Burmanski jezik

језик који се говори у Мјанмару

Burmanski jezik (burm. မြန်မာဘာသာ, MLCTS: mranmabasa) jeste sino-tibetanski jezik koji se govori u Mjanmaru, gde je jedan od službenih jezika i jezik Burmanaca, glavene etničke grupe zemlje. Iako Ustav Mjanmara službeno priznaje ime jezika kao mjanmarski jezik,[4] većina govornika jezika i dalje taj jezik naziva burmanskim, po Burmi, starijem nazivu za Mjanmar. Godine 2007 je ovaj jezik kao maternji govorilo 33 miliona osoba, prvenstveno Burmanaca i srodnih etničkih grupa, a kao drugi jezik 10 miliona, posebno etničkih manjina u Mjanmaru i susednim zemljama.

Burmanski jezik
Mjanmarski jezik
burm. မြန်မာစာ (pisani burmanski)
burm. မြန်မာစကား (govorni burmanski)
Govori se uMjanmar
Etnička pripadnostBurmanci
Broj govornika
33 miliona (2007)[1]
Drugi jeyik: 10 miliona (bez datuma)[2]
Sino-Tibetan
  • lolo-burmanski
    • burmanski
      • Burmanski jezik
Raniji oblici
staroburmanski
  • srednjeburmanski
    • Burmanski jezik
burmansko pismo
burmanska brajeva azbuka
Zvanični status
Službeni jezik u
 Mjanmar
 ASEAN
RegulišeMjanmarksa jezička komisija
Jezički kodovi
ISO 639-1my
ISO 639-2bur (B)
mya (T)
ISO 639-3mya – inkluzivni kod
Individualni kodovi:
int – inta
tvn – tavojanski dijalekti
tco – taungioski dijalekti
rki – rakinski jezik ("Rakhine")
rmz – Marma ("မြန်မာ")
Glottologsout3159[3]
Lingvasfera77-AAA-a
{{{mapalt}}}
Ovaj članak sadrži MFA fonetske simbole. Bez odgovorajuće podrške, možda ćeš vidjeti znake pitanja, kutije ili druge simbole umjesto unikod karaktera.

Burmanski jezik je tonski, visinsko-registarski i slogovno-ritmički,[5] koji je uglavnom jednoznačan i analitički, s redosledom reči subjekat-objekt-glagol. On je član je lolo-burmanske grupe sino-tibetanske jezičke porodice. Burmansko pismo ultimatno vodi poreklo od brahmanskog pisma, bilo kadambe ili palave.

Klasifikacija

Burmanski pripada južnoburmskoj grani kinesko-tibetanskih jezika. Burmanski jezik se najčešće korišćen među nesinitskim jezicima.[6] Burmanski je bio peti od kinesko-tibetanskih jezika koji je razvio sistem pisanja, nakon kineskih slova, pju pisma, tibetanskog pisma i tangutskog pisma.[7]

Reference

Literatura

Spoljašnje veze