Joseph Bonaparte

Rođen je 7. januara 1768. godine u Corteu na Korzici, kao Giuseppe Buonaparte. Sin je Carla Buonapartea i Letizie Ramolino. Kao pravnik, političar i diplomat, služio je u Savjetu pet stotina, te kao francuski ambasador u Rimu. Oženio je Julie Clary 1. augusta 1794. godine u Cuges-les-Pinsu. Par je imao dvoje djece, Zénaïde i Charlotte, a Joseph je imao još dvoje vanbračne djece sa Mariom Giluiom, groficom od Atrija. Zakonite kćerke pokušao je, bez uspjeha, postaviti na španjolski tron.

Napoleon mu je prvo dao vojnu kontrolu nad Napuljom, a zatim ga proglasio napuljskim kraljem. Dvije godine kasnije Napoleon je napuljskim kraljem proglasio Joachima Murata, muža svoje sestre, nakon što je Josephu osigurao španjolski tron pod imenom José I.

Joseph je stigao u Španjolsku baš kada su njome bjesnili protesti protiv francuske vlasti. Povukao se na sjever zemlje odakle je želio abdicirati i zamijeniti španjolski tron za napuljski, ali Napoleon je vjerovao da će moći uspjeti uspostaviti red u Španjolskoj. Ipak, to se nikada nije ostvarilo.

Za vrijeme njegove vladavine, Venezuela je stekla nezavisnot i tako postala prva u nizu latinoameričkih država koje su se odcijepile od Španjolskog Carstva. Nakon ovoga čina, Joseph je abdicirao i vratio se u Francusku.

Nakon smrti Napoleonovog sina, Napoleona II, bonapartisti su ga vidjeli kao legitimnog nasljednika francuskog carskog trona. Joseph se nije nikada potrudio da sjedne na francuski tron; umjesto toga, preselio je u Sjedinjene Američke Države. U tom mu je periodu ponuđena i meksička kruna, ali ju je odbio. Neko vrijeme je živio u New Yorku i New Jerseyu, da bi zatim odselio i umro u Firenci, 28. jula 1844.

• Joseph Bonaparte at Point Breeze
• Joseph Bonaparte and the Jersey Devil Arhivirano 2010-02-02 na Wayback Machine-u