Pagansko kraljevstvo

Kraljevina Pagan (burm. ပုဂံခေတ်, doslovno „paganski period”; takođe poznata i kao Paganska dinastija i Pagansko carstvo) bila je prva država koja je ujedinila područja koja će kasnije činiti savremenu Burmu (Mjanmar). Paganska 250-godišnja vladavina nad dolinom Iravadi i okolnim područjima je omogućila uspon burmanskog jezika, kulture, širenje burmanskog etnosa u Gornjoj Burmi, kao i teravda budizma u Burmi i Jugoistočnoj Aziji.[1]

Pagansko kraljevstvo

burm. ပုဂံခေတ်
849–1297
Pagansko carstvo oko 1210. Pagansko carstvo tokom Situ II vladavine. Burmanske hronike isto tako navode Kengtung i Đijang Mai. Sržne oblasti su prikazane tamnijom žutom bojom. Periferne oblasti su svetlo žuto obojene. Pagan je inkorporirao ključne luke Donje Burme u svoju sržnu administraciju do 13. veka.
Pagansko carstvo oko 1210.
Pagansko carstvo tokom Situ II vladavine. Burmanske hronike isto tako navode Kengtung i Đijang Mai. Sržne oblasti su prikazane tamnijom žutom bojom. Periferne oblasti su svetlo žuto obojene. Pagan je inkorporirao ključne luke Donje Burme u svoju sržnu administraciju do 13. veka.
StatusKingdom
PrestonicaPagan (Bagan) (849–1297)
Zajednički jeziciStaroburmanski, mon, pju
Religija
Teravada, Mahajana, Animizam, Hinduizam
VladaMonarhija
• 1044–77
Anavrahta
• 1084–1112
Kjansita
• 1112–67
Situ I
• 1174–1211
Situ |II
• 1256–87
Naratihapata
ZakonodavstvoHlutav
Istorijska eraSrednji vek
• Početak burmanskog kalendara
23. mart 640
• Osnivanje kraljevstva
23 decembar 849
• Početak burmanskog pisma
984 i 1035
• Formiranje Paganskog carstva
1050e–60e
• Vrhunac
1174–1250
• Prva mongolska invazija
1277–87
• Mjinsajng kraljevstvo
17. decembar 1297
• Finalna mongolska invazija
1300–01
Populacija
• c. 1210
1,5 do 2 miliona
Valutasrebro kjat
Prethodnik
Naslednik
Pju grad-države
Mon grad-države
Lemro dinastija
Mjinsajng kraljevstvo
Hantavadi kraljevstvo
Lemro dinastija
Šan države

Kraljevina je nastala u 9. veku od malog naselja Pagan (Bagan) koga su Mranma plemena (Burmanci) stvorili nedugo nakon dolaska u dolinu Iravadi iz Kraljevine Nandžao. Tokom sledeća dva veka mala kneževina je postepeno rasla apsorbujući okolna područja sve dok 1050-ih i 1060-ih kralj Anavrahta nije stvorio Pagansko carstvo, prvi politički entitet koji je držao celu dolinu Iravadi i okolno područje. Anavrahtini naslednici su do kraja 12. veka proširili uticaj dalje na jug prema gornjem Malajskom poluostrvu, barem do reke Saluen na istok, ispod današnje kineske granice na severu , te do severnog Arakana i visoravni Čin na zapadu.[2][3] U 12. i 13. veku je Pagan uz Kmersko carstvo bio vodeća država Jugoistočne Azije.[4]

Burmanski jezik i kultura su počeli da postepeno dominiraju gornjom dolinom Iravadi, potisnuvši do kraja 12. veka pju, mon i pali jezik. Teravada budizam se počeo da se širi i po selima, iako su dugo vremena nastavili da se poštuju tantrički, mahajanski, bramanistički i animistički običaji. Paganski vladari su samo u području prestolnice sagradili preko 10.000 budističkih hramova od kojih je do danas očuvano njih 2000. Bogataši su imali običaj da doniraju svoju zemlju u religijske svrhe.[5]

Kraljevstvo je oslabilo sredinom 13. veka, a do 1280-ih je širenje zemljišta i religijskih institucija oslobođenih poreza onemogućilo vladare da nagrađuju dvorane i vojnike. To je prouzrokovalo seriju unutrašnjih sukoba, ustanaka i invazija Arakanaca, Mona, Mongola i Šana. Stalne mongolske invazije (1277–1301) su uništile kraljevstvo 1287. Kolaps je sledilo 250 godina političke fragmentacije koja će potrajati do 16. veka.[6][7]

Istorija

Poreklo

Poreklo paganskog kraljevstva je rekonstruisano korišćenjem arheoloških dokaza, kao i tradicije burmanskih hronika.[8] Postoje značajne razlike između pogleda moderne nauke i različitih narativa hronika.

Letopisna tradicija

Burmanske hronike se ne slažu oko porekla paganskog kraljevstva. Hronike sve do 18. veka vuku njegovo poreklo do 167. godine nove ere, kada je Pjusavhti, potomak solarnog princa i princeze zmaja, osnovao dinastiju u Paganu (Bagan). Ali Hronika Staklene palate iz 19. veka (Hmanan Jazavin) povezuje poreklo dinastije sa klanom Bude i prvog budističkog kralja Maha Samate (မဟာ သမ္မတ).[9][10]

Hronika Staklene palate prati poreklo paganskog kraljevstva u Indiji tokom 9. veka pre nove ere, više od tri veka pre nego što je Buda rođen. Princ Abhiraja (အဘိရာဇာ) iz Kosale (ကောသလ) klana Sakja ((သကျ သာကီဝင် မင်းမျိုး) klan Bude – napustio je svoju domovinu sa sledbenicima 850. pne nakon vojnog poraza od susednog kraljevstva Pančale (ပဉ္စာလရာဇ်). Naselili su se u Tagaungu u današnjem severnom Mjanmaru i osnovali kraljevstvo. Hronika ne tvrdi da je stigao u praznu zemlju, samo da je bio prvi kralj.[11]

Abhiraja je imao dva sina. Stariji sin Kanjaza Gji (ကံရာဇာကြီး) je krenuo na jug i 825. pne, i osnovao svoje kraljevstvo u današnjem Arakanu. Mlađi sin Kanjaza Nge (ကံရာဇာငယ်) je nasledio svog oca, a sledila ga je dinastija od 31 kralja, a zatim još jedna dinastija od 17 kraljeva. Otprilike tri i po veka kasnije, 483. pne, potomci Tagaunga osnovali su još jedno kraljevstvo mnogo dalje niz Iravadi u Šri Ksetri, u blizini modernog Pjaja (Prome). Šri Ksetra je trajala skoro šest vekova, a nasledilo ju je Pagansko kraljevstvo.[11] Hronika staklene palate nastavlja navodeći da je oko 107. godine, Thamodarit (သမုဒ္ဒရာဇ်), nećak poslednjeg kralja Sri Ksetra, osnovao grad pogan (formalno, arimadana-pura (အရိမဒ္ဒနာပူရ, doslovno „Neprijatelji”).[12] To mesto je navodno posetio sam Buda tokom svog života, i tamo je navodno objavio da će veliko kraljevstvo nastati upravo na ovoj lokaciji 651 godinu nakon njegove smrti.[13]

Narativi hronike se zatim spajaju i slažu se da je dinastija kraljeva sledila Pjusavhti. Kralj Pjinbja (ပျဉ်ပြား) je utvrdio grad 849. godine.[14]

Reference

Literatura

Spoljašnje veze

21° 10′ 20″ N 94° 51′ 37″ E / 21.17222° С; 94.86028° И / 21.17222; 94.86028