Sjevernogermanski jezici
Sjevernogermanski jezici jedna su od tri osnovne skupine germanskih jezika koji se govore na području Skandinavije i nekim otocima u sjevernom Atlantiku. Razvili su se iz staronordijskog jezika.
Razredba
Tradicionalna razredba podrazumjeva dvije skupine sjevernogermanskih jezika podijeljene prema genetskoj srodnosti:[1]
Alternativna podjela tih pet jezika dijeli ih na sljedeće skupine po međusobnoj razumljivosti:[2]
- otočni jezici:
- islandski
- ferojski
- skandinavski jezici:
- južnoskandinavski: a) danski (dijalekti danskoga)
- sjevernoskandinavski: a) norveški (dijalekti norveškoga), b) švedski (dijalekti švedskoga)
- otočni jezici:
U toj podjeli, islandska, ferojska i skandinavska skupina smatraju se trima zasebnim dijalekatskim kontinuumima. Danski pak tvori zasebnu skupinu unutar skandinavskog kontinuuma zbog izrazite jezične inovativnosti kroz 20. stoljeće kojom se znatno odvojio od norveškog i švedskog.[3]
Stupanj međusobne razumljivosti
Mjerenje stupnja međusobne razumljivosti između mlađih govornika (ispod 25 godina starosti) standardnih skandinavskih jezika koje je proveo Nordijski fond kulture i Nordijsko vijeće ministara pokazuje da postoje znatne poteškoće u međusobnoj razumljivosti jer ni u jednom slučaju ne dosiže barem 75 %[4] tako da se ne radi o jednom zajedničkom jeziku tih skandinavskih zemalja jer postotak treba biti viši da se izvede taj zaključak.[5]
Izvori
Literatura
- Gooskens, Charlotte. 2020. The North Germanic Dialect Continuum. The Cambridge Handbook of Germanic Linguistics. Cambridge University Press. str. 761–782.