Bičari

Eukariotski bičevi su mikrotubulama u karakterističnom aranžmanu, s devet spojenih parova koji okružuju dva centralna pojedinačja. Ovi nastaju iz baznih tjelašaca. Kod U nekih, bučevi direktno ubacuju hranu u citostom ili usta, gdje se proguta I ide u hranljivu vakuolu. Bičevi često podržavaju dlake, pod nazivom mastigoneme ili sadrže štapiće. Njihova ultrastruktura ima važnu ulogu u klasifikaciji eukariota.

Među protoctistnim i mikroskopskim životinjasma, bičari su organizmi sa jednim ili više bičeva, kao organela za kretanje. Neki ćelije u viših organizama mogu također imati bičeve, kao naprimjer spermatozoidi većine filuma. Cvjetnice ne proizvode bičaste ćelije, ali paprati, mahovine, elene alge, a neke golosemenjače i usko srodne biljke ih imaju. Isto tako, većina gljiva ne proizvode ćelije sa flagelama, ali primitivni gljivični hitridi da. Mnogi protisti imaju oblik jednoćelijskih flagelata.

Slijedi pregled pojava bičastih ćelija među eukariotima, kao specijaliziranih ćelija višećelijskih organizama ili kao faza životnog ciklusa (vidi i članak: bič):^[3][4]

• Archaeplastida: većina zelenih algi (zoospore i muški gameti, izuzev Zygnematophyceae), Bryophyta (muški gameti), paprati (muški gameti), neke golosjemenjače (cikade i Ginkgo, kao muški gameti).
• Stramenopiles: centrične diatomejes (muški gameti), smeđe alge (zoospore i gameti), Oomycetae (bespolne zoospore i gameti), hifohitridi (zoospore), Labyrinthulomycetes (zoospore), neke Chrysophyte, Xanthophyte i Eustigmatophyte.
• Alveolata: neke apikompleksani (gameti)
• Rhizaria: neke Radiolaria (vjerovatno gameti),^[5] Foraminifera (kao gameti)
  • Cercozoa: Phytomyxea (zoospore i gameti),
    *Chlorarachniophyte (zoospore)
• Amoebozoa: Myxogastrida (zoospore)
• Opisthokonta: većina metazoa (muški gameti, epitel hoanociti), hitridna gljive (zoospore i gameti)
• Excavata: neke Acrasida (Pocheina, kao zoospore)^[6]

Prema statijim klasifikacijama, protozoa bičari su bili svrstani u Flagellata (= Mastigophora), ponekad podijeljene u Phytoflagellata (= Phytomastigina) i Zooflagellata (= Zoomastigina). They were sometimes grouped with Sarcodina (ameboidi) u Sarcomastigophora.

Danas se zna da je ova grupa izuzetno polifiletska. U modernoj klasifikacij protista, glavni bičarski taksoni se nalaze u sljedećim eukariotskim grupama, koje uključuju i ne-bičarske oblika:

• A: autotrofni;
• H: slobodnoživući heterotrofni;
• P: parazitski;
• S: simbiotski:^[7][8]
• Archaeplastida: Volvocales (A/F), Prasinophyte (A), Glaucophyta (A)
• Stramenopiles: Bicosoecida (H), Proteromonadidae (H), Opalinidae (H), većina Chrysophyceae (A/H), dio grupe Xanthophyte (A), Raphidophyte (A), Silicoflagellate (A), Ciliophryida (H), Pedinellida (A/H)
• Alveolata: Dinoflagellata (A/H), Colpodella (H)
• Rhizaria -
  • Cercozoa: Cercomonadidea (H), Spongomonadea (H), Thaumatomonadida (H), Glissomonadida (H), Cryomonadida (H), Heliomonadida (H), Ebriida (H)
• Amoebozoa: Multicilia (H), Phalansterium (H), neke Archamoebae (H/S)
• Opisthokonta: Choanoflagellata (H)
• Excavata
  • Discoba: Jakobida (H), Kinetoplastea (Bodonida (H/P), Rrypanosomatida (P), Euglenida (H/A), neke Heterolobosea (P/F/S)
  • Metamonada: Diplomonadida (P/F), Retortamonada (S), Preaxostyla: Oxymonada (S) Trimastix (H), Parabasalida (Trichomonada, P/S, Hypermastigida (S)
• Eukaryota  : Haptophyte (H/A), Cryptophyceae (F/A), Katablepharida (H), Apusozoa: Apusomonadida (H), Ancyromonadida (H), Spironemidae (H), Collodictyonidae (H), Phyllomonas (F) i oko 100 rodova.^[9]

Iako su taksonomske grupe Flagellata napuštene, termin je opstao na snazi kao opis nivoa organizacije. Amoeboflagelate (npr. rizopodnog roda Cercomonas , neki amebozoe Archamoebae, neki fosilne Heterolobosea) imaju specifičan tip bičasto / amoeboidne organizacije, u kojoj ćelije mogu imati flagele i pseudopodije (lažne nožice), istovremeno ili sekvencijalno, dok helioflagelate (npr. cerkozojske Heliomonadida, Pedinellida i Ciliophora ) imaju šibati bičevi/zrakastu organizaciju.^[10]

• Trepljari
• Protisti

• Flagellata na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)
• Leadbeater, B.S.C. & Green, J.C., eds. (2000). The Flagellates. Unity, diversity and evolution. Taylor and Francis, London.