Sporazum iz Pariza (1783)

Sporazum iz Pariza 1783 je mirovni sporazum sklopljen 3. septembra 1783. u Parizu između Kraljevstva Velika Britanija s jedne strane i Sjedinjenih Američkih Država, Francuske i Španjolske s druge strane.[1]

Sporazum iz Pariza
Sporazum iz Pariza

Slika Benjamina Westa

Generalno
Tip sporazumamirovni ugovor
Potpisivanje3. septembar 1783.
Pariz, Francuska
Stupanje na snagu12. maj 1783.
Stranke
Strana 1Strana 2
Strane UK SAD
 Francuska
 Španjolska
PotpisniciDavid Hartley
Richard Oswald
John Jay
John Adams
Benjamin Franklin
Henry Laurens
William Temple Franklin

Historija i karakteristike

To je ime za nekoliko mirovnih sporazuma kojima je završio Američki rat za nezavisnost i Američka revolucija, koje su potpisali predstavnici Kraljevstva Velike Britanije s jedne strane a s druge predstavnici Sjedinjenih Američkih Država, Francuske i Španjolske [1]Prije tog završnog čina - 30. novembra 1782. sklopljen je u Parizu nakon dugih pregovora - Preliminarni sporazum, kog često zovu Preliminarni pariški sporazum, između Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država.[1]

Nakon tog su 3. septembra 1783. potpisana tri sporazuma, prvi između Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, drugi između Britanije i Francuske i treći između Britanije i Španjolske. Amerikanci su potpisali sporazum u Parizu, a Francuzi i Španjolci u Versaillesu.[1]

Nizozemska i Velika Britanija sklopile su Preliminarni sporazum 2. septembra 1783 i definitivni sporazum 20. maj 1784.[1]

Prema klauzulama tog Britansko-američkog sporazuma - Velika Britanija je priznala nezavisnost Sjedinjenih Američkih Država sa velikodušnom granicom na rijeci Mississippi, ali je zadržala Kanadu.Amerikancima je dozvoljeno ribarenje u vodama Newfoundlanda, a plovidba Mississippijem je proglašena slobodnom za obje strane. Kreditorima (bez obzira na to odakle su) garantirano je vraćanje dugova, a Kongres Konfederacije se obavezao da ć sa Lojalistima postupati pravično i da će im biti vraćena oduzeta imovina. (neke od ovih klauzula kasnije su postale kamen smutnje i sporova.)[1]

Britanija je Francuskoj predala Tobago i Senegal, Španjolska je zadržala najveći dio Floride, ali je Nizozemska loše prošla, jer je morala prepustiti indijsku luku Nagapatnam Velikoj Britaniji, a usto je morala dopustiti britanskim brodovima slobodnu plovidbu po Molučkim otocima.[1]

Izvori

Vanjske veze