Danski jezik
Danski jezik (ISO 639-3: dan) jezik je istočnoskandinavske podskupine u sjevernogermanskoj skupini germanskih jezika kojim govori otprilike šest milijuna ljudi. Najbliži mu je švedski jezik, osobito skonski dijalekt, ali imao je i velik utjecaj na pravopis norveškoga, koji mu je drugi najsrodniji jezik.
| Danski jezik | |
| dansk – det danske sprog | |
| Države |  Danska Ferski otoci Grenland Island Schleswig-Holstein |
| Regije | Uglavnom Sjeverna Europa |
| Govornici | 6 milijuna (2019.) |
| Razredba | indoeuropski germanski sjevernogermanski istočnoskandinavski danski |
| Službeni status | |
| Služben u | Danska Ferski otoci EU Njemačka (zaštićena manjina) |
| Ustanova | Dansk Sprognævn (Danski jezični odbor) |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1 | da |
| ISO 639-2 | dan |
| ISO 639-3 | dan |
| Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) | |
Govori se u Danskoj, ali također i u njemačkoj pokrajini Schleswig-Holstein (dan. Sydslesvig) te na Grenlandu i na Farskim otocima, mjestima gdje je danski službeni jezik uz grenlandski i ferojski zasebno. Manjim je dijelom zastupljen i na Islandu,[1] gdje se uči kao obavezan strani jezik u školama. Sveukupno ima oko 6 milijuna govornika prema podatcima iz 2019. godine.
Obilježja
Povijest
Po gramatičkom ustrojstvu i rječniku najbliži je norveškom standardu bokmål, što je posljedica dugotrajne državne zajednice u obliku Danske-Norveške te prethodeće Kalmarske unije.
Danski se razvio iz pranordijskoga jezika, čiji su prvi poznati runski natpisi nastali još u 3. stoljeću, zbog čega se danski jezik tog doba nije znatno razlikovao od švedskoga, norveškoga i islandskoga. Značajne promjene u jeziku nastale su tek u vikinškom razdoblju (otprilike 800. – 1050.).
Povijesno gledano, danski je jezik prošao tri glavne razvojne faze. Tako razlikujemo:
- starodanski (800. – 1100.)
- srednjodanski (1100. – 1500.)
- suvremeni danski jezik (1500. – danas)
Najveći utjecaj na danski jezik imao je donjonjemački za vrijeme Hanze (ponajviše u 14. i 15. stoljeću),[2][3][4] posebice zbog toga što je, vjeruje se, značajan dio kraljeva kasnog srednjeg vijeka govorio donjonjemački kao materinski jezik, bez ikakvoga znanja danskoga, poput dinastije Oldenburga, koji su u dansku monarhiju ušli krunidbom Kristijana I. 1449. godine. Iz upravo je tog razloga donjonjemački bio i drugi službeni jezik Danske-Norveške uz danski.[2]
Pravopis
Danski pravopis se, unatoč manjku usklađenosti, isprva orijentirao prema prijevodima Biblije, poglavito prijevodom Christierna Pedersena iz 16. stoljeća, a službeni standard nije postojao do 1872. godine, kada je objavljen prvi službeni pravopis danskoga.[5] Kasnije se reformama u 19. i 20. stoljeću pokušalo riješiti problem arhaičnog načina pisanja, osobito kako bi se danski približio švedskome pravopisu.
Posljednja značajna pravopisna reforma u Danskoj provedena je 1948., kada se veliko početno slovo za opće imenice zamijenilo malim (čime njemački postaje jedini germanski jezik s tom praksom) te se umjesto slova <aa> uvelo slovo <å>. Ipak, upotreba <aa> zadržala se u prezimenima (npr. Vestergaard ili Kierkegaard) te u imenima nekih gradova (Aalborg, Aarhus, Aabenraa), unatoč tomu što se često koristi i <å> (Ålborg, Århus itd.). Razlike u izgovoru u tim slučajevima nema.
Također je došlo i do promjene u pisanju kombinacija slova <ld> i <nd>, koje su zamijenjene s <ll> i <nn> zbog sličnosti nekih riječi i lakšeg razlikovanja. Tako se, na primjer, modalni glagol ville (ranije vilde – „htjeti”) sada razlikuje od pridjeva vilde (hrv. „divlji”), a modalni glagol kunne (ranije kunde – „moći”) od imenice kunde (hrv. „klijent, kupac”).
Godine 1955. osnovan je Danski jezični odbor (dan. Dansk Sprognævn),[6] koji je pravopisni standard zabilježio u Retskrivningsordbogen (dosl. „Rječnik pravopisa”) i uspostavio Zakon o pravopisu (dan. Retskrivningsloven) koji se uzdržava i danas.[7][8]
Dijalekti
Danski se jezik može podijeliti na nekoliko glavnih dijalekata:
- Jysk (hrv. „jutlandski”) – na poluotoku Jyllandu
- Ømål (hrv. „otočni govor”) – dijalekt na Sjællandu, Fynu i otocima istočno od Malog Belta
- Østdansk (hrv. „istočnodanski”) – bornholmski dijalekt (otok Bornholm) i skonski dijalekt na jugu Švedske (de facto i dijalekt švedskoga)
Izgovor danskog jezika razlikuje se od regije do regije u Danskoj, a ovisi i o društvenom okruženju. Tradicionalnih narječja je sve manje te oni postupno ustupaju mjesto urbanom danskom jeziku.
U danskim narječjima nalaze se jedan, dva ili tri gramatička roda, ovisno o području.Treći gramatički rod je među njima gotovo u potpunosti nestao. Na otoku Zelandu (dan. Sjælland) je prelazak na dvorodni sustav tek novija jezična inovacija. Jednim članom, zajedničkim, služe se u Zapadnojutlandskom (dan. Vestjysk) dijalektu, u zapadnom dijelu poluotoka Jyllanda.
Društveno uvjetovane razlike najizraženije su u Kopenhagenu, gdje još uvijek postoje jasne podjele između tzv. visokokopenhaškog (dan. Højkøbenhavnsk) i niskokopenhaškog (dan. Lavkøbenhavnsk) izgovora.
Na Farskim otocima (fer. Føroyar, dan. Færøerne) postoji poseban oblik danskog jezika, tzv. gøtudanskt (hrv. „Gøta-danski”) ili ulični danski koji se razvio pod jakim utjecajem ferojskog jezika.
Konačno, mnoge etničke manjine u državi imaju izgovore koji se razlikuju od standardnog danskog jezika, takozvane etnolekte.
Abeceda
Danski jezik koristi latinično pismo s dodatkom slova <æ, ø, å>.
Abeceda se sastoji od 29 slova, od čega je samoglasnika 9 (podebljani), a suglasnika 20:
| velika slova | ||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| A | B | C | D | E | F | G | H | I | J | K | L | M | N | O | P | Q | R | S | T | U | V | W | X | Y | Z | Æ | Ø | Å |
| mala slova | ||||||||||||||||||||||||||||
| a | b | c | d | e | f | g | h | i | j | k | l | m | n | o | p | q | r | s | t | u | v | w | x | y | z | æ | ø | å |
Brojevi
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 15 | 20 | 21 | 30 | 40 | 50 | 100 | 1000 | 1 000 000 |
| en/et | to | tre | fire | fem | seks | syv | otte | ni | ti | elleve | tolv | femten | tyve | enogtyve | tredive | fyrre | halvtreds | hundred | tusind | million |
U danskom numeričkom sustavu desetice i jedinice brojeva iznad 20 u govornom se obliku izgovaraju obrnuto. Takav se sustav vidi na primjeru broja 21, enogtyve, doslovno „jedan i dvadeset”. Slične konstrukcije postoje u njemačkom, nizozemskom, nekim varijantama norveškog, slovenskom, arapskom te afrikaansu, kao i u arhaičnom engleskom jeziku.
Brojka halvanden znači 1½ (doslovno "pola drugog/druge, što podrazumijeva "jedan plus pola drugog/druge"). Brojke halvtredje (2½) i halvfjerde (3½) zastarjeli su oblici, međutim i dalje u upotrebi u tzv. vigezimalnom (vicezimalnom) brojnom sustavu. Sličan je primjer vremenske oznake, poput u klokken halv fem, doslovno „pola pet sati”, što je u stvari četiri i pol sata.
Zanimljiv detalj u danskom jeziku je činjenica da su brojevi od 40 do 90 zasnovani na vigezimalnom sistemu koji je prije također bio u upotrebi u norveškom i švedskom. To znači da se 20 koristi kao osnova brojanja. Tres (skraćeno za tre-sinds-tyve što znači „tri puta dvadeset”) je šezdeset, dok halvtreds (skraćeno za halvtredje-sinds-tyve, doslovno „pola trećeg puta dvadeset”, 2½ × 20) znači pedeset.
U suvremenome danskome jeziku, četrdeset je fyrre, što dolazi od originalnog fyrretyve (proizlazi iz starodanskog fyritiughu, u prijevodu „četiri desetice”), a danas se koristi samo u iznimno formalnim strukturama ili u humoristične svrhe.Broj pedesettri (53) je treoghalvtreds iz sada zastarjelog treoghalvtredsindstyve, dok je pedeset treći treoghalvtredsindstyvende.
Konstrukcija rednih brojeva
| 1. | 2. | 3. | 4. | 5. | 6. | 7. | 8. | 9. | 10. | 11. | 12. | 15. | 20. | 21. | 30. | 31. |
| første | anden | tredje | fjerde | femte | sjette | syvende | ottende | niende | tiende | ellevte | tolvte | femtende | tyvende | enogtyvende | tredivte | enogtredivte |
ali:
| 40. | 41. | 50. | 60. | 70. | 80. | 90. | 100. |
| fyrretyvende | enogfyrretyvende | halvtredsindstyvende | tresindstyvende | halvfjerdsindstyvende | firsindstyvende | halvfemsindstyvende | hundrede |
Članovi
Kao i mnogi jezici, osobito germanski, danski jezik ima dva stupnja određenosti, a ima upravo kao i ostali skandinavski jezici ima i dva roda: zajednički i srednji.
Neodređeni oblici članova su en i et, identični broju jedan te sukladno tomu primjenjivi samo na jedninu, dok su kod određenog člana to den i det za jedninu te de za množinu. Bez obzira na određenost, rodovi se razlikuju prema nastavku -n za zajednički rod, nastao stapanjem muškoga i ženskoga, i nastavku -t za srednji.