Droplja
Droplje, uključujući florikane i korhanse, velike su, kopnene ptice koje uglavnom obitavaju u suvim travnatim oblastima i na stepama Starog sveta. One rastu u opsegu dužina od 40 do 150 cm (16 do 59 inča). One čine porodicu Otididae (ranije poznatu kao Otidae). Droplje je svejedi i oportunisti, one jedu lišće, pupoljke, semenke, voće, sitne kičmenjake i beskralježnjake.[1] Trenutno je prepoznato 26 vrsta.
Droplja Vremenski raspon: | |
---|---|
Ardeotis kori | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Kladus: | Otidimorphae |
Red: | Otidiformes Wagler, 1830 |
Porodica: | Otididae Rafinesque, 1815 |
Rodovi | |
| |
Sinonimi | |
|
Opis
Droplje su poprilično velike s dve najveće vrste, kori dropljom (Ardeotis kori) i velikom dropljom (Otis tarda), koje se često navode kao najteže leteće ptice na svetu. U obe najveće vrste, veliki mužjaci mogu da premaše težinu od 20 kg (44 lb), teže oko 13,5 kg (30 lb) u proseku, i mogu da dosegnu ukupnu dužinu od 150 cm (59 in). Najmanja vrsta je mala smeđa droplja (Eupodotis humilis), duga je oko 40 cm (16 in) i prosečno je teška oko 600 g (1,3 lb). Kod većine droplji mužjaci su znatno veći od ženki, često oko 30% duži i ponekad više nego dvostruko teži. Oni spadaju među najviše polno dimorfne grupe ptica.
Krila imaju 10 primarnih i 16–24 sekundarnih pera. U repu ima 18–20 pera. Perje je pretežno neupadljivo.[1]
Ponašanje i ekologija
Droplje su omnivorne. One se hrane uglavnom semenom i beskičmenjacima. Gnezda stvaraju na zemlji, što čini njihova jaja i potomstvo često vrlo ranjivim na predaciju. One stabilno hodaju na snažnim nogama i velikim nožnim prstima, kljucajući na hranu dok idu. Većina radije trči ili hoda nego da leti. One imaju dugačka široka krila sa prstastim vrhovima i upečatljivim obrascom leta. Mnoge imaju zanimljive rituale parenja, poput naduvavanja grlnih vrećica ili uzdignutih složenih pernatih kresta. Ženka snese tri do pet tamnih, pegavih jaja na gomili krhotina na zemlji, i inkubira ih sama.[2]
Evolucija
Genetsko datiranje ukazuje da su se droplje razvile pre oko 30 miliona godina u južnoj ili istočnoj Africi, odakle su se raširile u Evroaziju i Australiju.[3]
Taksonomija
Familiju Otididae je uveo (kao Otidia) francuski polihistor Konstantin Samjuel Rafinesk 1815. godine.[4][5][6]
Filogenija Otididae[7] | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Familija Otididae[8]
- Rod †Gryzaja Zubareva 1939
- †Gryzaja odessana Zubareva 1939
- Rod †Ioriotis Burchak-Abramovich & Vekua 1981
- †Ioriotis gabunii Burchak-Abramovich & Vekua 1981
- Rod †Miootis Umanskaya 1979
- †Miootis compactus Umanskaya 1979
- Rod †Pleotis Hou 1982
- †Pleotis liui Hou 1982
- Potfamilija Lissotinae Verheyen 1957 non Benesh 1955
- Rod Lissotis Reichenbach 1848
- Lissotis hartlaubii (Heuglin 1863)
- Lissotis melanogaster (Rüppell 1835)
- L. m. notophila Oberholser 1905
- L. m. melanogaster (Rüppell 1835)
- Rod Lissotis Reichenbach 1848
- Potfamilija Neotinae Verheyen 1957
- Rod Neotis Sharpe 1893
- Neotis nuba
- Neotis ludwigii
- Neotis denhami
- N. d. denhami
- N. d. jacksoni
- N. d. stanleyi
- Neotis heuglinii
- Rod Ardeotis Le Maout 1853
- Ardeotis arabs (Linnaeus 1758)
- A. a. lynesi (Bannerman 1930)
- A. a. stieberi (Neumann 1907)
- A. a. arabs (Linnaeus 1758)
- A. a. butleri (Bannerman 1930)
- Ardeotis australis (Gray 1829)
- Ardeotis nigriceps (Vigors 1831)
- Ardeotis kori (Burchell 1822)
- A. k. struthiunculus (Neumann 1907)
- A. k. kori (Burchell 1822)
- Ardeotis arabs (Linnaeus 1758)
- Rod Neotis Sharpe 1893
- Potfamilija Otidinae Gray 1841
- Rod Tetrax Forster 1817
- †T. paratetrax (Bocheński & Kuročkin 1987)
- Tetrax tetrax (Linnaeus 1758) Forster 1817
- Rod Otis Linnaeus 1758
- †O. bessarabicus Kessler & Gal 1996
- †O. hellenica Boev, Lazaridis & Tsoukala 2014
- Otis tarda Linnaeus 1758
- O. t. tarda Linnaeus 1758
- O. t. dybowskii Taczanowski 1874
- Rod Chlamydotis Lesson 1839
- †C. affinis (Lydekker 1891a) Brodkorb 1967
- †C. mesetaria Sánchez Marco 1990
- Chlamydotis macqueenii (Gray 1832)[9]
- Chlamydotis undulata (Jacquin 1784)
- C. u. fuertaventurae (Rothschild & Hartert 1894)
- C. u. undulata (Jacquin 1784)
- Rod Houbaropsis Sharpe 1893
- Houbaropsis bengalensis (Statius Müller 1776) Sharpe 1893
- H. b. bengalensis (Statius Müller 1776) Sharpe 1893
- H. b. blandini Delacour 1928
- Houbaropsis bengalensis (Statius Müller 1776) Sharpe 1893
- Rod Sypheotides Lesson 1839
- Sypheotides indicus (Miller 1782) Lesson 1839
- Rod Lophotis Reichenbach 1848
- Lophotis ruficrista (Smith 1836)
- Lophotis savilei Lynes 1920
- Lophotis gindiana (Oustalet 1881)
- Rod Eupodotis Lesson 1839
- Eupodotis humilis (Blyth 1855)
- Eupodotis vigorsii (Smith 1831)
- E. v. namaqua (Roberts 1932)
- E. v. vigorsii (Smith 1831)
- Eupodotis rueppellii (Wahlberg 1856)
- E. r. fitzsimonsi (Roberts 1937)
- E. r. rueppellii (Wahlberg 1856)
- Eupodotis caerulescens (Vieillot 1820)
- Eupodotis senegalensis (Vieillot 1821)
- E. s. barrowii (Gray 1829)
- E. s. canicollis (Reichenow 1881)
- E. s. erlangeri (Reichenow 1905)
- E. s. mackenziei White 1945
- E. s. senegalensis (Vieillot 1821)
- Rod Afrotis Gray 1855
- Afrotis afra (Linnaeus 1758)
- Afrotis afraoides (Smith 1831)
- A. a. etoschae (Grote 1922)
- A. a. damarensis Roberts 1926
- A. a. afraoides (Smith 1831)
- Rod Tetrax Forster 1817
Status and conservation
Droplje su društvene izvan sezone uzgoja, ali su vrlo oprezne i teško im je pristupiti na otvorenim staništima, koja preferiraju.[10] Većina vrsta je u opadanju ili je ugrožena gubitkom staništa i lovom, čak i tamo gde su nominalno zaštićene.
Ujedinjeno Kraljevstvo
Nekada su ove ptice bile uobičajene i izobilno prisutne na Solsberskoj visoravni. Posljednja droplja u Britaniji uginula je oko 1832. godine, ali se ove ptice ponovo uvode kroz serije pilića uvezenih iz Rusije.[11] Zadnje droplje su u Britaniji umrle oko 1832. godine, ali se one ponovo uvode kroz serije pilića uvezenih iz Rusije.[10] Godine 2009, u Britaniji su se prvi put nakon više od 170 godina izlegla dva velika ptića velike droplje.[12] Ponovno uvedene droplje takođe su izlegle ptiće 2010. godine.[13]
Reference
Literatura
- Bota, Gerard, et al. Ecology and conservation of Steppe-Land birds. International Symposium on Ecology and Conservation of Steppe-land birds. Lynx Edicions 2005 Архивирано на сајту Wayback Machine (19. новембар 2018). 343 pages. ISBN 84-87334-99-7.
- Chisholm, Hugh, ур. (1911). „Bustard”. Encyclopædia Britannica (на језику: енглески) (11 изд.). Cambridge University Press.
- Knox, Alan G.; Martin Collinson; Andreas J. Helbig; David T. Parkin; George Sangster (oktobar 2002). „Taxonomic recommendations for British birds”. Ibis. 144 (4): 707—710. doi:10.1046/j.1474-919X.2002.00110.x.
- Sibley, Charles G.; Jon E. Ahlquist (1990). Phylogeny and Classification of the Birds: A Study in Molecular Evolution. New Haven: Yale University Press. ISBN 978-0-300-04085-2.
- Hackett, SJ; et al. (2008). „A phylogenomic study of birds reveals their evolutionary history”. Science. 320 (5884): 1763—1768. Bibcode:2008Sci...320.1763H. PMID 18583609. doi:10.1126/science.1157704.
- Jarvis, Erich D; et al. (2014). „Whole-genome analyses resolve early branches in the tree of life of modern birds”. Science. 346 (6215): 1320—1331. Bibcode:2014Sci...346.1320J. PMC 4405904 . PMID 25504713. doi:10.1126/science.1253451.
- Gill, Frank; Donsker, David, ур. (2019). „Turacos, bustards, cuckoos, mesites, sandgrouse”. World Bird List Version 9.2. International Ornithologists' Union. Приступљено 26. 6. 2019.
Spoljašnje veze
- Bustard videos Архивирано на сајту Wayback Machine (11. април 2016) on the Internet Bird Collection