Šiizam

Šiitski islam ili Šiizam (arapski: شيعة) je druga po veličini islamska denominacija.

Šija je skraćenica od Ši'at Ali (Alijina stranka). Šiiti su sljedbenici Alije ibn Ebu-Taliba, koji je bio rođak i zet islamskog Poslanika Muhammeda i otac Muhammedovih jedinih potomaka. On je bio starješina Ehli-bejta, Poslanikovog doma poslije njegove smrti. Šiitski muslimani vjeruju da je Alija direktni nasljednik i vođa svih muslimana poslije Poslanikove smrti,^[1][2] te da mu je nepravdom to mjesto uskraćeno. Sunitski muslimani vjeruju da je Ebu-Bekr, prvi halifa poslije Muhammeda legitimno dobio vodstvo nad hilafetom.

Ovaj pogled je prvenstveno u suprotnosti sa stavom sunitskog islama, čiji sljedbenici vjeruju da Muhammed nije imenovao nasljednika prije svoje smrti i smatraju Ebu-Bekra, kojeg je grupa starijih muslimana u Sakifi postavila za halifu, prvim zakonitim (rašidun) halifom nakon Muhammeda.^[3] Pristaše šijatskog islama nazivaju se šijitski muslimani, šiiti, ili jednostavno šije.^[4]

Šiitski islam je zasnovan na hadiskom izvještaju u vezi s Muhammedovom izjavom o događajima na Gadir-Humu.^[1][5][6] Šiitski muslimani vjeruju da je Alija, Muhammedov rođak i zet, trebao biti imenovani nasljednik Muhammeda kao islamskog duhovnog i političkog vođe.^[1][7] Ovo vjerovanje se kasnije razvilo u koncept imama, ideju da su određeni Muhammedovi potomci, Ehli-bejt, zakoniti vladari ili imami,^[7] za koje šiitski muslimani vjeruju da posjeduju poseban duhovni i politički autoritet nad muslimanskom zajednicom.^[1][8] Iako postoji mnogo šiitskih sekti, moderni šiitski islam je podijeljen u dvije glavne grupe: Dvanaestorice i Ismailije, pri čemu su Dvanaestorice najveća i najutjecajnija grupa među šiiatskim muslimanima.^[9][10][11]

Šiitski islam je druga najveća grana islama, koju slijedi 10-15% svih muslimana.^[12] Dvanaestorice su najveća grana šiitskog islama,^[13] koji čini oko 85% svih šiiitskih muslimana.^[14]