Međuvladin panel za klimatske promjene
Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) jest međuvladino tijelo Ujedinjenih naroda odgovorno za unapređenje znanja o klimatskim promjenama uzrokovanim ljudskim djelovanjem.[1][2][3][4] Osnovali su ga 1988. godine Svjetska meteorološka organizacija (WMO) i Program Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP), a kasnije ga je odobrila Generalna skupština Ujedinjenih naroda.[5] Sa sjedištem u Ženevi, sastoji se od 195 država članica.[6][7]
IPCC pruža objektivne i sveobuhvatne naučne informacije o antropogenim klimatskim promjenama, uključujući prirodne, političke i ekonomske uticaje i rizike, te moguće opcije odgovora. Ne provodi originalna istraživanja niti prati klimatske promjene, već radi na periodičnom, sistematskom pregledu relevantne objavljene literature.[8][9] Hiljade naučnika i drugih stručnjaka dobrovoljno se javljaju da pregledaju podatke i sastave ključne nalaze u „Izvještaju o procjeni” za kreatore politike i širu javnost;[10] ovo je opisano kao najveći proces recenzije u naučnoj zajednici.[11]
IPCC je međunarodno prihvaćen autoritet za klimatske promjene, a oko njegovog rada se slažu vodeći klimatski naučnici, kao i vlade.[11][12] Njegovi izvještaji igraju ključnu ulogu u Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC),[8][13] s Petim izvještajem o procjeni koji u velikoj mjeri informiše značajni Pariski sporazum 2015.[14] IPCC je podijelio Nobelovu nagradu za mir 2007. s Alom Goreom za doprinos ljudskom razumijevanju klimatskih promjena.[15]
IPCC-om upravljaju njegove države članice, koje biraju biro naučnika koji će služiti tokom ciklusa procjene (obično šest do sedam godina); Biro bira stručnjake koje imenuju vlade i posmatračke organizacije za pripremu izvještaja IPCC-a.[16] IPCC podržava sekretarijat i razne "jedinice za tehničku podršku" iz specijaliziranih radnih grupa.[16]
Nakon izbora svog novog biroa 2015. godine, IPCC je započeo svoj šesti ciklus procjene, koji će biti završen 2022. godine. U augustu 2021, radna grupa za fizičke nauke IPCC-a objavila je svoj doprinos Šesti izvještaj o procjeni,[17] koji je The Guardian opisao kao "najveće upozorenje do sada" o "velikim neizbježnim i nepovratnim klimatskim promjenama",[18] tema je odjeknula od strane mnogih novina širom svijeta.[19] Tokom ovog perioda, IPCC je objavio nekoliko specijalnih izvještaja, uključujući Specijalni izvještaj o globalnom zagrijavanju od 1,5 °C, Specijalni izvještaj o klimatskim promjenama i kopnu (SRCCL) i Specijalni izvještaj o okeanu i kriosferi u klimi koja se mijenja ( SROCC). Shodno tome, šesti ciklus procjene je opisan kao najambiciozniji u historiji IPCC-a.[20]
Porijeklo i ciljevi
IPCC se razvio iz međunarodnog naučnog tijela, Savjetodavne grupe za gasove staklene bašte koju su 1985. osnovali Međunarodni savjet naučnih unija, Program Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP) i Svjetska meteorološka organizacija (WMO) kako bi pružili preporuke zasnovane na trenutnim istraživanja. Ova mala grupa naučnika nije imala resurse da pokrije sve složeniju interdisciplinarnu prirodu nauke o klimi. Vlada Sjedinjenih Država tražila je međunarodnu konvenciju o ograničenjima stakleničkih plinova, a pod konzervativnom Reaganovom administracijom izrazila je zabrinutost zbog neograničenog utjecaja nezavisnih naučnika ili tijela Ujedinjenih naroda kao što su UNEP i WMO. Vlada SAD-a bila je glavna snaga u oblikovanju IPCC-a kao autonomnog međuvladinog tijela u kojem su naučnici učestvovali i kao stručnjaci ali i kao zvanični predstavnici svojih vlada, koje bi proizvodilo izvještaje koje bi podržavali svi vodeći relevantni naučnici, a koji su potom morali postići konsenzus saglasnost svake vlade učesnice. Na ovaj način, IPCC je formiran kao hibrid između naučnog tijela i međuvladine političke organizacije.[2]
Ujedinjeni narodi su formalno podržali stvaranje IPCC-a 1988, navodeći činjenicu da bi "određene ljudske aktivnosti mogle promijeniti globalne klimatske obrasce, prijeteći sadašnjim i budućim generacijama potencijalno teškim ekonomskim i društvenim posljedicama", te da "kontinuirani rast atmosferskih koncentracija 'stakleničkih' plinova mogao bi dovesti do globalnog zagrijavanja s eventualnim porastom nivoa mora, čiji bi efekti mogli biti pogubni za čovječanstvo ako se ne preduzmu pravovremeni koraci na svim nivoima."[21] U tom cilju, IPCC je imao zadatak da pregleda recenziranu naučnu literaturu i druge relevantne publikacije kako bi pružio informacije o stanju znanja o klimatskim promjenama i njihovim posljedicama i uticajima.
Finansiranje
IPCC prima sredstva preko namjenskog fonda, osnovanog 1989. od strane Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) i Svjetske meteorološke organizacije (WMO). Povjerenički fond prima godišnje novčane doprinose vlada članica SMO, UNEP-a i IPCC-a; uplate su dobrovoljne i nije potreban određeni iznos. Administrativne i operativne troškove, kao što su sekretarijat i sjedište, obezbjeđuje SMO, koji također utvrđuje finansijske propise i pravila IPCC-a.[22] Komisija je odgovorna za razmatranje i usvajanje godišnjeg budžeta konsenzusom.
Reference
Vanjski linkovi
- Službeni sajt
- IPCC Data Distribution Centre Arhivirano 19. 5. 2016. na Wayback Machine Klimatski podaci i smjernice za njihovu upotrebu.