Vanilija
Vanilija je zapravo aroma koja se dobija iz mahunastog ploda biljke vanilija planifolia povijuše iz roda orhideja.
| Vanilija | |
|---|---|
 | |
| Mahuna vanilije | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Liliopsida |
| Red: | Asparagales |
| Porodica: | Orchidaceae |
| Potporodica: | Epidendroideae |
| Tribus: | Vanilleae |
| Podtribus: | Vanillinae |
| Rod: | Vanilla Miller |
Riječ vainilla je španjolskog porijekla, a znači mala mahuna.[1]
Opis i porijeklo vanilije
Španjolski konkvistador Hernán Cortés je oko 1520. prvi upoznaoevopljane sa vanilijom i čokoladom, kad se upoznao s tim plodovima u Meksiku. Jedan od njegovih oficira, je nakon što su zarobili astečkog kralja Montezumu, primjetio da on pije chocolatl (piće napravljeno od zrna kakaovca i meda sa vanilijom). Španjolcima se toliko dopalo to piće da su ga odnjeli u Španjolsku. Vanilija je postala pravi hit oko 1700. po cijeloj Evropi. Meksiko je postao najveći proizvođač vanilije puna tri vijeka.[2]
Pokušaji da se vanilija presadi u druge krajeve, dugo su ostali bez rezultata, jer su njen pelud raznosile jedino posebne meksičke pčele - melipona. Takvo stanje vladalo je sve do 1837., kad je belgijski botaničar Charles François Antoine Morren otkrio metodu umjetnog oprašivanja bilja. Ipak njegova metoda je bila financijski neisplativa. [3] Onda je 1841, Edmond Albius, 12 godišnji rob sa Reuniona u Indijskom oceanu, otkrio način ručnog oprašivanja vanilijina cvijeta, i to je omogućilo njegovo širenje po svijetu.[4]
Nakon Meksika, vanilija se počela uzgajati na Madagaskaru i susjednim komorskim otocima, Reunionu i Polineziji (Tahiti). Beru se nedozreli plodovi (jer se zreli plodovi raspucaju), suše se na suncu ili ispiru u vrućoj vodi. Zatim se zamataju u vunene pokrivače, da se izazove zrenje i vrenje i mahune postaju tamnosmeđe. Tokom vrenja na površini mahuna razvijaju se vrlo sitni bijeli kristalići, tzv. - vanilin.Vanilija ima intenzivan i ugodan miris. Po Evropi se najviše prodaje vanilija iz Madagaskara i otoka u Indijskom oceanu, a najfinije vrste nose oznaku burbonska vanilija (po starom francuskom imenu za otok Reunion - Île Bourbon). Duljina mahune je od 10 do 22 cm. Kvalitet mahune određuje se po dužini ploda i njegovoj elastičnosti, kao i po boji - što je plod tamniji i sjajniji, ima više - vanilina, i kvalitetniji je. Vanilin brzo hlapi, pa se kod izuzetno kvalitetnih plodova svaka mahuna pakira u staklenu ili plastičnu ambalažu s dobrim zatvaračem.
Proizvodnja i upotreba vanilije
| Zemlja | Proizvodnja (tona) | % |
|---|---|---|
 Madagaskar | 6 200 | 58% |
 Filipini | 2 399 | 23% |
 Kina | 1 000 | 9% |
 Meksiko | 306 | 2% |
 Turska | 192 | 2% |
 Tonga | 144 | 1% |
 Uganda | 195 | 2% |
 Komori | 65 | 0.6% |
 Francuska Polinezija | 50 | 0.5% |
 Reunion | 23 | 0.2% |
 Malavi | 20 | 0.2% |
 Portugal | 10 | 0.09% |
 Kenija | 8 | 0.08% |
| Gvadalupa | 8 | 0.08% |
 Zimbabve | 3 | 0.03% |
| Izvor: FAO|UN Food & Agriculture Organization[5] | ||
Vanilija je uz šafran najskuplja mirodija, i puno se koristi u slastičarstvu, kod izrade kolača, nekih vrsta peciva, čokolade pa i u proizvodnji likera. Vanilija se u slastičarstvu koristi kao mahuna - koja se nariba po slasticama zbog arome, ali puno više kao gotova mješavina sa šećerom. Postoje dvije vrste mješavina od šećera i vanilije:
- vanila šećer, koji sadrži 90% šećera u prahu i 10% vanilijinog praška
- vanilin šećer, koji sadrži 99% šećera u prahu i 1% vanilina (etil vanilin) dobiven sintetičkim putem.
