Habsburg

Habsburg (množina: Habsburzi; pridjev: habsburški; za pripadnike te loze koristi se izraz Habsburgovac, množina: Habsburgovci) bila je jedna od vladarskih kuća (dinastija) Evrope: Habsburgovci su vladali Austrijom (kao vojvode 1282–1453., nadvojvode 1453–1804. i carevi 1804–1918.), bili su kraljevi Španije (1516–1700.) i carevi Svetog Rimskog Carstva više vijekova do 1806.

Ime Habsburg dobili su po zamku Habichtsburg ("Jastrijebov zamak"), sjedištu porodice u 12. i 13. vijeku iz kantona Aargau. Krenuvši iz jugoistočne Njemačke, porodica je proširila svoj uticaj i domene na istočne krajeve Svetog Rimskog Carstva, koji otprilike odgovaraju današnjoj Austriji (1278–1382.). Nakon samo dvije-tri generacije, Habsburzi su uspjeli dosegnuti carsko prijestolje, koje će uz kraće prekide držati vijekovima (1273–1291., 1298–1308., 1438–1740., i 1745–1806.).

Nakon ženidbe Maksimilijana I. s Marijom, prijestolnasljednicom Burgundije (Holandije) i ženidbe njegovog sina Filipa Lijepog s Juanom I, prijestolnasljednicom Španije i njenog tek stečenog carstva, Karlo V. je naslijedio "carstvo gdje sunce nikada ne zalazi".

Nakon abdikacije cara Karla V., koji je ujedno pod naslovom Karlo I bio i španjolski monarh (1516–1556.), dinastija se podijelila na austrijsku i španjolsku granu Habsburgovaca.

Španski Habsburgovci su izumrli 1700. godine, što je izazvalo Rat za špansko nasljedstvo), dok su austrijski Habsburgovci izumrli 1740. godine, što je izazvalo Rat za austrijsko nasljedstvo. Jedan od razloga njihovog nestanka vjerovatno je bio velik broj brakova unutar porodice (vidi: incest). Ipak, nasljednica zadnjeg austrijskog Habsburgovca, Marija Terezija, udala se za Franju Stjepana, lotarinškog vojvodu, pa su njihovi nasljednici nastavili habsburšku tradiciju u Beču pod dinastičkim imenom Habsburg-Lothringen.

Sveto Rimsko Carstvo je nestalo 1806., kad je francuski car Napoleon Bonaparte preustrojio vlast u Njemačkoj. Znajući da će izgubiti naslov cara, Franjo II. se proglasio nasljednim carem Austrije i tako postao Franjo I.

Car Franjo I. Austrijski službeno je nosio od kurnibde iz 11. augusta 1804. ovaj glomazni naslov:^{[1] [α 1]}

Mi, Franjo Prvi, milošću Božjom izabran za cara Austrije, u svako doba umnožitelj carstva, nasljedni car austrijski, kralj Germanije, kralj Jeruzalema, Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije i Lodomerije; nadvojvoda Austrije; vojvoda Lorraine, Venecije, Salzburga, Štajerske, Koruške i Kranjske; veliki knez Transilvanije; markgrof Moravske; vojvoda od Württemberga, Gornje i Donje Šleske, Parme, Piacenze, Guastalle, Oświęcima i Zatora, Tešina, Furlanije i Zadra; princ od Švapske, Eichstadta, Passaua, Trenta, Brixena, Berchtesgadena i Lindaua; kneževski grof od Habsburga, Tirola, Kyburga, Gorice i Gradiške; markgrof Burgaua, Gornje i Donje Lužica; langrof Breisgaua, Ortenau i Nellenburga; grof od Montforta i Hohenemsa, od Ober i Niederhohenberga, Bregenza, Sonnenberga i Rothenfelsa, od Blumenecka i Hofena; gospodar Slovenske krajine, Verone, Vicenze, Padove itd. itd. itd.

Austrijsko Carstvo je postalo Austro-Ugarska 1867. godine. Habsburgovci su odstupili s vlasti 1918. godine, nakon poraza u Prvom svjetskom ratu.

Današnja glava porodice Habsburg je Otto von Habsburg, najstariji sin cara Karla.