Tongeren

Tongeren (francuski: Tongres) je grad i općina od 31,224 stanovnika[1] na istoku Belgije u Flandrijskoj regiji u Provinciji Limburg.On je i administrativni centar Arondismana Tongeren.

Tongeren
Centar grada
Centar grada
Centar grada
Koordinate: 50°47′N 05°28′E / 50.783°N 5.467°E / 50.783; 5.467
država Belgija
RegijaFlandrija
ProvincijaLimburg
ArondismanTongeren
Vlast
 - gradonačelnikPatrick Dewael
Površina
 - Ukupna87.6 km²[1]
Stanovništvo (2021.)
 - Grad31,224[1]
 - Gustoća356.4 stan. / km²[1]
Vremenska zonaUTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj3700[1]
Pozivni broj012[1]
Karta
Tongeren na mapi Belgije
Tongeren
Tongeren
Tongeren na karti Belgije

Geografske karakteristike

Tongeren leži duž rijeke Jeker, sjeverozapadno od Liègea.

Historija

Ostatci rimskih bedema

Tongeren je najstariji grad u Belgiji, koji je bio važan još za Antičkog Rima kad se zvao Aduatuca Tungrorum, po germanskom plemenu Tungri (Tongri) čija je prijestolnica bio. Proslavio se 54. kao centar pobune protiv Rima. Sve do 4. vijeka bio je biskupski grad.[2]

U svojoj burnoj prošlosti opljačkali su ga Salijski Franci u 4. vijeku, nakon njih Atila 451., Normani 881., vojvoda od Brabanta 1212. i Kraljevina Francuska 1677.[2]

Privreda

Kako se nalazi u u plodnoj regiji Hesbaye Tongeren je grad prehrambene industrije i proizvoda namjenih poljoprivredi (umjetno gnojivo mašine).Važan je trgovački centar specijaliziran za voće (jabuke, trešnje, šljive) i stoku.[2]

Znamenitosti

Danas je najslavnija znamenitost beginaž (samostan za redovnice laikinje) koji je 1998. uz 13 drugih iz Belgije uvršten na UNESCO-vu listu svjetske baštine kao lokalitet Flandrijski Béguinage.[2]

Pored fragmenata rimskih i srednjovjekovnih bedema, značajna je i crkva sv.Marije iz 1240. sa romaničkim klaustrom, i gradska vijećnica iz 1737. primjer je regionalnog stila mosan, koji je cvjetao u dolini rijeke Meuse.U okolici ima nekoliko starih zamaka, od kojih su najimpresivniji; Ouden Biesen, Betho i Hex.[2]

Pobratimski gradovi

Tongeren ima ugovore o prijateljstvu sa slijedećim gradovima;[3]

Izvori

Vanjske veze