Oujda

Oujda čita se Udžda (berberski: ⵡⴻⵊⴷⴰ / wəʒda, arapski: وجدة‎) je grad u Maroku od 494,252 stanovnika.[1]Ona je i administrativni centar vlastite provincije.

Oujda
وجدة
Panorama grada
Panorama grada
Panorama grada
Koordinate: 34°41′N 1°54′W / 34.683°N 1.900°W / 34.683; -1.900
Država Maroko
Regije MarokaOriental
Površina
 - Ukupna96.4 km²[1]
Visina470[1]
Stanovništvo (2014.)
 - Grad494,252[1]
 - Gustoća5,129 stan./km²[1]
Vremenska zonaUTC+0 (UTC)
Poštanski broj60000
Karta
Oujda na mapi Maroka
Oujda
Oujda
Pozicija Oujde u Maroku

Geografija

Oujda leži na krajnjem sjeveroistoku zemlje, pored alžirske granice[2] od koje je udaljena 15 km a do obale Sredozemnog mora 55 km. Iako ima ostatke drevnih bedema i fortifikacija Oujda danas ima izgled modernog grada, širokih bulevara i velikih parkova.[2]

Historija

Centar grada
Moderni dio grada

Oujdu su osnovali Berberi 944. nakon tog napadali su je u valovima i razarali Arapi i Turci, toliko često da je zbog tog stekla nadimak Madīnat al-Ḥairah (Grad straha).[2] U jednom od današnjih predgrađa (nekadašnjoj oazi) po lokalnoj legendi nalazi se grob Sidi Yahia to je lokalno ime za Jahju ibn Zakarija odnosno Ivana Krstitelja.[2]

Kod Oujde se 1844. zbila Bitka kod Islya, u kojoj je francuska kolonijalna vojska porazila snage marokanskog sultana. Na njen razvoj značajno je utjecalo rudarstvo u rudnicima južno od grada gdje se iskapao ugljen, olovo i cink.[2]

Današnja Oujda je prije svega trgovački centar svoje okolice i pogranična stanica, mjesto gdje se spajaju marokanska i alžirska željeznička mreža.[2] Pored toga grad ima i međunarodni aerodrom a sa ostalim gradovima u zemlji povezan je i dobrom cestom i željeznicom preko Taza.[2]

Privreda

Kako leži u plodnoj ravnici, Oujda je centar poljoprivrednog kraja u kom se uzgajaju žitarice (najviše pšenica), masline i grožđe. I stočarstvo (ovčarstvo i kozarstvo) je solidno razvijeno, a samonikle esparto trave (sirovina za celulozu i papir) ima posvuda pa se izvozi.[2]

Kod Jerada leže velike naslage antracitnog ugljena, a u nedalekom Touissitu iskapa se olovo, koje se tali i prerađuje u El-Heimeru.[2]

Pobratimski gradovi

Izvori

Vanjske veze