Matteo Ricci

Matej Riči (latinski: Mattheus Riccius Maceratensis; italijanski: Matteo Ricci; kineski jezik: Li Ma Tou, ili Li Ma Dou, tradicijonalni kineski jezik: 利瑪竇), italijanski jezuit, svećenik, misionar, akademik i izumitelj * 6. oktobar 1552., Macerata (Papinska država, danas: Italija), † 11. maj 1610., Peking, Kina.

Mateo Riči
Ričijev kip u Dolnjem gradu Macao, otvoren 7. avgusta/kolovoza 2010., prigodom 400-godišnjice njegova dolaska na otok
Tradicionalni kineski
Pojednostavljeni kineski
Courtesy name: Xitai
kineski 西
Matej Riči

Mateo Riči (levo) sa Xu Guangqijem
misionar
Rođen6. oktobar 1552., Macerata, Papinska država
Preminuo11. maj 1610., Peking.
Poštuje se uRimokatolička crkva
Konfucijanstvo
Glavno svetilišteBeejing - Žalansko groblje
Praznik11. maj
Obeležjau kineskom odijelu držeći raspelo i knjigu
Category:Sveci

Životopis

Talijanski isusovac Matej Riči je najpoznatija ličnost, koja je povezana sa Kineskim misijama. Pri tome mislimo naročito na razdoblje 16. i 17. vijeka, kada su ove katoličke misije naročito cvale.

Smrt i sahrana

Postigao je čast, da je bio kao prvi stranac - zbog svojih velikih zasluga za Kinu - sahranjen ne u Makau, nego u glavnom gradu Pekingu u Beijingu - na Groblju Žalanu.

Ocjena

Ricci je bio jedan od glavnih nosioca isusovačkih Kineskih misija. 1602. sastavio je Kunyu Wanguo Quantu, to jeste kartu svijeta kineskim slovima na zahtjev cara Wanlija kao prvu poznatu kinesku kartu svijeta u stilu europskih karata. Na toj karti ucrtao je i najnovija tadašnje otkrića – tako su Kinezi prvi puta ugledali kartu Amerike[1]

V Katoličkoj Crkvi uživa časni naziv Časni sluga Božji

Ricci je stigao u portugalsko naselje Makao 1582., gdje je započeo misionarski rad u Kini. Postao je prvi Europljanin koji je ušao u Zabranjeni grad Peking 1601., na poziv cara ja Wanli ja, kako bi dao svoj doprinos astronomiji te uredio kineski kalendar i carski rodovnik a. On je pokrstio mnoge visoke kineske dostojanstvenike - mandarine. Surađivao je s kineskim astronomima na Xu Guangqiju u prevođenju Euklidovih Elemenata na kineski, kao i na prevođenju Konfucijevih zapisa na latinski - prvi put u historiji.

Izvori

Literatura

(de)
  • Anton Huonder: Der chinesische Ritenstreit. Xaverius, Aachen 1921.
  • Claudia von Collani (Hrsg.): Eine wissenschaftliche Akademie für China. Briefe des Chinamissionars Joachim Bouvet S.J. an Gottfried Wilhelm Leibniz und Jean-Paul Bignon über die Erforschung der chinesischen Kultur, Sprache und Geschichte. Steiner-Verlag Wiesbaden, Stuttgart 1989, ISBN 3-515-05186-4 (Studia Leibnitiana. Sonderhefte 18).
  • Anton, Ender (1900). „380”. u: Brothers, Benziger. Die Geschichte der Katholischen Kirche in ausgearbeiteten Dispositionen zu Vorträgen für Vereine, Schule und Kirche, zugleich ein kirchengeschichtliches Nachschlage- und Erbauungsbuch für die katholische Familie. Einsiedeln [u.a.] Benziger & Co.A.G.. 
  • August Franzen: Pregled povijesti Crkve, Kršćanska sadašnjost – Glas koncila, Zagreb 1970. (po: Kleine Kirchengeschichte, Herder-Bücherei Bd. 237/238. Freiburg i. B. 1968 (2. izdaja).

Spoljašnje poveznice

(en)
(it)
(fr)
(de)