Comayagua

Comayagua je grad i općina (municipio) od 163,914 stanovnika[1] na jugu Hondurasa.

Comayagua
Katedrala
Katedrala
Katedrala
Koordinate: 14°27′N 87°39′W / 14.450°N 87.650°W / 14.450; -87.650
DržavaHonduras
DepartmanComayagua
Vlast
 - AlcaldeCarlos Miranda
Površina
 - Ukupna834 km²[1]
Visina594 metara[1]
Stanovništvo (2018.)
 - Grad163,914[1]
 - Gustoća196.5 stan / km²[1]
Vremenska zonaUTC+6 (UTC)
Poštanski broj1537
Karta
Comayagua na mapi Hondurasa
Comayagua
Comayagua
Pozicija Comayague u Hondurasu

Ona je i administrativni centar Departmana Comayagua.[2]

Geografske karakteristike

Comayagua leži na ušću potoka Chiquito u rijeku Humuyu.

Od industrijskog centra San Pedro Sule udaljena je 140 km jugozapadno, od luke Puerto Cortés i Karipskog mora 157 km, a od glavnog grada Tegucigalpe 62 km.[3]

Njegovo ime - Comayagua na jeziku autohtonih Lenka znači Tresetište puno vode.[2]

Poznata je po zgradama iz kolonijalnih vremena zbog tog je 19. oktobra 1972. proglašena - Nacionalnom spomenikom Hondurasa.[2]

Historija

Comayagua je osnovana 8. decembra 1537. po nalogu Francisca de Monteja, koji je od 1535. bio guverner. On je na zadatak osnivanja novog naselja poslao kapetana Alonsa de Cáceresa, sa preciznim uputama da ono mora biti podjednako udaljeno od oba oceana i između gradova Gvatemale i Leóna. Naselje je u ime španjolskog kralja i Carlosa I i Djevice Marije nazvano Villa de Santa Maria de Concepción de Comayagua.[4]

Comayagua je bila prijestolnica Hondurasa između 1824. - 1880., sve dok predsjednik Marco Aurelio Soto nije odlučio 30. oktobra da se preseli u Tegucigalpu.[4]

U želji da potakne ekonomski razvoj vlada Nikaragve lansirala je projekt suhog koridora između dva oceana, u sklopu tog trebalo bi izgraditi međunarodni aerodrom Palmerola.[4]

Grad ima aerodrom Soto Cano (IATA: XPL, ICAO: MHSC) koji leži osam km južno od centra grada. To je zapravo vojni aerodrom, kojim se koristi honduraška vojska za obuku svojih pilota, u njemu je stalno stacioniran i kontigent Američke vojske od 500-600 vojnika.

Gradovi prijatelji

Izvori

Vanjske veze