Sivi sokol
Sivi sokol ili sivi soko (lat:Falco peregrinus) je vrsta sokola sa širokim rasprostranjenjem. Ova vrsta obuhvata 17-19 podvrsti. Sivi soko je najbrža vrsta među pticama na zemlji; postiže brzinu do 389 km/h.[1]
| Sivi sokol | |
|---|---|
 | |
| Sivi soko | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Falconiformes |
| Porodica: | Falconidae |
| Rod: | Falco |
| Vrsta: | Falco peregrinus |
Karakteristike
- Mužjak
- dužina: 41 cm
- raspon krila: 95 cm
- težina: 550g
- Ženka
- dužina: 49 cm
- raspon krila: 114 cm
- težina: 1200 g
Sivi soko se hrani pticama, najčešće golubovima, patkama, vrapcima i slično. Pri obrušavanju dostiže brzinu u proseku od 350 km/h. Plijen lovi isključivo u zraku. Mužjak sivog sokola, kao i kod većine ptica grabljivica, je za jednu trećinu manji nego ženka. Boju stiče oko godinu dana od izleganja, dok su mladunci tamno smeđe boje[2]. Gnijezdi se na planinskim liticama i kao i druge vrste sokola svoje gnijezdo ne pravi sam, nego koristi napuštena gnijezda drugih ptica.[3]
Opisane su brojne podvrste sivog sokola (Falco peregrinus), njih 19 priznaje Handbook of the Birds of the World (1994).[4] Spada u skupinu najmanje ugroženih po IUCN klasifikaciji.[5]
Razmnožavanje
Krajem marta, ili početkom aprila (ili u julu i augustu na južnoj hemisferi) ženka obično polaže 3-4 jajeta u gnijezdima na liticama.[6] Gnijezda nisu činjena od donešenog materijala, već su iskopana, bilo u zemlji, šljunku ili pijesku.[7] Jaja su izdužena i pjegava. Srednja veličina iznosi 52x40 mm.
Inkubacija traje oko 30 dana. Na jajima sjede oba roditelja. Poslije izlijeganja, mladi ostaju u gnijezdu 35-40 dana. Poslije napuštanja gnijezda, roditelji se o mladima brinu još oko 60 dana. Samo jedna trećina izlega preživi prvu zimu.
Podvrste i rasprostranjenost
Na našim prostorima dade se naći dvije vrte sivog sokola: F. p. peregrinus (srednjoeuropska podvrsta, zimovalica i selica) i F. p. brookei (sredozemna podvrsta, sjedilica). Na karti ispod je prikazano rasprostiranje svih 19 podvrsta, s tim da je ovdje navedeno kako su Kanarski sokol (F. p. madens) i Babilonski sokol (F. p. babylonicus) zasebne vrste od Sjevernoafričkog sokola (F. p. pelegrinoides):
Zaštita i odnos sa ljudima
Sivi soko je zbog upotrebe pesticida izrađenih na bazi organohlorida naročito DDT-a imao status ugrožene vrste u velikom delu svog areala tokom 1950-ih, 60-ih i 70-ih[8]. U poslednje vreme uspešno se sprovodi akcija veštačkog uzgajanja sivog sokola i vraćanje u odgovarajuća staništa.[9] Sokoli su korišteni (nekad više nego danas) u sokolarstvu, posebnom načinu lova koji zahtijeva treniranje sokola.[6][10] Urbanizacija je utjecala na gnežđenje sivog sokola: tako se gnezda mogu naći na vrhovima solitera, odašiljača, visećih mostova i sl.[11][12]
Vanjski linkovi
- European Peregrine Falcon Working Group
- Trag u prostoru: Saga o gospodarima brzine, RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal
