija. Ostali su radili u industriji koja je proizvodila tuš kabine, narodne nošnje, kemikalije i lijekove, a uz to i u rudniku metala.^[2]

•  Hrvatska, Opatija
•  Mađarska, Gödöllő
•  BiH, Sarajevo

• Rudolf von Alt (1812–1905), slikar, dugo živio u Badu Ischlu;
• Max Auer (1880–1962), muzikolog, počasni građanin Bada Ischla;
• Carlo Battisti (1910–1985), slikar, sahranjen u Badu Ischlu;
• Severin Blaß (1651–1705), benediktinac;
• Johannes Brahms (1833–1897), skladatelj, boravio i skladao u Badu Ischlu;
• Ferdinand Bronner (1867–1948), pisac i dramaturg, otac A. Bronnena, sahranjen u Badu Ischlu;
• Hans Frank (1908–1987), fotograf, osnivač muzeja Marmorschlössl;
• Jörg Haider (1950–2008), političar, pohađao škole u Badu Ischlu;
• Emmerich Kálmán (1882–1953), skladatelj, dugo boravio u Badu Ischlu;
• Franz Lehár (1870–1948), skladatelj, počasni građanin Bada Ischla;
• Theodor Leschetizky (1830–1915), skladatelj, dugo boravio u Badu Ischlu;
• Wilhelm Miklas (1872–1956), političar, počasni građanin Bada Ischla;
• Johann Nestroy (1801–1862), dramaturg, dugo boravio u Badu Ischlu;
• Leo Perutz (1882–1957), književnik, sahranjen u Badu Ischlu;
• Wolfram von Richthofen (1895–1945), general Luftwaffea za vrijeme nacizma, urmo u Badu Ischlu;
• Carica Elizabeta od Bavarske „Sisi” (1837-1898), boravila u Badu Ischlu, gdje je sa Franjom Josipom posjedovala ljetnikovac (Kaiservilla Bad Ischl);
• Adalbert Stifter (1805–1868), pisac, njegova novela „Der Waldsteig” (1844/1850) je smještena u Badu Ischlu;
• Johann Strauß ml. (1825–1899), boravio i posjedovao vilu u Badu Ischlu;
• Oscar Strauß (1870–1954), skladatelj, umro u Badu Ischlu;
• Walter Turza (1890–1961), SS-ovac, sahranjen u Badu Ischlu;
• Max Waldstein (1836–1919), književnik, počasni građanin Bada Ischla;
• Franz Xaver Weidinger (1890–1972), slikar, sahranjen u Badu Ischlu;
• Franz Witek (r. 1946), filolog;

• 
  Pogled na grad sa planine Katrin
• 
  Rijeka Traun u gradu
• 
  Schröpferplatz
• 
  Kaiservilla
• 
  Kaiservilla
• 
  Kaiservilla
• 
  Teatar
• 
  Sofijina promenada
• 
  Gradska kavana
• 
  Stefan Meyer-Haus
• 
  Hotel zur Post
• 
  Ischl 1855. godine

Bad Ischl na Wikimedijinoj ostavi

• Službene stranice grada Bad Ischla (de)