Pravo

(Preusmjereno s Pravnik)
Ovo je glavno značenje pojma Pravo. Za druga značenja pogledajte Pravo (razdvojba).

Pravo je ukupnost pravnih pravila, načela i instituta kojima se uređuju odnosi u određenoj društvenoj zajednici (pravo u objektivnom smislu). Njima su uređeni životni odnosi među ljudima, ali i odnosi ljudi prema društvenoj zajednici u kojoj žive i čijim pravilima se podvrgavaju.

Pravo u subjektivnom smislu, su prava i obveze koje pojedincu (subjektu prava) daju i nameću propisi objektivnog prava.

Regulacija hrvatskog trgovačkog i građanskog prava počiva na načelu monizma.

Pravna znanost

Pravna znanost je društvena znanost kojoj su glavni objekti proučavanja država i pravo. Pravna znanost izgradila je sustav koji obuhvaća niz posebnih pravnih znanosti.

Sustav pravne znanosti može se podijeliti u tri osnovne grupe:

  • grupa općeteorijskih pravnih znanosti - u njoj se izučavaju elementi koji su zajednički svim državama i svim pravnim sustavima, bez obzira na povijesno razdoblje, geografski položaj i sl.
  • grupa povijesnopravnih znanosti - proučava razvoj prava kroz povijest
  • grupa pozitivnopravnih znanosti - izučava konkretne pravne sustave koji postoje u sadašnjosti (pozitivnopravni sustavi)

Pravni sustavi

Sustav prava je skup pravnih normi što postoje u nekoj državi. Naziva se još i pozitivnopravni sustav. Pravni sustav je uređena (sistematizirana) cjelina svih pravnih pravila. Elementi pravnog sustava su sljedeći:

Grane prava

  • Ustavno pravo je grana prava koja proučava temelje na kojima počiva država, te slobode prava i dužnosti čovjeka i građanina.
  • Upravno pravo je grana prava koja proučava djelovanje tijela državne uprave i drugih državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima.
    • Upravno postupovno pravo
  • Financijsko pravo - uređuje osnove javnih prihoda i rashoda, poreza i proračuna.
  • Građansko pravo - uređuje građanskopravne odnose.
    • Stvarno pravo - skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi među ljudima povodom stvari.
    • Obvezno pravo - skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi u kojim je jednu stranu (vjerovnika) ovlastila drugu stranu (dužnika) da traži neku činidbu, a druga strana je tu činidbu dužna izvršiti.
    • Nasljedno pravo - skup pravnih pravila kojima se za slučaj smrti jedne osobe - ostavitelja, uređuje prijelaz njene imovine (odnosno njezinih subjektivnih prava i obveza) na druge osobe - njezine nasljednike
    • Pravo intelektualnog vlasništva (autorsko pravo, pravo industrijskog vlasništva)
  • Obiteljsko pravo - skup pravnih pravila i načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, tj. osobnopravni i imovinskopravni odnosi članova obitelji te članova obitelji prema trećim osobama.
  • Trgovačko pravo - skup pravnih pravila koja reguliraju subjekte trgovačkog prava (statusno trgovačko pravo ili pravo društava) i pravne poslove trgovačkog prava (ugovorno trgovačko pravo)
  • Kazneno pravo - Kazneno pravo (u širem smislu) je grana prava koja se odnosi na državnu vlast kažnjavanja (jus puniendi), a u širem smislu obuhvaća: 1) materijalno kazneno pravo, 2) kazneno procesno pravo, 3) izvršno kazneno pravo
  • Radno pravo je skup pravnih pravila kojim se uređuje sklapanje i prestanak radnih odnosa, prava i obveze subjekata u radnom odnosu, te ostala važna pitanja i modaliteti u radnom odnosu i u vezi s njim.
    • Socijalno pravo
  • Pomorsko pravo, Zračno pravo, Prometno pravo
  • Međunarodno pravo - uređuje odnose između subjekata međunarodnog prava: država, međunarodnih organizacija i pojedinaca (iako ne priznaju svi teoretičari pojedinca za subjekta ovog pravnog poretka)
  • Međunarodno privatno pravo - sadrži pravila i načela za rješavanje privatnopravnih situacija s međunarodnim obilježjima
  • Građansko procesno pravo - uređuje postupanje sudova i drugih tijela, te prava i obveze stranaka.
    • Građansko parnično procesno pravo
    • Građansko izvanparnično procesno pravo
  • Međunarodno građansko procesno pravo
  • Stečajno pravo
  • Ovršno pravo

Crkvena prava i religijska prava

Izvori prava

U kontinentalnom pravnom krugu (romansko-germanski pravni krug) izvori prava su sljedeći:

  • ustav
  • zakoni
  • podzakonski propisi
  • pravni običaji
  • načela prava

Nisu izvori prava, ali mogu služiti kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje prava:

  • sudske odluke
  • pravna doktrina

Anglosaksonski pravni sustav (common law) naziva se još i precedentnim pravnim sustavom, jer su sudske odluke (presedani) izvor prava.

U međunarodnom pravu izvori prava su:

  • međunarodni ugovori, odnosno međunarodne konvencije bilo opće ili posebne, koja ustanovljuju pravila, koje izrijekom priznaju države u sporu;
  • međunarodni običaji kao dokaz opće prakse, prihvaćene kao pravo
  • opća načela prava priznata od civiliziranih naroda
  • kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila - sudske rješidbe te učenja pravnih stručnjaka različitih naroda

Kodifikacija zakona

Postoje nepisani zakoni, ali takvi su previše arbitrarni, pa svaka država na svijetu posjeduje zakonodavno tijelo čija je glavna funkcija donošenje zakona. U Hrvatskoj se to tijelo zove Hrvatski sabor, a prema engleskoj riječi, takva tijela u drugim državama zovemo parlamentom.

Pravo kao akademska disciplina ili kao zvanje

Provođenjem zakona se bavi sudska vlast, a ako se netko želi time baviti, potrebno je završiti odgovarajuću visoku školu (u Hrvatskoj Pravni fakultet), te položiti pravosudni ispit.Pored sudske vlasti, zakone provode i tijela državne uprave koja se tijela uređuju propisima o sustavu državne uprave. Tijela državne uprave organizirana su u županijama i Gradu Zagrebu. Njihovo osnovno djelovanje je donošenje prvostupanjskih rješenja u području gospodarstva, ugostiteljstva, turizma, trgovine, rudarstva, poljoprivrede, obrtništva, građenja, socijalne skrbi i drugo.

Vanjske poveznice

Nedovršeni članak Pravo koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.