Opisthokonta

Zajednička karakteristika opistokonta je su bičaste ćelije, poput spermatozoida većine životinja i spore hitridnih gljiva, sa samo jednim "opisto" (stražnjim) bičem. Upravo ova karakteristika grupi daje ime. Suprotno tome, ćelije flagelata u drugim eukariotskim grupama pokreću jedan ili više prednjih flagela. Međutim, u nekim skupinama opisthokonta, uključujući većinu gljiva, ćelije su se potpuno izgubile.^[3]

Karakteristike opistokonta uključuju opća svojstva kao što su

• sinteza vanćelijskog hitina u egzoskeletu, zidu cisti / spora ili ćelijskom zidu vlaknastog tijela i hifa;
• vančelijska digestiju supstrata sa osmotrofnom apsorpcijom hranljivih sastojaka; i
• drugi ćelijski biosintetski i metabolički put.
  Rodovi u osnovi svakog kladusa su ameboidni i fagotrofni.^[8]

Bliske odnose životinja i gljiva sugerirao je Thomas Cavalier-Smith, 1987.,^[9] koji je koristio neformalno ime Opisthokonta (formalni naziv je 1956. koristio za Chytridiomycota od Copelanda), a podržale su ga i kasnije genetičke studije.^[10]

Rane filogenije su postavile gljive u blizini biljaka i drugih grupa koje imaju mitohondrije sa ravnim kristama (grebenima), ali taj karakter varira. U novije vrijeme govorilo se da su holoza (životinje) i holomikota (gljive) međusobno mnogo bliže nego biljkama, jer opisthokonti imaju trostruko spajanje karbamoil-fosfat sintetaze, dihidroorotaze i aspartat karbamoiltransferaza kojih nema nije u biljkama, a biljke imaju fuziju timidilat sintaza i dihidrofolat reduktaza kojih nema u opistokontima. Životinje i gljive su također bliže amebama nego biljkama, a biljke su bliže supergrupi SAR protista nego životinjama ili gljivama. Životinje i gljive su heterotrofi, za razliku od biljaka, i dok su gljive sesilne poput biljaka, postoje i sesilne životinje.

Cavalier-Smith i Stechmann ^[11] tvrde da su se netrepljasti eukarioti kao što su opistokonte i Amoebozoa, skupno zvani Unikonta, odvojili od ostalih dvotrepljastih eukariota, nazvanih Bikonta, nedugo nakon što su se pojavili.

Opistokonte se dijele na Holomycota ili Nucletmycea (gljive i svi organizmi koji su bliže gljivama nego životinjama) i Holozoa (životinje i svi organizmi koji su bliže životinjama nego gljivama); još nije identificiran opistokont baziran na razdvajanje Holomycota / Holozoa. Taksonomiju opistokonti su u velikoj mjeri riješili Torriella et al.^[12] Holomycota i Holozoa sastavljene su od slijedećih grupa:

• Holomycota (Gljivolike)
  • Fungi
    • uključuju:
      • Chytrida (bičari, gljive sa zoosporama)
      • Fonticula^[13] (Filogenija novijih radova smatra ih dijrlovima Cristidiscoidea, sestrinske grupe gljiva)
      • Hyaloraphidium (prethodno smatran da je zelena alga, sada se svrstava u gljive)
      • Microsporidia (prethodno u Apicomplexia)
      • Nucleariida (Novija filogenija smatra ih dijelom Cristidiscoidea, sestrinske grupe gljiva)
    • Isključujući:
      • Labyrinthulomycetes (sluzave mreže) (uključene u supergrupu SAR)
      • Myxogastria (sada u Amoebozoa)
      • Oomycete (vodene plijesni) (sada u supergrupi SAR)
  • Rozellida (pozicija neizvjesna)
• Holozoa (Životinjolike)
  • Corallochytrium (bivše Heterokonta)
  • Filozoa
    • Animalia
    • Choanoflagellata (bičari, renije uključeni u Protozoa)
    • Filasterea
  • Mesomycetozoea
    • Amoebidiales (bivše Trichomycete)
    • Dermocystida (smatrane paratzitskim gljivama ili Sporozoa)
    • Eccrinales (bivše Trichomycete)
    • Ichthyophonida (ranije smatrane parazitskim gljivama incertae sedis)

Filogenija

Hoanoflagelati imaju kružni mitohondrijski DNK genom s dugim međugenskim regijama. Oko četiri puta je veći od životinjskih mitohondrijskih genoma i sadrži dvostruko više gena koji kodiraju proteine.Čini se da je Corallochytrium vjerovatno bliže gljivama nego životinjama, na osnovu prisustva ergosterola u membranama i sposobnosti za sintezu lizina putem puta AAA.Oblici sa ihtiosporama imaju deleciju dvije aminokiseline u svom genu EEF1A1, koji se smatra karakterističnim za gljive. Njihov genom je dug >200 kilobaznih pairova, sa nekoliko stotina linearnih hromosoma.U slijedećem filogenetskom stablu prikazano je koliko su se miliona miliona godina (Mya) kladusi razdvajali u novije grane. Stablo Holomycota prikazano je prema Tedersoo-u et al.^[14]{{clade|label1=Eukaryota

|1={{clade|label1=Bikonta|1=

|label3=Podiata|3={{clade |1=CRuM |label2=Amorphea/

|sublabel2=Unikonta|2={{clade|1=Amoebozoa |label2=Obazoa|2={{clade |1=Breviatea |2={{clade|1=Apusomonadida

|label2=Opisthokonta |sublabel2=1300 mya|2={{clade|label1=Holomycota|1={{clade|label1 = Cristidiscoidea|1=

|label2=Gljive/|sublabel2=Opisthosporidia|2={{clade|1=BCG2|2={{clade|1={{clade|2=Aphelida|1=[[Eumycota|Prave gljive }}|2=

}}}}

}}

|label2 =Holozoa|2=

}}

}}}}}}}}

|state2=double|2=Excavata }}|style1=font-size:80%;line-height:80%}}

Jedan pogled na velika carstva i njihove matične grupe.^[15]

• Bikonta
• Unikonta
• Supergrupa SAR

• Tree of Life Eukaryotes Arhivirano 29. 1. 2012. na Wayback Machine