Kardinalnost
Kardinalnost (kardinalitet)[1] je pojam iz matematike iz teorije skupova, koji označava broj elemenata nekog skupa. Na primjer, skup A = {2, 4, 6} sadrži 3 elementa, dakle kardinalnost skupa A je 3.
Georg Kantor je u 19. veku uveo pojam kardinalnosti za ispitivanje beskrajnih skupova. Po njemu, dva skupa koja je moguće staviti u odnos jedan na jedan imaju jednaku kardinalnost, odnosno isti broj članova.[2] Po tom kriteriju, moguće je da podskup nekog beskonačnog skupa bude iste veličine kao sam skup, što kod konačnih skupova nije moguće.[2]
Kardinalnost skupa A se obično označava kao |A|. Pošto je ovaj zapis isti kao i za apsolutnu vrijednost, značenje zapisa ovisi o kontekstu.
Upoređivanje skupova
Za dva skupa A i B kažemo da imaju istu kardinalnost ako postoji bijekcija, tj. injektivna i surjektivna funkcija, sa A na B. Na primer, skup pozitivnih parnih brojeva E = {2, 4, 6, ...} i skup prirodnih brojeva N imaju istu kardinalnost, pošto je funkcija bijekcija sa N na E.
Formalni zapis
Dva su skupa jednake kardinalnosti odnosno ekvipotentni su ako postoji bijekcija:
onda je izraz:
Postoji li injekcija
onda je izraz:
a ako postoji surjekcija
, onda je izraz:
Ovdje je implicitno uporabljen aksiom izbora.[1]
Kardinalnost skupa prirodnih brojeva zove se alef nula i formalni zapis je:
Ako za skup A postoji bijekcija:
,
onda je kardinalnost skupa A jednak kontinuum i u formalnom jeziku:
. [1]