New Deal
New Deal (bs "nova raspodjela", "nova pogodba") bio je program iz 1933 godine za podsticanje američke ekonomije tokom Velike depresije. Pod predsjednikom Franklinom D. Rooseveltom uveden je niz mjera za zapošljavanje stanovništva kao i reforme finansijskog tržišta.[1]
Berzovni krah 1929.
U oktobru 1929. dogodio se krah na njujorškoj berzi, nakon što su ulagači masovno rasprodali dionice kupljene djelimično na kredit. Uslijedila je Velika depresija. Došlo je do masovnog zatvaranja preduzeća širom SAD-a. U 19. vijeku nezaposleni su obično tražili posao na zemljoradničkim posjedima, tehnološkim napretkom i mehanizacijom poljoprivrede 30-tih godina to više nije bilo moguće.[1]
Izbori 1932.
Glavna tema izborne kampanje 1932. u SAD-u bilo je efektivno rješenje masovne nezaposlenosti. Predsjednički kandidat republikanaca Herbert Hoover smatrao je da će se privreda oporaviti prirodnim efektima te se zalagao za mjere štednje.[1][2]:
"Prosperity is just round the corner" (bs."Blagostanje je odmah iza ugla")[3]
Franklin D. Roosevelt, kandidat demokrata, zalagao se za masovnu centralizaciju i ukidanje socijalne nepravde (New Deal). Roosevelt pobjeđuje na izborima. Britanski ekonom John M. Keynes uputio je pismo Rooseveltu koje je 31. decembra 1933 objavljeno u New York Timesu. U tom pismu Keynes predlaže Rooseveltu stimulisanje cjelokupne ekonomije pod nazivom "National Industrial Recovery Act", (NRA).[3]
New Deal
Finansiranje
Da bi se omogućilo finansiranje reformi vlada je podigla porez na dobit na 79% i porez na nasljedstvo 77%.[4]
Prvi dio
U roku od 3 mjeseca donesen je niz zakona za oživljavanje privrede (eng. First New Deal). Veliki broj ljudi zaposlen je u izgradnji javne infrastrukture: parkova, mostova, aerodroma i javnih ustanova. Broj nezaposlenih smanjen je sa 13 miliona (1933.) na 7 miliona pred početak Drugog svjetskog rata.[5] Donesene je Zakon o olakšici za farmere (eng. Agricultural Adjustement Act, AAA) kojim su dobijali subvencije, potrebne 1935-1938 dok je trajao sušni period (eng. Dust Bowl).
Drugi dio
Pod pritiskom desnih i lijevih grupacija Roosevelt uvodi niz privrednih i socijalnih mjera (eng. Second New Deal) za borbu protiv siromaštva, nezaposlenosti te stvaranje efikasne socijane mreže. Ustanova za potjecaj rada (eng. Work Progress Administration, WPA) postala je najvažnija institucija koja je nudila posao umjesto socijalne pomoći. Prave se škole, javne ustanove, kina, muzeji, pozorišta. U sklopu Saveznih projekata za pozorišta, umjetnost i pisanje (eng. Federal Theater Project, Federal Art Project i Federal Writers Project) upošljavaju se mnogi pisci, slikari, glumci i muzičari.Kao najvažnija reforma je uvođenje Zakona o socijalnom osiguranju (eng. Social Security Act). Time su preduzeća i uposleni uplaćivali uzajamni doprinos za penzionere, invalide i nezaposlene.[1]
Reforma finansijskog sektora
Carter Glass sekretar državnih finansija (eng. Treasure Secretary) i Henry B. Steagall pokrovitelj Komiteta banaka i valute (eng. House Banking and Currency Committee) predlažu 1933. zakon o reformi finansijskog sektora pod nazivom Glass-Steagallov zakon koji je 16. juna potpisan. Glass Steagallov zakon je razdvajao komercijalne poslove banaka od špekulacije (eng. investment banking).[6] Osniva se i fond za zaštitu depozita (eng .Federal Deposit Insurance Corporation, FDIC)[7] gdje svaka banka uplaćuje određeni doprinos za osiguranje štediša.
Planirani državni udar
15. marta 1933 izvršen je pokušaj atentata na Roosevelta, no hitac iz pištolja koji je ispalio Giuseppe Zangara ubio je Cermaka gradonačelnika Chicaga. 20. novembra 1934 pred Američkim kongresom pojavio se general-major Smedley D. Butler koji je upozorio da postoji zavjera protiv Roosevelta. Butler je pod zakletvom izjavio da su osobe iz finansijskog sektora planirale, po uzoru na Vajmarsku republiku i tadašnju Italiju , uvesti fašistički režim u SAD-u. Naveo je imućne porodice DuPont, Morgan, Raskob i Murphy koje su neredima i demonstracijama htjele svrgnuti Roosevelta. Nije moglo biti utvrđeno je li stvarno postojala zavjera i da li pokušaj atentata ima veze s tim.[8]
Kritika ekonoma
Ekonom Robert Murphy kritikuje Hoovera i Roosevelta zbog sprovođenja intervencionizma. Navodi da su mjere samo produžile krizu i oporavak tržišta. Uzrok krize vidi u politici Američke centralne banke koja je davala kredite s niskim kamatama za špekulaciju.[9] S tom tezom slaže se i Milton Friedman.[10]
Razno
1936. Roosevelt opet pobjeđuje na izborima, osvojivši veći broj glasova nego 1932.[1] Tada je u Madison Square Gardenu održao govor kojim je još jednom istakao značaj reformi tokom New Deala:
Morali smo se sukobiti sa starim protivnicima: monopolima privrede i finansija, bezobzirnim bankama, klasnim neprijateljstvom, partikuizmom, ratnim profiterima.Oni su vladu SAD-a smatrali samo oruđem za svoje poslove. Mi sada znamo da je vladavina organizovanog novca isto opasna kao i vladavina organizovane rulje. Nikad prije kao danas ove snage nisu bile ujedinjene protiv jednog kandidata. Složni su u svojoj mržnji na mene, tim sam zadovoljan.
Također pogledajte
Reference
Vanjski linkovi
- Keynsovo pismo Rooseveltu (de)
- New Deal (en)
- Historija USA (de)