Kardinalnost

Kardinalnost (kardinalitet)[1] je pojam iz matematike iz teorije skupova, koji označava broj elemenata nekog skupa. Na primjer, skup A = {2, 4, 6} sadrži 3 elementa, dakle kardinalnost skupa A je 3.

Skup S platonskih tela, ima 5 elemenata. Dakle .

Georg Kantor je u 19. veku uveo pojam kardinalnosti za ispitivanje beskrajnih skupova. Po njemu, dva skupa koja je moguće staviti u odnos jedan na jedan imaju jednaku kardinalnost, odnosno isti broj članova.[2] Po tom kriteriju, moguće je da podskup nekog beskonačnog skupa bude iste veličine kao sam skup, što kod konačnih skupova nije moguće.[2]

Kardinalnost skupa A se obično označava kao |A|. Pošto je ovaj zapis isti kao i za apsolutnu vrijednost, značenje zapisa ovisi o kontekstu.

Upoređivanje skupova

Bijektivna funkcija od skupa N na skup parnih brojeva E. Iako je E podskup N, oba skupa imaju jednaku kardinalnost.

Za dva skupa A i B kažemo da imaju istu kardinalnost ako postoji bijekcija, tj. injektivna i surjektivna funkcija, sa A na B. Na primer, skup pozitivnih parnih brojeva E = {2, 4, 6, ...} i skup prirodnih brojeva N imaju istu kardinalnost, pošto je funkcija bijekcija sa N na E.

Formalni zapis

Dva su skupa jednake kardinalnosti odnosno ekvipotentni su ako postoji bijekcija:

onda je izraz:

Postoji li injekcija

onda je izraz:

a ako postoji surjekcija

, onda je izraz:

Ovdje je implicitno uporabljen aksiom izbora.[1]

Kardinalnost skupa prirodnih brojeva zove se alef nula i formalni zapis je:

[1]

Ako za skup A postoji bijekcija:

,

onda je kardinalnost skupa A jednak kontinuum i u formalnom jeziku:

. [1]

Izvori

Vidi još